U galeriji VN u Ilici 163a otvara se izložba poznatog zagrebačkog umjetnika Slavena Lunara Kosanovića: Recycle or Try.
Recycle or Try
Osnovna motivacija njegova iskaza jest konstantna težnja za razumijevanjem i aktivnim reagiranjem na okolnosti koje mu uvjetuju egzistenciju. Jedna od njih je primjerice sveopća prenatrpanost svakodnevice otpacima, predmetima koji se gomilaju čak neovisno o osobnom posezanju za njima ili njihovoj potrošnosti. Pomahnitala hiperproduktivnost potrošačkoga društva generira i besmislene količine ambalaže, često načinjene od plastike i sličnih materijala čije gomilanje doprinosi lokalnom i planetarnom zagađivanju. Lunar se stoga svjesno odlučuje za proizvode upakirane u ekološki prihvatljivu ambalažu u kojoj pronalazi poticaj davanja estetske, ali i etičke dimenzije. Ostvaruje ih crtanjem i slikanjem po iskorištenim odbačenim objektima, pakiranjima od hrane, tkaninama, kanticama od sprejeva, kartonskim tanjurima, kutijama, omotima i inim ostacima.
Na tim efemernim i skromnim predmetima on nastavlja stvaralački proces otpočet recimo na zidu kojega oslikava s drugim umjetnicima. U curcima ili nanosima boje na kartonu Lunar otkriva zanimljive oblike koje nastavlja razrađivati u začudne kompozicije, čime odbačeni otkrhak postaje autonomno likovno djelo. Autor ne čini distinktivnu hijerarhiju u odnosu na konvencionalno osmišljene radove, murala i slika. S njih preuzima osebujni kolorit, tipični mačji bestijarij i ostale odlike koje određuju dosadašnji opus. Uključivanjem u projekt prijatelj/ic/a i suradnica/ka, Ive Kosanovića, Krešimira Budena, Marka Zetsa Prpića, Albe Miočev, Klasje Habjan, Danijela Žeželja, Pavla Tandare Postera, Andi Soto i Vladimira Tomića Moska, koji interveniraju na reciklaže, Lunar dopušta nadogradnju svojega rukopisa i motivskih obrazaca. Njih pak suvereno prilagođava datostima podloge, vješto prelazeći s minijaturnih formata na velike, s obojane površine u treću dimenziju, iz apstrakcije u figurativnost i nazad. Preobrazba i iskorištavanje ranijih djela i skica polazište je za rekapitulaciju do sada postignutoga i dokaz neopterećenog odnosa prema vlastitom stvaralaštvu.
Po sukladnim principima prema kojima transformira zapuštene, oronule zidove i prostore, Lunar skoro sve što mu prolazi kroz ruke iznimnom lakoćom i uvjerljivošću odvaja od aure nepotrebnosti i neželjenosti, apostrofirajući pri tome pravi smisao umjetničke, pa i aktivističke geste. Ova istovjetnost ukazuje na ulančanost putanja kreativne znatiželje, koja odgovaranjem na nove izazove uzrokuje neprestano koncentrično širenje krugova interesa, komunikacije i značenja. Autor se nadovezuje na tradiciju kritike konzumerizma u umjetnosti, koja seže još u pedesete godine prošloga stoljeća, i na još dugotrajniju povijest korištenja pronađenih predmeta (objets trouvés).
Nadalje, posebnu pažnju valja dati činjenici da je uz neke primjere likovno reciklirane ambalaže vezan obiteljskom ili prijateljskom poviješću, te da i njezin sadržaj promišljeno bira temeljem definiranih kriterija poput domaće, prirodne proizvodnje. Ako se ovome pribroje geografske karte, letci sakupljeni na putovanjima s Reom, tiskarski otisci njegove monografije, ciklus se može tumačiti kao dnevnik i autentično svjedočanstvo Slavena Lunara Kosanovića o nužnosti oporavka individualnog i univerzalnog načina života i djelovanja. Tekst: Barbara Vujanović. Izložba se otvara u 19 sati.
Foto: PR
