Novinarka i slikarica Dijana Čović radi slike koje smo odmah poželjeli u svojim domovima

Dijana Čović, hrvatska je suvremena slikarica uljem iz Zagreba, a najviše se određuje kroz pomalo kontradiktoran koncept apstraktnog realizma. Uz naporan i stresan novinarski posao, mir pronalazi u umjetnosti.

Rođena u Vukovaru, ljubav prema umjetnosti pronašla je vrlo rano, još iz osnovnoškolskih dana kada je manično crtala. Već tada je pohađala svoju prvu likovnu crtačku radionicu u klasi profesora Slobodana Popovića. Završila je srednju školu za kulturu i umjetnost. Rat ju je primorao da se okrene pisanoj riječi, pa tako u Zagrebu diplomira novinarstvo i zapošljava se na Hrvatskoj radioteleviziji, gdje i trenutačno radi kao urednik Regionalnog dnevnika.

Upisala je dvije slikarske radionice, one u Centru za kulturu Novi Zagreb kod akademske slikarice Vesne Šantak, a potom i privatne kod mentora uvaženog akademskog slikara i pedagoga svojedobno s londonskom adresom Hrvoja Majera. Od tada njezina opsesija slikanjem ne prestaje. Za sebe danas kaže:

“Umjetnost me promijenila, umjetnost mijenja sve, opet slobodno dišem.” – kaže Dijana.

Slikaričin rad je instinktivan, intuitivan i emotivan. Njezino je slikarstvo kompulzivno, energično i ostrašćeno, kompozicijski šaroliko, s jakim i odvažnim bojama, ponekad i monokromatsko, ali uz snažnu poruku, ponekad jasnu, a češće prikrivenu između slojeva boje.

“Moja umjetnost je interpersonalna, vrlo osobna i emotivna, ali i angažirana. Kroz umjetnost šaljem svoju poruku, borim se protiv rodnih stereotipa i težim ravnopravnosti, ali i pronalazim vlastiti identitet. Kroz umjetnost oslobađam se demona vlastite podsvijesti.”

Pokreti kistom i špatulama, ritmični su, energični i snažni poput plesa, s debelim gestualnim nanosima boja. Dobar dio umjetničkog opusa spoj je apstrakcije s realističnim scenama. Slikaričine slike su žive, možda baš zato što su često odraz nekog njezinog subjektivnog stanja. Voli slikati vrlo ekspresivne portrete mladih žena, dama iz visokog društva u karakterističnim impresionističkim pozama često uz neki suvremeni surealistički detalj i jaku poruku. U svom umjetničkom izričaju koristi boje s terpentinom uz jasne tragove uljnih premaza kako bi dočarala realizam figura i portreta, ii pojačala njihovu ekspresiju. Špatulama dočarava apstrakciju oblika, linija i pojačava ritmičnost slike.

U njezinim se djelima osjeća snažan utjecaj starih majstora, osobito Gustava Klimta i Claude Moneta te Edgar Degasa, ali i novijih modernih slikara, poput Kerry J. Marshall, Kehinde Wiley, Mare Light, Jeremy Mann i Geoffrey Johnson. Ima istančanu strast prema estetskoj privlačnosti, za nju je to prava ‘sila radosti’. Slike prirode pretače u doživljaje, u kojima vidi svjetlost i mogućnosti. Dekoracija i estetiziranost su joj važni, nisu površni. Za nju predstavljaju dio umjetnosti življenja. Kad je mjesto lijepo, to pomaže i čovjeku da nađe mir i spoznaj svrhu života.

Inspiraciju osim u ljudima i situacijama, često crpi i iz prirode, kao izvora čiste ljepote boja i slika. Osobito u proljeće, koje je česta tema cvjetnih motiva koji odišu jakim koloritom.

“Ljudi i priroda, imaju prepoznatljive slojeve. Imamo svoju tamnu stranu i svijetlu; dijelove sebe koje pokazujemo i one koje skrivamo od sebe i od drugih. Te kombinacije zajedno stvaraju ravnotežu, koja se svaki put kroz umjetnost može drukčije doživjeti i interpretirati. Kao i u životu, u slikarstvu mi je namjera uvijek tražiti i ravnotežu odnosa, boja, i oblika između reda i kaosa, svjetla i tame, tradicije i izraza. ” – kaže Dijana.