Kad smo započinjali Journalovu rubriku U tandemu, cilj nam je bio predstaviti originalne i otkačene kreativce koji stvaraju u duetu, a svatko od njih donosi svoj specifičan obol finalnom produktu. Nakon što smo načuli iz nekoliko izvora pohvale za izložbu Dizajn za oko i uho, Karlo Kazinoti i Mišo Komenda nametnuli su se kao idealni sugovornici za našu novu ‘tandemsku’ priču.
Dizajnerski duo pratimo već nekoliko godina, a pažnju su nam ponajviše ukrali plakatima za mozaik kulturnih događanja među kojima se posebno ističu oni za Festival mediteranskih filmova Split. Osim što ih krasi epitet dizajnerskog tandema, ponekad i sviraju zajedno u bendu, a druže se i privatno, najradije uz dobro iće i piće. Karlo je u startu bio pedantniji, ‘štreberski’ tip, Mišo je preferirao kreativni kaos kao noćna ptica. Jedan je smireniji, drugi nešto eksplozivniji i u svom tandemu izvrsno se nadograđuju. Zajedno rade već desetak godina, ovjenčali su se s nekoliko nagrada, a danas kreiraju uistinu svakojake kampanje, iako su im još uvijek favoriti upravo one vezane za kulturu koje su inače, ispričao nam je Mišo, “san većine dizajnera.”
Sve ih možete razgledati ovdje, a u nastavku su nam otkrili kako su počeli raditi skupa, kakvi su im projekti najizazovniji, ali i gdje ćemo uskoro ponovno dobiti priliku pogledati izložbu njihovih radova.
Karlo Kazinoti i Mišo Komenda
- Prošle ste godine obilježili 10 godina svog zajedničkog rada. Kad se osvrnete unatrag, kako su se stvari promijenile? S kakvim ste očekivanjima ušli u zajednički posao, a u što se Kazinoti&Komenda priča pretvorila?
K: Na samom početku samo se pitali hoćemo li uspjeti pronaći poslovni recept po kojem ćemo moći raditi zanimljive stvari u dizajnu i od toga živjeti u Splitu. Nikad nam nije bila želja da postanemo velika marketinška agencija, već samo da stvorimo sebi uvjete za rad prema modelu manjih dizajnerskih studija, koji imaju nešto prisniji i direktniji odnos sa svojim naručiteljima. Danas smo dizajnerski studio u kojem rade četiri dizajnera i jednako se dobro zabavljamo kao na samom početku.
“Danas smo studio u kojem rade četiri dizajnera i jednako se dobro zabavljamo kao na samom početku”
M: Deset godina je u isto vrijeme prošlo i brzo i sporo, ako to ima smisla. Iskreno, na samom početku nismo imali jasan plan. Karlo i ja smo samo imali želju odraditi nekoliko projekata zajedno. Kasnije smo došli u situaciju da nas ljudi više zovu i da moramo spojiti znanja i vještine da stignemo odgovoriti na količinu posla i na zahtjeve klijenata. Kako je i Karlo rekao, to se na kraju pretvorilo u više od 10 godina suradnje. Kroz naš ured je u to vrijeme prošlo puno krasnih suradnika i vrsnih dizajnera.
- Kako funkcionirate u tandemu? Nama svima za oko zapnu upečatljivi plakati i vizualni identiteti, ali kako oni nastaju s obzirom na vaše međusobne razlike i sličnosti? U jednom smo intervjuu pročitali da ste vi, Karlo, skloniji konceptualnom pristupu, dok vi, Mišo, naginjete ilustraciji. Imate li tu dosta ‘povuci, potegni’ situacija ili nekako odmah razvijate sličnu viziju?
K: Pa nakon ovoliko vremena sada stvarno možemo reći da dobro funkcioniramo u tandemu. Nismo imali nikad problema s međusobnim razlikama ili egom, već smo u procesu rada naučili prigrliti razilaženje u mišljenju i stavu, kao jedan alat ili dodatni filtar s kojim još možeš osnažiti svoju ideju ili neki koncept. Na nekom projektu znamo razraditi više ideja, pa na kraju u dogovor s naručiteljem se odlučujemo u kojem pravcu razvijamo finalna rješenja.
“Zna se dogoditi da svatko vuče na svoju stranu, ali tu nam pomažu i naši suradnici”
M: Razlike u pristupima su tu da nam pomognu da vizuali koje radimo imaju širinu. U procesu smo shvatili da je to prednost, a ne prepreka. Ono što je najvažnije u partnerskom odnosu je dijalog, da se eventualne smetnje otklone razgovorom. Karlo i ja smo puni razumijevanja, bar tako volimo misliti. Zna nam se dogoditi da zapnemo na projektima i da svako vuče na svoju stranu, ali u zadnje vrijeme nam tu pomažu naši suradnici. Često nam pomognu u odluci u kojem smjeru odvesti ideju.
- Tko je stroži u poslu, a tko više preferira kreativni kaos? Postoje li i takve ‘operativne’ razlike, povrh kreativnih:)?
K: Mislim da sam ja po prirodi veći štreber i jedan od usađenih talenata su mi organizacijske vještine, što je više dolazilo do izražaja možda samo na početku naše suradnje. Tad sam se uglavnom ja brinuo oko poslovnog aspekta u dizajnerskom poslu, kao što je pisanje ponuda i ugovora, te ”gonio“ vremenske rokove. No s vremenom i s povećanjem posla ni Mišo nije ostao pošteđen takvog administrativnog posla, pa samo sada u istoj kaši. Dok s druge strane mislim da bi do sada sigurno poludio da u nekim stresnim situacijama da nije bilo Mišine smirenosti i ležernosti.
M: Moja velika mana je od kada znam za sebe bila neorganiziranost i jako loš odnos prema vremenu i rokovima. Na početku našeg zajedničkog rada, postojao je period privikavanja u kojem je prva stvar koju sam trebao promijeniti bio noćni rad. Prije sam uglavnom radio noću. Uz Karla sam promijenio te loše navike. Naravno, i danas mi se dogodi da neke stvari zaboravim, ali zato je super rad u tandemu, međusobno se podupiremo i nadograđujemo.
Journal izbor: Najbolji Kazinoti&Komenda projekti
- Radili ste na malom brdu projekata, ali oni po kojima vas najviše prepoznajemo su upravo kulturni plakati. Tu kao da ste ‘na domaćem terenu’, jesu li vam to najdraži projekti? Kultura je, nažalost, uvijek na glasu kao grana koja ‘preživljava.’ Imate li dojam da je taj prezentacijski dio kulturnih događanja danas zaživio kako spada?
K: Kroz kulturne projekte svakako je lakše gurati progresivnije dizajnerske ideje i pokušavati pomicati granice dizajna. Iako često takvi projekti ne dođu do šire javnosti zbog raznih ograničenja, definitivno dizajnerima otvaraju kreativnije mogućnosti zbog kojih onda takve projekte rado prezentiramo na dizajnerskim izložbama. Budžeti kojima u Splitu raspolažu kulturne organizacije i institucije, često su skromni što je dodatni izazov u prezentaciji, te će trebati još vremena da po tom pitanju dođemo do europske razine.
“Kultura je super polje za eksperiment. San je većine dizajnera raditi u kulturi”
M: Kultura je super polje za eksperiment. Zapravo je san većine dizajnera raditi u kulturi. Mi smo čak na nekim svojim počecima radili pro bono projekte jer nam je bilo bitno raditi nama interesantne stvari. Splitska institucionalna kulturna scena dugo godina nije marila za dizajn. Taj segment je bio zapostavljen zadnjih petnaestak godina. Naravno, bilo je i blistavih godina, ne smijemo zaboraviti da je vizuale za Splitsko ljeto radio Peter Bilak. Malo smo se udaljili od tih ideala, ali zadnjih par godina osjećamo da se ove stvari mijenjaju.
- Možete li nam otkriti plakate na kojima ste posebno guštali raditi ili one pak koji su bili najizazovniji?
K: Uvijek je gušt raditi plakate za FMFS, jer su protagonisti vizuala razni ljudi iz Splita, pa uvijek u procesu nastanu simpatične anegdote. Definitivno su nas veselili i plakati za MAG festival i Ispod Bine koje smo radili tehnikom sitotiska, jer tom tehnikom je moguće dobiti posebnu grafičku kvalitetu plakata, a produkcija plakata na taj način danas je velika rijetkost.
M: Zadnje vrijeme radimo priličan broj sezonskih plakata za Hrvatski dom Split. To je projekt na kojem nam je u isto vrijeme gušt i izazov raditi. Gušt je jer je dinamično i treba donositi brze odluke, a izazov je iz istog razloga… 😀
- Što vam je najvažnije učiniti sa svojim dizajnerskim radovima; šokirati, iznenaditi, prenijeti onu osnovnu poruku ili nešto sasvim treće?
K: To naravno ovisi o vrsti projekta na kojem radimo, pokušavamo samo izbjeći ravnodušnost.
M: Drago nam je kada se priča o tome što smo napravili. Volimo čak i kad je ljudima malo neugodno, naravno ako nam kontekst to dopušta.
- Uopće niste isključivo dizajnerski tandem – zajedno i svirate! Kako funkcionirate u glazbi, a kako u dizajnu? I kad niste u nekoj kreativi, što radite kada se ‘samo družite’?
K: Dizajn smo studirali, to je naša profesija od koje živimo, pa je pristup na tom polju puno ozbiljniji. Glazba je naš hobi u koji ulažemo dosta vremena, novaca i primarno nam je želja dobro se zabaviti ne opterećujući se previše koliko će ljudi shvatiti naše pjesme. Na običnim druženjima prepričavamo duhovite životne situacije, nekad nastane mini natjecanje u bizarnim bazama.
“Kad se družimo, volimo dobro pojest, popit’ i našalit’ se”
M: Rad na stvarima i je na jedan način dizajnerski posao. Segmente čak i slažemo po nekim dizajnerskim principima. Sve je to uostalom baratanje kompozicijom. U glazbi je ipak drukčije to što smo opušteniji i što smo sami sebi klijenti. Kada se družimo, volimo dobro pojest, popit i našaliti se.
- Kako punite baterije? Možemo li ‘nažicati’ koju preporuku za serije, film, predstavu, knjigu ili nešto drugo, a da vas inspirira?
K: Rekreacija ili samo šetnja na Marjanu me svaki put resetira na tvorničke postavke. Kako samo postao “mladi” otac u zadnje vrijeme ne stignem baš ništa pratiti kako treba, osim glazbe jer ona nekako ide lako uz posao. Ali svakako bi preporučio knjigu: A. Z. Stolica – Blizina svega, i nedavno sam stigao pogledati na Netflixu film P. Sorrentina – The Hand of God koji mi se jako svidio.
M: Ja volim otići u planinu, zadnje vrijeme sam počeo redovitije ići u penjačku dvoranu, to mi jako pomaže da uklonim bol u leđima izazvanu sjedilačkim načinom života. Sa suprugom Dorom radim na predstavama suvremenog cirkusa gdje uglavnom uživo improviziram uz njenu izvedbu. Pogledam i dobar film povremeno, ali kad se želim opustiti često podliježem lakim temama. Zadnje što sam pogledao je serija “Our flag means death” Taike Waititia. Knjige uglavnom čitam ljeti, zadnje što sam čitao je Mr. Gwyn Alessandra Baricca.
- Specifičan je za vas, posebno u vremenima kad na sve strane čitamo od odlascima, vaš ostanak u Splitu. Što vas tako vuče ostanku u Dalmaciji i mislite da je ona plodno tlo za dizajnere i umjetnike?
K: Split je dom i tu se ja najbolje osjećam, a Dalmacija je kolijevka hrvatske kulture pa sa sigurnošću mogu reći da je ovo itekako plodno tlo za dizajnere i umjetnike. Danas zahvaljujući tehnologiji, više nije toliko važno gdje živiš, već samo kvaliteta tvog rada.
“Split je dom i tu se najbolje osjećamo”
M: Slažem se sa Karlom. Split je jako inspirativna sredina. Meni se sviđa njegova bipolarnost. Živim u strogom centru grada koji je zimi potpuno pust, tada mi se čini da živim na pučinskom otoku, a ne u gradu od 250 000 stanovnika. Imam dojam da sam na ladanjama. Od svibnja se centar grada pretjerano popuni pa se taj dojam naglo mijenja. Zapravo se ne trebam seliti jer se na jedan način čitav grad seli.
- Splićani su ovih dana imali priliku razgledati izložbu vaših plakata. Za one među nama koji je nisu uspjeli uhvatiti, kad ćemo ponovno zaviriti u vaše radove? Planirate li još izložbi svojih dizajnerskih djela?
K: Prema dogovoru s kustosom izložbe Markom Golubom, naša izložba “Dizajn za oko i uho” bi nakon Zagreba i Splita trebala još otputovati u Pulu.
Foto: Bruno Dubravec i Marita Bulimbašić, Kazinoti&Komenda
