Početkom rujna u Zagrebu, kao već nekoliko godina do sada, održava se jedan od ljepših umjetničkih festivala – 36 Mountains. Vjerujemo da je publika, ona umjetnička, a i ona koja će to tek postati, upoznata s festivalom, no s obzirom na to da raste iz godine u godinu i da je ovogodišnje izdanje možda najozbiljnije (ali i najzabavnije!) do sada, o detaljima smo razgovarali s njegovom inicijatoricom i organizatoricom – umjetnicom Jelenom Bando.
Jelena Bando: 36 Mountains
1. Jelena, iako smo ga uvijek tako percipirali, vjerujemo da šira javnost festival sada vidi kao ozbiljan, odrastao festival ilustracije, kao da je prerastao onaj zabavan i možda razigrani dio svog karaktera… Kako ga ti doživljavaš?
Festival je narastao, međutim mi ga i dalje nastojimo održati u našoj opuštenoj formi. To je naravno i do osobnog karaktera, no jednostavno je jako lijepo vidjeti količinu ljudi koja uživa u izložbi, a opet se nakon otvorenja zadrži u prostoru kako bi srela druge kolege, poslušala predavanje svog najdražeg umjetnika i pritom otišla na super radionice gdje može npr. naučiti kako raditi stop animaciju. Druženje, zabava, uspostavljanje novih kontakata i nekih novih poslovnih prilika su i dalje glavni ciljevi festivala. Svakako da su još uvijek ciljevi i predstaviti nova imena s ilustratorske scene te približiti ilustraciju široj publici. Smatram i da je suradnja sa zemljama partnerima, prošle godine Danskom i Švedskom, a ove godine Francuskom, dala određenu ozbiljnost i priliku da se dovedu gosti iz tih zemalja.
2. Od kuda entuzijazam za sva ova izdanja… tko ti pomaže ili se radi o one (wo)man bandu?
U timu nas je dvoje, tako da se radi o one women i one men bandu. Količina posla raste, ali ne damo se. Ove godine je s nama još jedna članica banda koja nam vodi društvene mreže.
Entuzijazam se održava reakcijom umjetnika koji sudjeluju na festivalu i njihovim radovima, te naravno reakcijom publike koja nam na razne načine poručuje koliko im je stalo do festivala. Često dobijem pitanje kako mi se to da raditi jer paralelno radim i na svojoj karijeri, koja je vezana isključivo za moju umjetnost. Odgovor je taj da nema previše prilika za izlaganje, te mi je na kraju dana to najveća motivacija. Međutim, svake godine se trudimo imati nešto novo, pa tako počinjemo od samog postava i prezentacije glavne festivalske izložbe. Forma festivala će se sigurno mijenjati u budućnosti, kako ne bi došlo do zasićenja, kako kod nas u organizaciji, tako i kod publike.
3. Pet predavanja i četiri radionice su možda novost (ili njihova količina) festivala. Koliko je bitna edukacija na ovakvim manifestacijama? I kome je sve upućena?
Predavanja su nešto što njegujemo od prve godine festivala. Smatram kako je iznimno važno da mlađa generacija umjetnika može čuti stariju, nešto od njih naučiti, vidjeti kako su se oni probijali te na kraju krajeva i upoznati i ostvariti direktni kontakt sa pojedinim uzorima.
Predavanja su upućena svima, svim ljubiteljima umjetnosti. Ove godine imamo nekoliko zaista zanimljivih predavača, to su između ostalih Imelda Ramović, Lonac i drugi. Predavanja će se održati u petak, 7.9. u Orisu, a moderator će biti Marko Golub. Raspored možete pogledati na 36mountains.com.
28 umjetnika, 5 predavanja, 4 radionice & 1 party
4. Na izložbi sudjeluje 28 umjetnika jako različitih stilova i izraza – no svima je ilustracija bliska i bez obzira što se radi i o primarno npr. street art umjetnicima, slikarima i sl… ona je tu i sveprisutna skoro kod svakog umjetnika. Što misliš zašto je tako?
Festival se zove festival ilustracije, no on je mnogo više od toga. Želimo prikazati ilustraciju kao jednu suvremenu formu, kao dio crteža, street arta, skulptura i sl. Sveprisutna je i upravo je u tome čar, odmak od onog na što su svi naviknuli, a to je da je ilustracija nužno vezana uz knjigu. Naravno da ona to i dalje je, ali razvoj tehnologije ju je osuvremenio. Ona je sada prisutna u raznim industrijama, pa smo tako prije dvije godine ugostili mladu slovensku umjetnicu Ninu Mršnik iz Slovenije, koja je svoje crteže/ilustracije oplemenila tako da ih je prenosila i tkala na tepihe, ugostili smo prošle godine predstavnike Nanobita koji zapošljava desetke umjetnika, a bavi se gaming industrijom. Ono što želim reći je da na festivalu pokušavamo pokazati širinu suvremene ilustracije, istaknuti čime se sve umjetnici mogu baviti, odnosno u kojim se sve poslovima vizualni umjetnici mogu pronaći.
22 nova, mlada umjetnika
5. Od svih 28 umjetnika 22 su novi, svježi na sceni… Koliko je ovakav festival bitan za promociju njihova rada?
Tako je, ove godine se prijavilo mnogo novih lica, te mi je žao što nismo imali više slobodnih mjesta jer su prijave bile sjajne. Vjerujem da im je festival bitan, jer svake godine broj prijava raste. Čini mi se da i koncept festivala odgovara umjetnicima, jer nije klasičan. Kao prvo svi imaju isti format, blok japanskog stila koji dobiju od nas, popune ih u svom umjetničkom stilu, te se upravo te umjetničke knjižice izlažu. Vjerojatno i to što imamo odmak od galerijsko-muzejskog pristupa daje na opuštenosti, te umjetnici nisu opterećeni što će napraviti, pa upravo iz te slobode isplivaju genijalni gradovi.
Što ne smijete propustiti?
6. Što bi istaknula, što se ne smije propustiti tijekom ovih četiri dana festivala?
Nikako nemojte propustiti otvorenje u HDLU-u, 6. rujna, jer uz otvorenje glavne festivalske izložbe imati ćete priliku čuti Antonia Žužu iz Imogen Recordings-a.
U petak, 7. rujna na rasporedu su sva predavanja u Orisu, na kojima ćete uz već spomenute predavače imati priliku čuti kreativnog direktora agencije 404 – Fran Mubrina, te Srđu Dragovića, ilustratora iz Crne Gore. Subota, 8. rujna je rezervirana za radionicama poput Estetike kinetike Pavla Kuharića i Senorovog unBLOKIRANJA.
Tu je i naša gošća iz naša gošća iz Marseilla ilustratorica Lisa Laubreaux koja će izlagati na festivalu, koju smo doveli u suradnji Francuskim institutom u Hrvatskoj. Ona će sudjelovati u festivalskoj izložbi, ali će oslikati i mural u zagrebačkom Art Parku.
Foto: Jan Pavlović (vizualni identitet), Ivan Marković (naslovna fotografija)
