Vrijeme je da zašutimo – Što nam je Marina Abramović htjela poručiti svojim performansom?
Marina Abramović je svojim performansima uvijek dizala prašinu. Jedan od najistaknutijih je onaj s njenim bivšim partnerom, njemačkim umjetnikom Ulayom, kada su prehodali Kineski zid, našli se u sredini i prekinuli. Taj performans je više od same priče o prekidu, no to ostavljamo za neke druge teme. Kontroverzna i svoja, Abramović je postala jedna od najuspješnijih konceptualnih umjetnica. Kada ste pročitali da će nastupati na Glastonbury festivalu u Engleskoj, što vam je prvo prošlo kroz glavu? Vjerujem da niste šokirani ishodom, jer… Ipak pričamo o MARINI ABRAMOVIĆ. Ženi koja više od 716 sati provela je sjedeći u muzeju dok su joj nasuprot za stolom sjedali potpuni stranci (The Artist Is Present, 2010.).
Voli li se Abramović praviti važna ili stvarno svi trebamo kolektivno zašutjeti?
Marinina veličina je neminovna. Tvrdoglava, teška, ali i emotivna, u svojim performansima bi uvijek preispitivala i ogolila dio sebe. Potpuno predana umjetnosti, često i iscrpljena od iste (probajte vi šutjeti 716 sati ili 6 sati čistiti životinjske kosti od krvi i mesa) – zaista je davala SVE. Jesu li njeni performansi osobni ili pak, narcistički, nije na meni da komentiram. Ipak, njena poruka je uvijek jasna i točna. Jedna od takvih je bila i sedmominutna šutnja na festivalu, koju je Marina Abramović nazvala javnom intervencijom, a ne performansom. Kako tu intervenciju možemo staviti u kontekst današnjice?
“Ne nosim haljinu, nosim simbol”
Bijelu haljinu koju je nosila tijekom javne intervencije, i samu naziva “simbolom”, a ne haljinom. Abramović je veliki ljubitelj mode i za svoje performanse uvijek promišlja o odjevno-stilističkim rješenjima. Haljinu je kreirao Ricardo Tisci, bivši kreativni direktor Givenchyja (i to u eri kada je Givenchy bio najveći), ali i dobar Marinin prijatelj. Jasno je da je ovdje moda u funkciji ogledala društvenog stanja i širenja poruke. A i ovogodišnja tema festivala je “Mir”. Ok, Marina se popela na pozornicu i šutjela sedam minuta. Sigurno imate jednu osobu za koju biste voljeli da šuti, pa barem i sedam minuta. Marina ih je tu večer imala otprilike 250 tisuća. Pomalo ghandijevski pristup, no daleko od takvog lifestylea, Abramović je htjela ljude potaknuti na razmišljanje i djelovanje. Umjetnost je oduvijek bila jedan od alata za javne intervencije, isto kao i moda. Hlače su bile javna intervencija kada ih je prvi put obukla žena. Suknja JE javna intervencija kada ju muškarac odjene u 21. stoljeću.
Čekamo vremena kada će ljudi gledati samo svoja posla – i šutjeti
Svi smo postali izrazito osjetljivi, ali istovremeno i izrazito glasni. Svi imaju pravo glasa i misle da je cijeli svijet čekao upravo njih, ali pojedinci taj svoj “glas” koriste u krive svrhe. Moda je tu “najbrži” okidač koja može izazvati mišljenje kod ljudi. Najbliža je oku, da se tako izrazimo. A u zadnje vrijeme izaziva puno mišljenja, često nepotrebnih. Možemo Marininu intervenciju sagledati i iz tog kuta. Mržnja je zlo, a u ovom kontekstu šutnja JE zlato. A i da vas utješimo; nitko toliko ne razmišlja o vama, koliko razmišljaju o sebi samima.
Foto: Profimedia, Instagram
