Blagdanski izlog kojeg s nestrpljenjem očekujemo svake godine, ni ove – pandemijske, nije razočarao. U Dežmanov prolaz polako, ali sigurno, uvukao se božićni duh i odmah skrenuo u Šekoranjinu cvjetnu galeriju. Posjetili smo ga jučer tako da vam možemo prenijeti barem malo njegove božićne čarolije.
Izloga skoro nije bilo
Saša, kao po običaju dobro raspoložen, pomalo se razočarao što ga nismo uspjeli uloviti, ali zato nas je u galeriji ugostila njegova vrijedna ekipa. Osjećali smo se kao doma, ali da nam je doma u nekoj najljepšoj božićnoj bajci. Izlog svake godine oduševi, a ove, kad je skoro od njega i odustao, posebno je zablistao – doslovno.
“Ove godine puno sam se premišljao oko izloga… da li da ga radim ili ne. Na kraju sam ipak prelomio da barem ja s tih par metara izloga napravim nešto veselo, ludo, neko blještavilo…. ako ništa drugo, neka klinci gledaju i maštaju, kao što sam i ja. Nije to bila jako jednostavna odluka jer se užasavam Covida, a ja ništa ne mogu raditi sam nego s cijelim timom ljudi. Tu smo jedan do drugoga jer nema drugog načina da napravite izloge i aranžmane. Nema tu po špranci ili nacrtu…. Željka i Marjana izgledaju k’o svemirci kad mi dodaju stvari za aranžmane. Imaju i masku i vizire. Dok su dečki montirali kulise ja sam bježao na ulicu i davao upute preko telefona, a ni Matiji Vujici nije bilo lako sa mnom dok smo oblačili lutke i pilili im potpetice… O ekonomskom riziku neću ni pričati. Sutra možemo svi u lockdown ako ovo ljudi ne shvate ozbiljno… Ali evo veselja i to je najvažnije”, kaže Saša i dodaje da nije imao neki poseban koncept u glavi sve dok nije kliknulo.
“Najprije sam nabavio ogromne starinske vitrine – baš kao iz prirodoslovnog muzeja! Znao sam da ću ih pretrpati instalacijama, aranžmanima, snježnim sovama pod staklenim zvonima, perjem… onako starinski, ali pomaknuto. Tako da na prvu shvatiš da ulaziš u nečiji svijet mašte. Nešto između curiosity shopa i antikvarijata…. filmski i bajkovito. Onda sam se raspametio kad sam pronašao četrdesetak antiknih svijećnjaka iz 17. i 18. stoljeća… i tako je počeo najluđi mix ikada gdje žene u večernjim haljinama drže na lajni zlatne kormorane, a oko njih se bliješti svijet od zlata ispunjen borovinom, zlatnim žitom i svijećnjacima. Optimistično, prenatrpano, duhovito”, kaže Saša i na naše umiranje od smijeha, šarmantno dodaje: “pa da, decentno!”
U njegovom stilu
“Prizor izgleda kao slika u kojoj je toliko svega previše da ne znate što ste vidjeli. Znači, opet sam radio teatar umjesto da ljudima lijepo pokažem što mogu kupiti. Tješim se samo da smo već navikli jedni na druge…i na kraju, opet ptice i to ne bilo kakve nego rajske, blještave papige, tukani… Izgledaju suludo u bijeloj šumi! A zašto ne? Zapravo, čudim se kako uvijek ima malo Hitchcocka u mojim božićnim izlozima… Kao sve je rafinirano i lijepo, ali ipak je malo spooky. Uvijek postoji ta nelagoda kad vidiš lutke u izlogu – na način na koji ih ne očekuješ. Zapravo, provociram. Volim taj element nepredvidivosti i iznenađenja – da ne bude sve prebanalno i sladunjavo. Život nije vrtna zabava.”
Pored izloga svi zastanu
Jučer nije bilo prolaznika koji je ravnodušno prošetao pred izlogom. Nemoguće je ne osvrnuti se na ovo, nazovimo ga pravo umjetničko djelo.
“Drago mi je da moji izlozi pobuđuju takav interes. To je super! To je najveća nagrada za svakog umjetnika… Druga su vremena, danas nismo samo u galerijama i muzejima, danas smo na društvenim mrežama, dućanima, na tržištu kao i svi drugi… Komunikacija s publikom postaje sve neposrednija – bez tumača. Nije to loše, dapače, umjetnost prepuštamo osjećajima promatrača i tako treba biti. Puno je demokratičnije nego kad sam počinjao…”
Žito je hit
“Obožavam zlatno žito. Žito izgleda toliko moćno kad se od njega isplete vijenac ili napravi svežanj! Izgledao kao skulptura. Mislim da će to ove godine biti hit. Jedino me ubija ta izrada. Sve ide jako jako sporo jer se pšenica mora čistiti, pa kratiti, plesti… Baš je zeznuto! Ovi moji svi imaju flastere po rukama od zlatnog žita!” A flastera će čini se, trebati još jer Saša sprema nove projekte. “Već sam počeo… jako mi se sviđaju klasični božićni vijenci koje smo napravili za hotel Kapital u Jurišićevoj. Izgleda svjetski. Zahvalna je bila i kulisa te stare banke, pa nije trebalo previše kititi da dobijete božićni štih. Bit će toga još… Maria Store, Borboleta, Hotel Grand Park i Adriatic u Rovinju…”
Prošećite do Dežmanovog prolaza i uživajte u još jednoj Božićnoj bajci – zabava zagarantirana.
Foto: Sanja Tušek
