‘Kada sam bila mala sve sam znala. Voljela bih i sada znati sve ono što sam tada znala. Kada sam postala majka počinje moje učenje, a do tada sam zapravo samo skupljala iskustva. Jednom mi je moja mala mudra kćer rekla da nije ispravno pitati što si po zanimanju, nego što si odlučio postati u životu. Mislim da je u pravu i da upravo u toj odluci, ali i u uspješnosti njenog provođenja ovisi sreća pojedinca. Struka koju sam odabrala kao svoju životnu profesiju tjera me na stalnu aktivnost i marljiv rad. Sama sam sebi strog i nekada nepravedan šef i kritičar, ali ipak ne bih tu profesiju nikada mijenjala. Zahvalna sam i ponosna što radim ono što želim i volim, što ne radim kompromise i što uživam u svakodnevnoj borbi.
Neizvjesnost što donosi sutra sadrži i svemogućnost mogućih scenarija’.
AKADEMSKA SLIKARICA LENA KRAMARIĆ
Tim rečenicama započinje poimanje života i sebe kao umjetnice akademska slikarica Lena Kramarić.
Otkako je još prije deset godina rodni Zagreb zamijenila s Gradom podno Srđa i u Dubrovniku stvorila obiteljsku i profesionalnu bazu, Lena Kramarić niže brojne umjetničke uspjehe.
Domaća likovna kritika naziva ju jednom od rijetkih umjetnica mlađe generacije koja na hrvatskoj kulturnoj sceni donosi nešto sasvim konkretno i prepoznatljivo, koja ima izgrađen umjetnički stil i osobnost, koja u svojim likovnim radovima često bilježi svoja raspoloženja i promišljanja, progovara o složenosti života, uvijek s dozom sjete, ali i neke duhovitosti… U njenim slikama uvijek je prisutna uzvišena i snažna žudnja za životom.
Vrlo je produktivna, rijetko kada odmara, uvijek smišlja neke nove projekte i nadasve je prisutna na hrvatskoj likovnoj sceni. S Lenom smo razgovarali u Dubrovniku, u predivnom ambijentu atrija Dominikanskog samostana, zadivljujućem prostoru, u čijoj obližnjoj galeriji Sebastian, slikarica često izlaže, ali i stvara svoja djela. I okruženje u kojemu radi odražava se u njezinim djelima.
“Razmišljam slikajući.”
Ove godine je imala samostalnu izložbu ‘Dnevnik čitanja’, predstavljenu najprije u dubrovačkom muzeju Dom Marina Držića, a potom ovo ljeto i na Festivalu soli u Stonu, potom je sudjelovala sa svojim radovima na izložbi slika ‘Croatia National Day’ u Valletti na Malti, a suradnja s brazilskom umjetnicom i dizajnericom Fabianom Milazzo rezultirala je projektom ‘Croatia collection’ ovog proljeća u Sao Paulu, gdje je nastala linija haljina i odjeće s potpisom Fabiane Milazzo inspirirane slikama Lene Kramarić. Njezine smo radove mogli vidjeti u svibnju i na izložbi Art Zagreb u Tehničkom muzeju Nikola Tesla.
‘Na introspektivan i autoreferencijalan način istražujem svijet oko sebe u odnosu na svoj unutarnji svijet, povezujem motive realnog i irealnog, stvarnog, imaginarnog i podsvjesnog u narativnim prizorima, a promatraču otvaram prostor za individualne interpretacije. Razmišljam slikajući. Priprema za izvedbu su skice koje od 0 do 24 nastaju u mojoj glavi. Kada se ruka dočepa alata radim spontano i brzo, često više radova istodobno. U radovima ima čitljivih, ali i teže dokučivih mjesta, simbola i elemenata iz stvarnog okruženja koji čine kolaž emocija, stanja i riječi. Kolaž kao likovna tehnika sastavni je dio mojih radova, kao i crtež s kojim sve započinjem i završavam’, kaže nam slikarica.
U njezinom radnom procesu smjenjuju se i nadopunjuju boja i crtež koje valjak s bijelom temperom djelomično poništava, stvarajući transparentnost ili prigušenost. Slike gradi u slojevima, koristi pokušaje-pogreške i uspjehe za dobivanje konačnog efekta. ‘Skidanjem te dodavanjem novih slojeva boje i crteža nastaje trošna, izlizana površina kojoj kontrast čine sjajni detalji. Kao i život, u kojem istodobno egzistiraju najneobičnije kombinacije emocija i senzacija, na mojim radovima prisutni su različiti međusobno suprotni elementi, pa ispada da je moj posao proces prenošenja impulsa dobivenih iz života u djelo. Svakodnevni doživljaji i informacije se pretvaraju u drugo agregatno stanje. Sve se to miješa i kao slika izlazi nešto treće, ponekad nejasno i ambivalentno, a često i neprotumačeno, jer već idem dalje. U radu kao i u životu, nedjeljivo i pomalo prebrzo.’
“Ponašam se odraslo, dugo nisam skakala na glavu niti se vozila na motoru. Dugo nisam plesala. Ipak, živim ono što radim, volim ono što živim.”
Zanimljivo je slušati i čitati Lenine opise izložbi i procesa koji su je doveli do određenih radova. ‘Na osobnoj i profesionalnoj prekretnici vraćam se na kratki tekst koji sam napisala za svoju prvu samostalnu izložbu. Zapravo se od tada i nije puno toga promijenilo. Opet živim u potkrovlju, ali u nekom drugom gradu. Ponašam se odraslo, dugo nisam skakala na glavu niti se vozila na motoru. Dugo nisam plesala. Ipak, živim ono što radim, volim ono što živim. Gledam naprijed i gore, nekad i u pod. Uvijek brzo hodam. Ne nosim visoke pete i dalje vjerujem da ću stići gdje želim svjesna da sam već na dobrom mjestu. Puno je izazova, želja, dilema, (ne)ostvarenih mogućnosti u nemogućim uvjetima. Radim, radim i radim. To volim i najbolje znam, tek se učim stati i zapitati. U svome radu otkrivam mnogo o sebi (drugima, ali i sama sebi) rijetko direktno, nerijetko kroz metafore, asocijacije i zagonetke. Iznad kreveta su mi zvijezde i budim se po noći da bih danju mogla sanjati…’
Nakon završene Škole primijenjene umjetnosti i dizajna (Grafički odsjek) u Zagrebu, Lena je upisala Akademiju likovnih umjetnosti (Nastavnički odsjek, smjer slikarstvo) koju je završila 2008. godine te nastavila obrazovanje na Poslijediplomskom doktorskom studiju slikarstva, u Zagrebu. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Uz likovno stvaralaštvo radila je i kao profesorica povijesti umjetnosti, kreirala i vodila likovne radionice, a bavi se i grafičkim dizajnom, izradom ilustracija i dizajnom interijera. I sve to uvijek s osmijehom na licu i puno, puno pozitivne energije.
Ovih dana farmaceutska tvrtka Medika izdala je kalendar za 2019. godinu s Leninim slikarskim radovima. Medika već skoro 20 godina (a Lenin kalendar je 19.) izdaje kalendare u suradnji s eminentnim hrvatskim akademskim slikarima ili institucijama vezanim za likovno stvaralaštvo. Uglavnom su to djela iz fundusa Moderne galerije, Galerije moderne umjetnosti, privatne zbirka Davora Vugrineca te radovi profesora i asistenata sa Akademije.
Nedavno je otvorila i obrt zahvaljujući kojem je ostvarila pravo na subvencionirani radni prostor u sklopu inicijative Poduzetnički inkubator, Tvornica ideja u prostoru DURE na dubrovačkim Pilama u kojemu planira početi voditi likovne radionice. ‘Presretna sam što nakon skoro 10 godina imam svoj atelje u kojem mogu napokon raditi na realizaciji brojnih ideja i projekata koji su preda mnom, a prvi od njih nosi radni naziv ‘Kako je bolje biti mačka u Dubrovniku’ (s Ivanom Đula i Martinom Tomić). Izvedba je planirana krajem godine u Art radionici Lazareti. Između ostalog, za sljedeću godinu imam dogovorenu samostalnu izložbu u Beču kojoj se jako veselim, no najviše se veselim samom radu.’
Za sebe kaže da je još premlada za ozbiljne stvari. Zaista skromno od jako talentirane umjetnice.
Više informacija o Leninom umjetničkom radu na http://lenakramaric.com/.
Tekst: Renata Debeljak
Fotografije: Željka Milić
