OKO & Kazalište Trešnja
Kazalište Trešnja i ove sezone donosi nove predstave temeljene na klasičnim bajkama i pričama, a prvi premijerni naslov za one najmlađe adaptacija je bajke braće Grimm, Ivica i Marica! Režiju potpisuje Lea Anastazija Flegar u suradnji s dramaturginjom Nikolinom Rafaj, a predstava će na zanimljiv način otkriti pozadinu svima poznate priče o bratu i sestri… Odličan je to bio povod za razgovor s umjetnicom OKO koja stoji iz nekoliko plakata upravo tih dječjih predstava!
Radila si u raznim kolaboracijama, s drugim umjetnicima, na festivalima… No što za tebe znači suradnja s mnogima najdražim dječjim kazalištem?
Kazalište je uvijek bila i ostala velika ljubav, u srednjoj školi sam završila scenografiju, pa je nekako kazalište uvijek tu negdje.
Trešnja je toliko specifično kazalište da nema osobe koja barem u prolazu nije izgubila pogled na tu čudnovatu zgradu, pa je kad su mi se javili za suradnju nekako sve skupa ispalo super. Em su kao klijent zakon, jer se ne petljaju u tvoj posao, zna se točno tko što radi, a to je definitivno olakšanje. Nije nimalo lak zadatak pokušati razmišljati iz dječje perspektive, iako smo mi svi vise manje svi zaigrani kao djeca, ali ona prava perspektiva djeteta. Što će ti nešto značiti , hoće li ti biti strašno ili zanimljivo, i koliko je dječja mašta sposobna nadograditi tvoj sami crtež. Orašar se pokazao kao pun pogodak, što se djece, ali i odraslih tiče. Ivica i Marica su novi, a dalje ćemo vidjeti. Ima tu prostora za zanimljive projekte definitivno.
Suradnja se ostvaruje kroz tri predstave – hoće li ti ponestati inspiracije? Kako ju pronalaziš, hrvaš li se s njom, ili se jako dobro i zabavno družite?
Kad proučavam određenu temu, kako kad radim izložbe ili projekt za sebe i li u ovom slučaju za kazalište pristup je uvijek sličan. Naučiš sto vise možeš o odredbenoj temi. u ovom slučaju sam pogledala sto vise predstava i baleta Orašara koje sam mogla , pročitaš literaturu, te pogledaš potpuno različite varijante crtica i filmova koji su rađeni na istu temu, uvijek me zanima na koji način ostatak svijeta vidi određenu temu. Veseli me raditi tako, zato sto svaki put naučiš gomilu novih stvari, proširuje sebe kao osobu. Nikada ništa nije tako jednostavno kako se čini na prvu.
Osim aktualne tri predstave – Orašar, Ritam Tam – bajka o ritmu te Ivica i Marica – u planu je suradnja i za Priče iz davnine koja će premijerno biti izvedena na proljeće 2020. Radi se o jednom od kapitalnih djela hrvatske književnosti namijenjeno djeci (a i odraslima!) Hoćeš li ponovno pročitati knjigu, nanovo upoznati sve likove i što misliš tko će ti zapeti za oko za realizaciju?
Kao sto sam već navela , to i je osnovni sistem rada, pročitati knjigu kako spada, vidjeti ju ocima odrasle osobe, a onda ju pokušati rastaviti na dječji način. Price iz davnine smo svi voljeli, tako da je definitivno zanimljiv tekst za raditi s njime. Veseli me to. Ionako sam bookworm tako da je ovo samo još jedna stvar gdje se stvari koje ionako voliš raditi samo spoje u još jedan projekt.
Imaš li omiljenu dječju priču ili predstavu na kojoj bi voljela raditi, a do sada nisi?
Sad kad malo razmislim o tome, ne znam.. vjerojatno bi voljela raditi sto vise njih. Zanimljivo je, kad primjetiš koliko poruka svaka od njih nosi i na koji način je moguće tu poruku prenijeti dalje. Ima jednako tak jedan čitav nivo kad ponovno pogledaš tko si ti sada, kako si neke stvari doživljavao kao 10 godišnjak i kako ih doživljavaš sad. Don’t go trough life, grow trough life, reklo bi se.
