Dizajnerica Ana Tevšić Nauković ugostila nas je u svom predivno uređenom domu u centru Zagreba. Ondje živi sa svojim suprugom Petrom i troje neodoljivih klinaca, koji su definitivno itekako utjecali na cijeli dojam stana, koji odiše šarmom jedne urbane zagrebačke obitelji. Porazgovarali smo s Anom čime su se vodili pri preuređenju stana, koji joj je najdraži kutak i kako najviše kao obitelj vole provoditi zajedničko dragocjeno vrijeme. Zavirite s nama u jedno malo kreativno obiteljsko ozračje.
- Što bi rekla kako ste vi uredili vaš životni prostor? Čime ste se vodili?
Naš se prostor dosta mijenjao u zadnjih nekoliko godina, sve više se koncentriramo na ono što nam je važno imati kao obitelj. Funkcija prostora je apsolutno najvažnija, pa smo se tome najviše i prilagođavali. Trudimo se unositi što manje novih stvari u stan, već se okrećemo tome da što bolje iskoristimo ono što već imamo. Najviše se promjena dogodilo u dječjoj sobi zato što se tamo najviše boravi i zato što treba pomiriti potrebe troje djece. Pokušala sam podjednako podijeliti prostor tako da svako dijete ima svoj kutak za igru, a da je najveći dio sobe iskorišten za zajedničko druženje. Najviše nam prostora odlazi na knjige i već dugo tražim neku dobru podnu policu koja bi nam odgovarala za sve najdraže priče. Ono što smo htjeli je da nam svima bude ugodno i da možemo što bolje provoditi obiteljske trenutke doma.
- Kakvu ulogu u uređenju je ovdje odigrao vaš osobni stil/imidž?
Sigurno je utjecao, zato što je bitno da je prostor prilagođen nama i našim potrebama. Nismo ništa ciljano radili, ali pretpostavljam da se može primijetiti moja ljubav prema dizajnu ili Petrova strast prema craft pivi. Namještaj je klasičan i funkcionalan; gdje trebamo mjesta za pohranu – tamo je naglasak na tome. Gdje je potrebno više mjesta za spavanje – tražili smo veći krevet. Kroz detalje smo prostor učinili svojim. Najbolji komadi namještaja i rasvjete su oni koje je moj pokojni tata odabrao za stan, za njih sam emocionalno vezana te znam za sve navesti projektanta i godinu proizvodnje. Takve razgovore s tatom sam posebno voljela, kao mini lekcije iz povijesti dizajna i umjetnosti.
- Koji vam je omiljeni kutak doma?
Volim svaki kutak doma jer mi svaki nosi neku uspomenu. U kuhinji Petar i ja pričamo o svojim danima, krademo trenutke da se koncentriramo na razgovor jedno s drugim. Kauč u dječjoj sobi je mjesto za čitanje priča prije spavanja, pa to mjesto posebno volim jer su mi djeca blizu. Hodnik nam je mjesto gdje su se vježbali prvi dječji koraci, u dnevnoj smo zajedno prvi put plesali. Stan nam čuva i nosi puno lijepih uspomena, ne bih mogla izdvojiti jedno koje mi je najdraže.
- Kako najradije provodite vrijeme kada ste kod kuće?
Najviše volimo zajedničke aktivnosti; plesanje, igranje, čitanje priča. Često puštamo muziku doma i uživamo u njoj. S troje male djece nije nikad dosadno, a nama je svaki dan izazov kako što bolje iskoristiti vrijeme. Nismo uvijek uspješni u tome, ali trudimo se. Svakako nam je bitno da smo zajedno, to svi cijenimo.
- Na koji način vaš dom odražava vas same?
Mislim da se po nerednim stolovima može vidjeti kako vječito nešto testiram ili crtam, s mog stola stalno nešto pada i nikad nije uredan. Razni papiri, modeli, probe i skice – sve je jedno preko drugog, no ja znam točno što je u tim papirima. Okružena sam torbama; za studio, za snimanje, sve mi je podijeljeno ovisno o tome što me čeka i to mi sve stoji tako da mogu što brže izletjeti i vratiti se natrag. To je moj neki kreativni kaos, uvijek je prisutan. S druge strane, Petra najbolje predstavlja to što nam je svašta po stanu postavljeno na remote zaključavanje ili pokretanje, glasovne naredbe i slično. Uveo je automatizaciju gdje god je mogao. Sve može pokrenuti i ugasiti preko mobitela ili sata, što je meni i dalje fascinantno.
- Koja vam je omiljena kućna rutina?
Jutarnja rutina mi je najdraža. Kad dječica trčkaraju okolo po stanu u pidžamama, sretni što ih čeka još jedan dan igre. Tad mi pijemo kavu, promatramo ih i zajedno doručkujemo. To su mi najljepši i najdraži trenuci, zato mi je vikend najvažniji. Prebrzo nam bježe dani.
- Radite li doma nešto kreativno ili to ostavljate za druge prostorije?
Uvijek nešto radimo! 🙂 Najčešće crtamo, to se najlakše pokrene kao zadatak jer sam doslovno uvijek spremna s materijalima. Najviše me oduševljava kad se zaigraju s kutijom od neke ambalaže, nađu joj novu namjenu ili ju rastvore i sklope u nešto sasvim drugo. Čudesno je gledati prostor oko sebe kad su djeca u njemu jer oni u svemu nađu zabavu.
Foto: Sanja Jagatić
