Ovoga petka u zagrebačkom HNK gledat ćemo premijeru baleta Peer Gynt norveškog dramatičara Henrika Ibsena u koreografiji Edwarda Cluga. Ovaj sjajan koreograf već sedam godina obilazi svijet s ovim baletom, a sada će ga premijerno moći pogledati i zagrebačka publika.
Kako je raditi na jednom ovakvom dijelu, koji predstavlja itekako velik izazov za postavljanje na baletne daske, koliko je tema suvremena i itekako primjenljiva u današnjici, te još mnogo toga otkrio nam je sam koreograf Edward Clug. Kako teku pripreme i je li sve spremno za izvedbe saznali smo posjetivši cijeli autorski tim na probi u kazalištu. Dobrodošli iza kulisa u zagrebački HNK na probu baleta Peer Gynt.
Ibsenov anti-junak
U drugoj polovici 19. stoljeća veliki norveški dramatičar Henrik Ibsen stvorio je lik nemirna anti-junaka Peera Gynta, avanturista, lažljivca i nepopravljiva romantika koji tražeći pravoga sebe u svojim snovima i napola mističnoj stvarnosti ne brine o nedaćama u kojima ostavlja svoje bližnje. Edwardu Clugu ovo je prvi narative balet, a postavio ga je prije 7 godina u SNG Maribor.
“Razlog zašto sam se uopće odlučio za ovu priču je upravo taj da ova tema nije naročito popularna za balet i ples općenito. Srećom u ovih sedam godina postao je jako popularan u Europi, ali i cijelom svijetu. I razumijem sve više i više zašto ga ljudi vole, nije to samo zbog priče nego i zbog samo karakteristika likova, pogotovo glavnog lika Peer Gynta, koji se poklapaju s nekim mojim karakteristikama i željama. Npr. jedna od glavnih karakteristika Peer Gynta je znatiželja koja ga vodi na njegovo epično putovanja, jednako tako moja znatiželja kao umjetnika gurala me da vidim kako se moj koreografski i kazališni jezik može uklopiti u jednu ovakvu književnu priču.” – kaže Edward.
Koreograf mariborskoga Slovenskoga narodnog gledališča Edward Clug postavio je u svojemu matičnom kazalištu 2015. godine ovo slavno djelo, sagledavši ga iz posve drugačijega rakursa, iz pozicije naše epohe.
“Drago mi je da se Mogu vratiti u HNK s ovim, sada veoma uspješnim, djelom. Balet je doista proputovao svijet i stacioniran je u brojnim svjetskim baletima kao što je balet u Zurichu, Vienna, Riga, Latvia, Russia. Svugdje je dobro primljen jer je priča univerzalna. Ljudi uvijek poku švaju pronaći asocijacije i poveznice na današnji svijet.
Poput Peera, čovjek danas živi na spoju različitih mentalnih epoha, a mnogi vjeruju kako su rođeni za velike stvari, samo trebaju shvatiti otkuda krenuti. I danas je mnogima jednako važno izabrati između krilatice budi svoj i uvjerenja trolova budi zadovoljan sobom. Kulturalni kodovi se mijenjaju, veze pucaju, niti postaju tanje, ali… ljubav i dalje spašava te je vjernost kakvu je ponudila Solveig danas potrebnija nego ikada.” – kaže nam Edward i dodaje.
Edvard Grieg je slušajući Ibsenovu poeziju, napisao najmelodičniju i najslavniju glazbenu uvertiru, pa je do danas Solveigina pjesma mnogo poznatija od one koja ju je nadahnula. I danas, sto pedeset godina kasnije, priča Peera Gynta, ukorijenjena i u folklor i u nesvjesno, inspirira mnoge najrazličitije umjetnike.
“Jedan od najvažnijih elemenata u procesu je naravno bila glazba. Znali smo da postoji glazba koju je skladao Edvard Grieg za premijeru Ibsenove drame. Nije to muzika za balet nego više soundtrack za izvedbu. Grieg je bio preromantičan za Ibsena pa su se nakon premijere razdvojili. Grieg u to vrijeme nije bio nešto popularan pa je rekao Ibsenu, ok ne želiš moju glazbu? Onda ću ja izvući iz nje najbolje dijelove – i to je anegdota kako su nastale dvije popularne Peer Gynt suite. I ja sam istraživao tu glazbu i imao sam sličan problem kao i Ibsen, smatrao sam ju previše romantičnom, ali sam pokušao napraviti nekakav most između njih plesom jer sam mislio kako bi to moglo uspjeti. I uspjelo je u potpunosti. Morao sam izmisliti neke likove i dijelove priče kako bi uklopio narativ u ples – primjer bijelog jelena, koji je prisutan u knjizi, ali zašto ga ne bih izgradio kao lika alter ega ili anđela čuvara Peer Gynta?” – kaže Edward i dodaje.
