Organ Vida festival je koji ne propuštaju ljubitelji fotografije. Donosimo razgovor s kustosima

Zagrebački je Muzej suvremene umjetnosti sve do 3. studenog neizostavna destinacija za sve ljubitelje fotografije i vizualnih umjetnosti. Naime, upravo se ondje održava trinaesto izdanje bijenalnog Međunarodnog festivala Organ Vida. U sklopu festivala otvorene su četiri izložbe, među kojima je i centralna izložba finalista koji su svojim radovima odgovorili na temu festivala Creeps and Butterflies.

Kustosi festivala su Barbara Gregov, Lovro Japundžić i Lea Vene, a  zahvaljujući njima imali smo priliku zaviriti iza kulisa ovogodišnjeg izdanja. Prateće fotografije nastale su za vrijeme pripreme izložbenog postava, a u nastavku donosimo i razgovor s kustosima.

• Čemu se posebno radujete vezano uz novo izdanje festivala Organ Vida?

Barbara: Prije par godina prešli smo na bijenalni format festivala, najviše zbog toga što smo se htjeli dulje posvetiti koncipiranju teme, dati sebi više vremena i prostora za promišljanje, doskočiti hiperprodukciji i brzoj izmjeni tema i ideja. Veseli nas pokazati na čemu smo radili zadnje dvije godine. 

Lovro: Formiranje teme za nas je bio dugotrajan proces, budući da za neke stvari kojima se bavimo ne postoje uvriježeni termini. U svom radu fotografiju često promatramo u odnosu na brze promjene unutar digitalne i internetske kulture. Naše festivalske teme pokušavaju kroz svu tu smjenu trendova očitati duh vremena. Radujemo se da imamo priliku predstaviti nove fenomene i aktualne poetike u reprezentativnom prostoru zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti.

Lea: Ideja festivala je da reflektira događanja na sceni. S tim da mi nismo festival koji se bavi mainstream fotografijom već nastojimo predstaviti mlađe umjetnike, neka nova lica koja vrijedi pogledati. Izazov je kako to upriličiti u jednu izložbu. Pratimo neke teme online i nalazimo ekvivalente u umjetničkom radu koji ima smisla i nije neka površna reakcija na ono što se dešava, već ima kritičku i vizualnu dimenziju, što je izazovno, posebno kada radimo u formatu otvorenog poziva gdje mi ne zovemo umjetnike, već ih puštamo da se prijave. Mislim da je to zanimljivo, jer dobivamo dobar pregled i pogled na suvremenu umjetničku scenu. Tako su neki umjetnici koje smo odabrali otvorili neke druge dimenzije te je zanimljivo kako proširujemo ono od čega smo krenuli i kako reagiramo na ono čime se umjetnici bave i kako vizualno razmišljaju.

• Moderno doba na Internetu usmjereno je prikazivanju “lijepih”, odnosno uređenih fotografija. Vi ste se odlučili na drugi pristup….

• Moderno doba na Internetu usmjereno je prikazivanju “lijepih”, odnosno uređenih fotografija. Vi ste se odlučili na drugi pristup….

Barbara: Kao kustoski kolektiv bavimo se fotografijom, no prvenstveno nas zanima odnos fotografije prema širem polju vizualne kulture, koje obuhvaća suvremenu umjetnost, ali i digitalnu, internetsku, popularnu kulturu. Zanima nas istražiti kako one jedna drugu nadopunjuju, odnosno kako popularno informira polje fotografskog. Fotografiju ne gledamo kao nešto što je izolirano, već se u svojim kustoskim istraživanjima fokusiramo upravo na dodirne točke između fotografije i drugih umjetničkih polja ili kulture u širem smislu.

Estetika ružnoće, na koju smo se usredotočili u ovom izdanju, nadogradnja je tema koje smo zajednički počeli razvijati 2020., kada smo u fokus stavili transformaciju suvremene fotografske slike, posebno u odnosu na digitalne tehnologije. Na ovo se nastavilo i prošlo festivalsko izdanje iz 2022. godine kada smo se više bavili afektivnim perspektivama.

Fokus na ružno za mene je logičan nastavak. Zamijetili smo da je ružno zamijenilo dosad raširenije lijepe i uglančane slike, i u galerijskim prostorima i na internetu, a činilo nam se da nije u pitanju samo trend nego i neki tip afektivne reakcije na društvene pritiske s kojima se svakodnevno suočavamo. Zanimalo nas je istražiti i razmisliti o tome. Je li to estetička gesta koja je sada samo trend? Stoji li iza toga nešto više? Je li to neki tip odgovora na postojeće umjetničke ili druge konvencije? Ili možemo to čitati kao izraz nezadovoljstva spram društvenih pritisaka kojima smo izloženi?

Lea: Definitivno postoji neka vrsta bunta iza takvog tipa prikaza koji je nama bio zanimljiv jer je on u međuvremenu postao trend. Ideja estetike ružnog nije ništa novo u umjetnosti, međutim u pojedinim trenucima se događa određeni spike te smo primijetili da se o tome priča i da bi bilo vrijeme da i mi damo određeni komentar u formatu izložbe. Nas uvijek zanima tanka granica u kojoj je možda ta estetska dimenzija površna, ali istovremeno otvara prostor kritike, bunta, izboja iz onog što nameće mainstream. Ide se protiv normalizacije, protiv uljepšavanja koje nas i dalje pritišće da tražimo tu savršenu sliku reprezentacije sebe.

Lovro: Mislim da je odličan primjer novih tendencija usporedba izložbe našeg prvog zajedničkog izdanja iz 2020. godine, i ovogodišnje tematske izložbe. Kad se sjetim kako je izgledala ona izložba, rekao bih da je znatno drugačija nego ova sad. Tada je izlagan velik broj radova koji su inspirirani reklamnom industrijom, modnom fotografijom i lijepim, ponekad hiperrealističnim slikama produciranim uz pomoć različitih online alata.

• Što je  ono novo, ono ‘brže, više, jače’ što nam donosi u odnosu na prethodnike?

Lovro: Ovo je možda najinternacionalnije izdanje festivala unazad par nekoliko godina. Paralelno uz Organ Vida organizirali smo i međunarodni skup europske platforme Futures koji je u Zagrebu ugostio stotinjak stranih gostiju. Program se odvijao u Močvari i Pogonu te se sastojao od niza diskusija, radionica i razgovora između mladih fotografa i predstavnika najbitnijih fotografskih institucija i festivala u Europi. Teme razgovora bile su raznovrsne, od korištenja fotografije kao istraživačkog alata do istraživanja radikalizirajućeg potencijala slika i etičnosti njihove upotrebe u naizgled demokratskom online okruženju. Šira publika u program se imala prilike uključiti praćenjem razigrane debate koju je osmislio Cem A., poznat po IG profilu @freeze_magazine. Četvero pozvanih gostiju kroz raspravu je nastojao pružiti odgovor na namjerno nerealno pitanje: je li tehnologija dobra za umjetnost?

Barbara: Od kad smo krenuli raditi kao kolektiv, htjeli smo se odmaknuti od česte festivalske prakse neprestanog izmišljanja “novih” tema te smo se posvetili izgradnji tematskih preokupacija koje proizlaze iz naših interesa. Cilj nam je graditi svoju priču, jedino u tom smislu možemo govoriti da je svako novo izdanje ”bolje”ili “jače” od dosadašnjih.

• Također, što je ono na što ste najviše ponosni vezano uz ovogodišnje izdanje?

Lea: Festival je doživio veliku tranziciju unazad pet godina te mislim da je bilo potrebno uspostaviti novi model rada koji je kolektivni, koji mijenja agendu, u kojem nas zanimaju teme od popularne do digitalne kulture i gdje tražimo način održivosti na naše teme – da postoji neki organski tok tema kojima se bavimo. Dajemo više na međunarodnoj vidljivosti festivala, što mislim da je u jednom trenutku stagniralo. Nastojimo barem jednom godišnje izvan Zagreba predstaviti naše projekte i lokalne umjetnike, ali i gdje mi možemo kustoski predstaviti ono što nas zanima. Za narednu godinu voljeli bismo si zadati više prostora koji bi se kretao van izložbenog formata, koji je dosta limitirajući, jer kustoski fokus ovogodišnjeg festivala otvara dosta zanimljivih podtema koje bi mogle izići kroz tekst ili sliku.

Barbara: Da, u bijenalni format smo se upustili kako bismo si dali prostor da određenu temu razradimo u nekom drugom obliku. Ove godine imamo četiri velike izložbe na koje smo jako ponosni, no zbog raznih čimbenika ne stignemo u sve tematske rukavce ući onoliko duboko koliko bismo htjeli. U idućoj godini planiramo konceptualno razraditi teme koje su nam se otvorile i kroz otvoreni poziv i kroz rad s umjetnicima.

Lea: Da stignemo malo razmišljati, pisati i s ljudima raditi na način koji je malo tiši, koji nije izložba, ali je jednako bitan. Čini nam se kao da to nedostaje po pitanju izdavaštva. Tražimo neki eksperimentalni format između fotoknjige, mini readera ili časopisa jer vidimo da nam fali ta niša između. Stvarno mislim da će ta godina između dva festivala biti dobra za istraživanje novih formi jer smo postavili dobre baze.

Detalji ovogodišnjeg programa čekaju vas na linku, a pojedinosti vezane uz raspored događanja na Međunarodnom festivalu Organ Vida dostupne su i na službenim stranicama. 

 Foto: Sanja Tušek