Radionica 32 najavljuje prvu izložbu u 2024. godini koja će predstaviti djela Olivera Linzbauera, u sklopu platforme Spotlight, a otvorenje je predviđeno za 8.2. u 19 sati u prostoru Radionice 32, ul. Antuna Mihanovića 32, Zagreb.
Oliver Linzbauer razvija svoj jedinstveni izraz koristeći svaki slobodan trenutak za crtanje u tramvajima, čekaonicama i drugim javnim prostorima. Obitava i stvara u Zagrebu a njegova jedinstvena perspektiva, prožeta tehničkim znanjem, rezultira djelima koja istražuju identitet, prostor i vrijeme. Njegov pristup djelima obilježen je brzim, spontanim potezima i eksperimentiranjem s različitim tehnikama. Najviše radosti nalazi u jednostavnim potezima crne tinte po bijelom papiru – bilo da se radi o klasičnom peru i bočici tinte, modernijim nalivperima, rapidografima ili tankim linerima, odnos crne linije i bijelog papira je uvijek najdraži stil.
Oli je rođen 1980. godine u Zagrebu, nije stekao formalno obrazovanje u likovnoj umjetnosti, ali je svoj um kultivirao kroz završetak Fakulteta elektrotehnike i računarstva.
Izložba
Izložba se sastoji od dva ključna područja: Serija portreta, koja se sastoji od crteža izrađenih tintom u jednom potezu, prekrivenih akvarelom, te praćenih mislima i pošalicama iz Linzbauerovog svakodnevnog života. I drugo, radovi bazirani na šipku kao glavnom motivu, većinom u tehnici tinte na papiru, raznih formata, koji će dati uvid i u studijsku razradu motiva. Izložba će biti i prodajnog karaktera, stoga će svi zaljubljenici u umjetnost imati priliku ponijeti sa sobom dio ove jedinstvene umjetničke priče kroz ograničeni broj unikatnih razglednica i naljepnica. Mi smo uspjeli uloviti Olivera u niskom startu priprema za izložbu gdje smo ga pobliže upoznali
- Završio si FER koliko kod tebe (i ima li uopće) ima sličnosti s umjetnošću?
Ne možemo pričati o sličnosti između jednog fakulteta i umjetnosti, ali možda možemo pričati o tome postoje li neke poveznice, odnosno postoje li neki principi i koncepti koji su slični. Umjetnost ljudi vole spajati s kreativnošću. Taj spoj ne mora biti nužan, može postojati i umjetnost koja nije kreativna i naravno mogu postojati kreativci koji nisu umjetnici. Ili ih barem drugi ne svrstavaju u kategoriju umjetnosti. Kreativnost je vještina koja se razvija ako radimo na njoj s namjerom. Da bi bio dobar umjetnik, moraš li biti kreativan? U većini slučajeva da. Da bi završio FER, moraš li biti kreativan. Rekao bih isto tako da, u većini slučajeva. Zapravo rekao bih da život sam po sebi traži od nas određenu dozu kreativnosti. Naravno sve ovisi o tome kako definiramo kreativnost.
Za mene je kreativnost nešto vrlo elementarno, to je vještina spajanja postojećih elemenata u nešto novo. To nešto novo može ili ne mora biti korisno, a kad kažem korisno to može značiti da daje novu perspektivu na određeni problem. FER, a siguran sam i mnogi drugi fakulteti, traže od studenata da nalaze nova rješenja i nove načine rješavanja starih problema. Na FERu opet ima puno programiranja, a programiranje zapravo, prije samog pisanja koda, uključuje dosta apstraktnog razmišljanja, razmišljanja o stvarima koje ne postoje u stvarnosti i traženje vrlo kreativnih rješenja koje će ti smanjiti količinu programskog koda. Rekao bih da te fakultet općenito stavlja u poziciju iz koje moraš razmisliti o problemu prije nego što ga počneš rješavati. To je dio koji može biti paralizirajući. U umjetnosti to nekad ne funkcionira. Ni u životu zapravo. Samo razmišljanje o problemu ne stvara nove ideje, već rad i akcija na postojećoj ideji stvaraju nove ideje. Ideje zapravo traže akciju. A akcija opet stvara nove ideje. I plus što kreativnost voli akciju. Tek kad počneš raditi na rješenju problema, bilo da crtaš, bilo da programiraš, kao da si otvorio pipu kreativnosti. Dok samo razmišljaš, pipa je zatvorena. Ne znam da li mogu zapravo dati bolji odgovor na pitanje toliko široko postavljeno.
- Kad najviše crtaš i što?
Crtam u malim pauzama tijekom dana. Te pauze tijekom dana mogu biti različite, nekad je to čekanje u čekaonici kod zubara, a nekad je vrijeme kad svi odu na spavanje i ti ostaneš sam u mraku na kauču. Produktivnost mi se poveća kada s namjerom odvojim vrijeme za crtanje. Znači kad kažem svako jutro crtam 30 minuta ili svaku večer crtam 10 minuta sljedećih mjesec dana. Tu osjećam bitne pomake kod sebe s kojima sam zadovoljan. Kao motiv volim izabrati ljude i objekte koji se nalaze ispred mene. Od ljudi u čekaonici, na klupama u parku, do voća ili doručka kojeg se spremam pojesti. Sve što vidim priča neku priču, barem meni. I mora mi se svidjeti na neki čudan način. Ako nemam ničega ispred sebe, tražim fotke u časopisu ili na internetu.
- Baviš se i glazbom, pišeš fotkaš i proputovao si pola svijeta, što ti je od svega najdraže? (Ako uopće možeš to izdvojiti)
Svaka od tih stvari koje si nabrojala nosi neke prednosti i mane. Kad dugo vremena provedeš s njima, naučiš više uživati u prednostima, a puno manje se baviti nedostatcima. Kod glazbe na primjer. Čuješ neku stvar koju nisi čuo jako dugo vremena. Kakav to osjećaj stvara kod tebe? Koliko se lakše povezati sa stanjima u kojima želiš biti putem glazbe. I ne govorim samo o mentalnoj razini, već i o tjelesnoj. Glazba je vibracija, a naše tijelo je izuzetno osjetljivo i prima sve vrste vibracija. I ne samo uši. Zato je nekad glazbu potrebno osjetiti i tijelom. Kao kad odeš na veliki koncert i staneš ispred ogromnog seta zvučnika. Definitivno drugačije iskustvo nego kad slušaš YouTube plejlistu na mobitelu.
Ti momenti, kada osjetiš da je u tebi nešto dobro, nešto živo, to mi je najdraže. Medij nije bitan. U putovanjima zapravo taj osjećaj života dobivam kada nađem nešto novo, neočekivano. Ponekad je neočekivano lakše naći negdje gdje nisi nikad bio, negdje gdje nitko ne zna tvoj jezik, ali to nije pravilo. Neočekivano možeš naći i u Karlovcu. I na Medvednici. I u svojoj ulici.
- Kakva je izložba koju pripremaš za Radionicu 32?
U zadnje vrijeme dosta sam kombinirao jednostavne linijske crteže s vodenom bojom. I tako je u malom sketchbooku kojeg nosim sa sobom nastalo nekoliko portreta koji su mi se jako dopali i s kojima sam bio zadovoljan. Tako da je većina radova nastala po tom konceptu, linijski crtež u većini slučajeva napravljen u jednom potezu, bez dizanja olovke s papira, praćen jednostavnim premazima vodene boje, bez puno detalja. Pošto volim zapisivati misli i rečenice koje se dogode kroz dan i one nađu mjesto na radovima. Nekad su to rečenice koje sam čuo u liftu, stih neke pjesme, misao s poslušanog podcasta. One isto nađu svoje vizualno mjesto na radu i upotpune. Pošto u sketchbooku radim jako sitno, mali je format, radove ćemo povećati da vidimo što će se desiti. Bit će zanimljivo vidjeti radove na dva, tri, četiri puta većim formatima.
Dio izložbe prikazat će i radove bazirane na šipku, tzv mrtve prirode. Jer šipak vrlo često koristim kao motiv. Prikazat ćemo i zanimljiv dio procesa, bit će tu par stranica razrade tema iz sketchbooka. A ostavit ću i par sketchbooka u prostoru za listanje, jer oni pričaju puno cjelovitiju priču oko nekih motiva koje izaberem.
Radionica 32 predstavlja seriju pop up izložbi pod nazivom ‘Spotlight’, koja će ugostiti različite autore i umjetnike iz svih područja. Ova serija će predstaviti širok spektar kreativnih izričaja, uključujući izložbe fotografija, ilustracija i ulične umjetnosti. ‘Spotlight’ će biti platforma na kojoj će se umjetnici izražavati, dijeliti svoje vizije i inspirirati posjetitelje.
