Zagrebački umjetnik Nikica Jurković
otvorio nam je vrata svog ateljea

Mladi umjetnici često donose svježinu, inovaciju i dublje razumijevanje svijeta kroz svoje jedinstvene vizije i stvaralački izraz. Neke nove generacije već su neko vrijeme zauzele svoje mjesto na domaćem i regionalnom “umjetničkom nebu”, a konstantnim i zanimljivim radom pokazuju nam da tu planiraju i ostati. Jedan od predvodnika nove i zanimljive struje, svakako je zagrebački umjetnik Nikica Jurković. Ovaj tridesetčetverogodišnjak koji trenutno živi na relaciji Zagreb – Beograd, od početka svojeg djelovanja zapeo je za oko ljubiteljima umjetnosti različitim projektima koje provlači kroz svoj likovni razvoj.

Nikica stoji iza slika koje sigurno niste mogli ne primijetiti, autor je originalnog umjetničkog koncepta OVO JE PATKA, a u nekim ranijim danima svakako ste ga mogli upratiti u dizajnerskom kružoku. Nikica je svestran, u najmanju ruku zanimljiv i prije svega autentičan. Posjetili smo ga u njegovom ateljeu na zagrebačkoj Trešnjevci kako bismo ga pobliže upoznali i predstavili ga, naravno, vama.

• Kada bi sebe svrstao u neki umjetnički pravac koji bi to bio i zašto?

Teško je odabrati jedan, jer radovi variraju iz ciklusa u ciklus..mijenjam se u skladu s prirodom.. do sad su to bili minimalizam, geometrijska apstrakcija i arte povera, možda još nešto, ne znam, ne razmišljam o tome tako.

• Kada si znao da ćeš se baviti umjetnošću? Prepoznaje li se to kod tebe od malena ili si to odlučio kroz godine obrazovanja?

Počeo sam šarati kad i ostala djeca. Nisam znao da ću se time baviti, ali sam mogao osjetiti jer su mi rano poklonili pažnju što se crtanja tiče. Početkom osnovne škole mama me je upisala na tečaj crtanja kod Tanaya, nešto kasnije sam počeo crtati grafite s ekipom s kvarta i dalje se samo odvijalo. Nisam previše razmišljao. To mi je išlo od ruke, za razliku od ostalog školskog sadržaja..nisam imao ocjene za gimnaziju ili neku drugu školu, a i da jesam vjerojatno bi išao u Primijenjenu jer to mi je bilo najprirodnije.

• Koristiš se raznim medijima, eksperimentiraš oblicima, formama, ali i materijalima, kako izgleda tvoj kreativni proces? Slikaš li svaki dan?

Ne slikam svaki dan, to mi nema smisla. Gledam, učim, čitam, slušam, osjećam i razmišljam.. igram se. Slikam kad dođe vrijeme za to. Ovisi na čemu radim. Zadnjih godinu dana slikam često, možda najčešće do sad. Vidjet ćete.

• Diplomirao si dizajn vizualnih komunikacija, ali i grafiku na ALU, što se definitivno vidi i na tvojim radovima. Koliko svi ti različiti umjetnički pravci tebe definiraju kao umjetnika? Vidiš li se nekada samo kao dizajnera, a nekada samo kao slikara? Ili je to uvijek miks?

Ne vidim se nikako kao dizajner, jer se dizajnom ne bavim već godinama. Imam prijatelje koji su puno spretniji u tome, pa po potrebi surađujem s njima. Što se tiče slikarstva, tu učim i eksperimentiram, tu mi je fokus zadnjih nekoliko godina od kada sam diplomirao.

• OVO JE PATKA u kratkom roku postigla je veliku popularnost, barem među zagrebačkom publikom. Možeš li nam objasniti koncept?

OVO JE PATKA je otvoreni koncept. Nema definirano značenje. Patka se prilagođava vremenu i prostoru.. i mijenja boju šešira. Ne znam ni sam gdje ide ta Patka. Doživljavam ju kao ikonu ili simbol ovog vremena. Vidim ju po učionicama, radnjama, domovima, restoranima i ostalim objektima na zidu. Vidim ju kao i odjevni brend, možda i trend, nikad ne znaš…kako sam počeo pratiti Patku tako su mi ljudi počeli slati razni sadržaj s motivom patke, stvarno je fascinantno koliko je zastupljena.

• Otvorio si i studio i atelje na Trešnjevci. Koliko ti je to bilo zahtjevno s obzirom na manjak ateljea i prostora za umjetnike u gradu?

Teško je naći adekvatan prostor za rad, a i kad ga nađeš pitanje je koliko ćeš ga dugo moći koristiti. Srećom, samo sam jednom rentao radni prostor. Ovaj prostor u kojem radim zadnje tri godine sam naslijedio, ali trebao sam ga kompletno urediti jer nikad nije bio u funkciji. To je bio dug, spor i frustrirajući proces, ali sada sam miran i zadovoljan.

• Trenutno živiš u Beogradu, kako se to dogodilo?

Trenutno sam na relaciji Beograd – Zagreb primarno zbog ljubavi. S obzirom na to da je udaljenost kao i do Splita, nemam se razloga seliti. Radim i tu i tamo, tako da je dinamično.

• Kakva je umjetnička scena tamo kada bi ju usporedio s hrvatskom, prvenstveno zagrebačkom?

Rano je za reći, ali na prvu primjećujem da imaju više privatnih galerija. Kvaliteta varira, kao i svugdje ima svega, ali ono što sam primijetio za razliku od zagrebačke scene da su dizajneri i ilustratori uključeni u glazbenu klupsku scenu, tako da su plakati i vizuali generalno na puno višem nivou. Trebali bi svi međusobno više surađivati.

• Na čemu trenutno radiš, pripremaš li neke nove izložbe, radove?

To je drvo sa sto grana. Trenutno radim na dva veća ciklusa slika, a uz to se još vežu ranije započeti ciklusi i pojedinačni radovi za koje je potrebno vrijeme. Npr. rad “Talog” koji nastaje svake dvije godine ili “Odlikaši” koji nastaju kao posljedica pušenja, tj. kupovanja rizli za duhan. Od izložbi, pripremam samostalnu izložbu u galeriji Waldinger u Osijeku, nekada tijekom veljače 2024. godine.

• Možemo li nekada uskoro očekivati i neku zagrebačku izložbu?

Za sada nemam ništa konkretno u planu, kada bude znat ćete.

Hvala:) 

Hvala Vama

Foto: Martina Movrić