Do kraja godine u Galeriji Kaptol možete pogledati izložbu Nenada Devića. Posjetili smo je uoči otvorenja
U Galeriji Kaptol svečano je otvorena nova izložba suvremenog umjetnika Nenada Devića koje je okupilo brojne zaljubljenike u umjetnost, kritičare i kolege umjetnike. Izložba donosi niz intrigantnih radova u kojima se spajaju minimalistički izrazi, geometrijski oblici i optičke iluzije, stvarajući jedinstveno vizualno iskustvo za posjetitelje. Prije samog otvorenja svratili smo galeriju i na kratko ulovili Nenada s kojim smo popričali o stvaranju, inspiraciji u umjetnosti, ali i o stanju u branši nekad i danas.
Nenad Dević
Nenad Dević rođen je i živi u Zagrebu, gdje radi kao samostalni umjetnik, grafički dizajner i slikar. Svojim radom stekao je niz domaćih i međunarodnih nagrada, a član je Hrvatskog Udruženja Likovnih Umjetnika i Art Directors Cluba. Prvu priliku za javno predstavljanje imao je na skupnoj izložbi “Apartman” u ULUPUH galeriji, dok je tijekom karijere crpio inspiraciju iz nekonvencionalnih oblika likovnog izražavanja, posebice iz nasljeđa grupe Gorgona. Njegov rad odlikuje minimalistički pristup i istraživanje oblika, često s elementima optičkih iluzija, čime odaje počast velikim imenima hrvatske moderne umjetnosti poput Julija Knifera, Josipa Vanište i Ivana Kožarića, ali s jasnim suvremenim pečatom.
Centralna tema izložbe može se opisati kao dijalog između tradicije i suvremenosti. Dević reinterpretira principe apstraktne umjetnosti sredine 20. stoljeća, unoseći vlastiti suvremeni pečat.
Kako izgleda tvoj kreativni proces? Kada najčešće slikaš?
Moja osnovna struka posljednjih 35 godina je grafički dizajn i, u skladu s tim, nakon odrađenog angažmana kao art direktor u Alert agenciji, iz želje da se odmaknem od svakodnevice, okrećem se stvaranju slika. Proces uključuje izradu skica, promišljanja o tome kako će sljedeća slika izgledati te kakav bi trebao biti odnos crnog i bijelog na platnu. Slikanju se posvećujem kada god pronađem vremena.
Što je bilo prije kod tebe grafički dizajn ili slikanje?
Uvijek su bili prisutni crtanje i slikanje, dok je grafički dizajn došao kasnije. Na prvu sam se zaljubio u tu vrstu umjetnosti.
Crpiš inspiraciju iz radova konceptualnih i apstraktnih umjetnika iz sredine 20. stoljeća. Što te posebno privlači upravo tim autorima i tom razdoblju hrvatske umjetnosti?
Oduvijek me fascinirao likovni izričaj Julija Knifera i njemu sličnih hrvatskih umjetnika poput Kožarića, Picelja i Vanište, koji su djelovali unutar umjetničke grupe Gorgona. Za Gorgonu kažu:
„Gorgona je umjetnosti suprotstavila nove oblike umjetničkog ponašanja, neumjetničke materijale i sredstva komunikacije – tisak, poštu i govor kao svakodnevne medije, čime je utjecala na niz fenomena koji se javljaju sedamdesetih godina u okviru nove umjetničke prakse.“
Kao takva, Gorgona ima mnogo dodirnih točaka s grafičkim dizajnom i njegovom formom kao umjetničkim izražajem.
Koliko je danas zahtjevno baviti se umjetnošću?
Ovisi o tome kako gledate na to. Ako vam je umjetnost jedina životna opcija, rekao bih da je izazovno. Nažalost, danas mnogi mladi umjetnici koji su završili akademiju sve češće svoj poziv zamjenjuju nečim drugim i napuštaju likovnu umjetnost. Moja je sreća što se moja struka na neki način isprepliće s ovom drugom, likovnom stranom, pa mi je lakše opstati u tom svijetu.
Možeš li to povezati s razdobljem kada si počinjao?
Devedesetih godina prošlog stoljeća, kada sam profesionalno ušao u svijet grafičkog dizajna, to je bilo nešto novo kod nas. Naravno, grafički dizajn postojao je i prije, bio je iznimno kreativan, ali i mukotrpan. Nije bilo alata koji bi omogućili brži i jednostavniji rad. Dolaskom devedesetih godina, pojava računala i programa za grafički dizajn sve je promijenila. Računala, pisači i softver olakšali su proces i, rekao bih, iznjedrili nove kreativne mogućnosti. Likovno stvaralaštvo postalo je još pristupačnije, a crteže i grafike bilo je jednostavnije dijeliti sa širom publikom – prava revolucija.
Kakvo je, prema tebi, tada bilo okruženje za umjetnike, a kakvo je danas?
Mislim da je umjetnicima, bez obzira na vremensko okruženje, uvijek bilo teško. Svako novo razdoblje nosi nove zadatke, izazove i prilagodbe. Devedesetih su to bila računala, danas je to umjetna inteligencija, a kasnije – tko zna. No, usprkos tehnološkom napretku i izazovima, umjetnost i umjetnici uvijek će biti vječna potreba svakog društva jer upravo ta kreativna snaga pokreće cijeli svijet.
Uz Nenadovu u Galeriji Kaptol do kraja možete pogledati i izložbu Darka Meseka. On svojom umjetnošću i dizajnom otkriva nove dimenzije kreativnog izražavanja. Njegov rad prožet je reinterpretacijom oblika, materijala i boja, čime stvara jedinstvene zidne skulpture. U središtu njegova stvaralaštva leži duboko poštovanje prema prirodi, koje se očituje u izboru lokalnog drva kao primarnog materijala.
Darko koristi prirodne oblike i teksture drva kako bi naglasio njegovu estetsku vrijednost, ali i njegovu povezanost s ljudskom prirodom. Skulpture ne samo da odražavaju suvremeni dizajn, već i nose filozofsku dubinu. Njegova djela istražuju život u svoj njegovoj kompleksnosti, pozivajući promatrača da razmisli o svojoj povezanosti s prirodom, harmoniji i protoku života.
Njegov prelazak iz dizajna proizvoda u istraživanje drva kao kreativnog materijala omogućio mu je da spoji tehničko znanje s umjetničkim senzibilitetom. Taj spoj rezultirao je suvremenim skulpturama koje eksperimentiraju s teksturama, bojama i oblicima, stvarajući djela koja su istovremeno estetski dojmljiva i duboko promišljena.
Ulaz na izložbe je besplatan i mogu se pogledati do kraja godine.
Foto: Martina Movrić
