S Mirom Modulom Petkovićem razgovarali smo o street artu, počecima grafiti scene i zanimljivim umjetničkim projektima
Prije mjesec dana u sklopu programa “Kvart Art – Voltino”, zagrebački umjetnik i doajen graffiti scene u Hrvatskoj, Miro Modul Petković oslikao je murale na zidovima zgrade ispred ulaza u zagrebačku Knjižnicu Voltino. Kako ovo nisu jedini murali koje je Miro naslikao u ovom kvartu, odlučili smo se prošetati i porazgovarati s njim. Od ovog projekta kojeg provodi u suradnji s Udrugom Art škola (na čijem smo tečaju crtanja bili prije godinu dana) pa do svih ostalih radova kojima je zadužio scenu – Miro nam je otkrio zanimljivosti o svom stvaralaštvu.
Kako je sve skupa počelo, kako danas gleda na scenu i u kojem smjeru planira ići, pročitajte u intervjuu.
Ti si svakako jedan od pionira graffiti i street art scene u Hrvatskoj, možeš li podijeliti s nama kako je sve to krenulo? Jesi li prvo počeo crtati ili je prvo u rukama bio sprej?
Bio sam među prvim generacijama grafitera u Hrvatskoj, u periodu kad još nije postojao pojam street arta, a ja sam bio najmlađi u ekipi. Crtanje je započelo na način na koji to svi radimo kao djeca – s olovkom u ruci! Međutim, pravi preokret dogodio se kad sam za 12. rođendan dobio sprej kao prvi dio poklona. Sutradan me sestra odvela na Štros, da vidim te divlje zidove prekrivene grafitima, i to je bila ljubav na prvi pogled! Bilo je to kao otkriće novog svijeta, pa sam odmah počeo pokušavati replicirati ono što sam vidio. Kako je interes rastao, tako je počelo istraživanje i drugih umjetničkih tehnika, što me na kraju dovelo do upisa na primijenjenu školu u Zagrebu. I tako je sve krenulo!
Tko su vama bili uzori i kako ste dolazili do informacija o graffitima u vrijeme vašeg odrastanja?
Moj prvi pravi susret s graffiti kulturom dogodio se kad sam dobio knjigu Subway Art, koja je postala prava biblija za sve nas. Ta knjiga je otkrila nevjerojatnu raznolikost stilova i tehnika koje su me doslovno oduševile. Svaki grafit iz knjige sam precrtao i obojao, želeći što vjernije replicirati svaki detalj. Moji uzori su bili svi ti umjetnici koje sam vidio u knjizi. Tada nisam baš znao tko je tko, ali danas su ti ljudi svjetski priznati majstori street arta i grafitja, i to na globalnoj sceni! To je bio moj ulazak u svijet koji je brzo postao moj najveći izvor inspiracije.
Kako je vaša obitelj gledala na ovaj način izražavanja koji je kasnije postao i vaš posao?
Kada sam upisao srednju školu – Školu primijenjene umjetnosti i dizajna – sve je bilo povezano s mojim crtanjem grafita. Naravno, roditelji su imali svoja očekivanja, kao i mnogi drugi, da ću se odlučiti za neki ‘sigurniji’ posao, poput električara ili vodoinstalatera. Međutim, vrlo brzo sam ‘kupio’ mamu kad sam joj počeo donositi slike mrtve prirode na platnu. Prve slike na platnu koje sam naslikao zapravo su bile pokloni za obitelj – i to je bio moj način da im pokažem da i umjetnost može imati svoju vrijednost.
Ova subkultura u Zagrebu se doista razvila u nekoliko različitih smjerova, no velika većina vas koji se znate godinama, djelujete i danas. Ima li tu nekog rivalstva ili se jednostavno zna “tko što radi”?
Na početku su naši radovi svi izgledali prilično slično – klasični graffiti stil. Međutim, kroz godine i kroz ozbiljnije razmišljanje o tome kako crtanje može biti više od samo hobija, svatko je od nas razvio svoj prepoznatljiv stil. Ja sam, recimo, zavolio kaligrafiju jer je tada gotovo nitko nije prakticirao, a ja sam je znao fantastično uklopiti u svoje radove. S vremenom smo čak počeli surađivati. Ako bi netko imao projekt koji ne odgovara njegovom stilu, jednostavno smo ga međusobno preusmjerili na kolegu koji je specijaliziran za taj tip posla. Tako da, rivalstva praktički nema. Štoviše, klijenti često već znaju tko im treba, jer su im poznata imena umjetnika, a naš rad već ima svoj prepoznatljiv pečat. I to ne samo u Zagrebu, nego i šire.
Kako gledate na mlađe generacije? Imate li neko ime za koje biste odmah rekli, on radi super stvari?
Mlađe generacije umjetnika zaista briljiraju u području murala i street arta. Napredak je nevjerojatan, i to ponajviše zahvaljujući YouTubeu i svim how-to videima koji im omogućuju da brzo usmjere svoje vještine. Jedan od umjetnika kojeg definitivno izdvajam je Lonac . On je nevjerojatnom brzinom postao prava zvijezda, ne samo na hrvatskoj, nego i na svjetskoj sceni. Njegova kreativnost, kvaliteta i maštovitost su na razini koja se ne viđa često. Siguran sam da će i dalje biti jedan od najuzbudljivijih umjetničkih glasova u street art svijetu.
Vaši murali nalaze se diljem Hrvatske, Europe, izlagali ste, vaša djela su na zidovima i u okvirima brojnih kućanstava – jeste li mogli ovo zamisliti kad ste bili dijete?
Kad se sjetim svog djetinjstva, nisam ni mogao zamisliti da ću jednog dana putovati po Europi i šire i oslikavati murale na zidovima! Stvarno sam imao priliku upoznati puno kreativnih ljudi, a prijateljstva koja su nastala kroz te projekte su posebna. Oslikati platno na štafelaju i zatim ga vidjeti kako stoji u nečijem domu – to je osjećaj koji je teško opisati. Biti dio nečijeg interijera i stvoriti vizualnu harmoniju je zaista poseban gušt. No, sjećam se da sam u srednjoj školi često slikao mrtvu prirodu za prodavanje na štandovima. To je bio totalni kič. U tim godinama mi je to izgledalo kao – ‘Ej, pa ovo bi mogao raditi! Nije to tako loš i stresan posao!’
Danas se dosta bavite edukacijom, radionicama, volite rad s ljudima?
Da, stvarno volim raditi s ljudima! Moja partnerica i životna družica Melita stoji iza OMart studija i vodi edukacije za razne umjetničke programe za djecu i odrasle, dok ja vodim specifične tečajeve poput Kaligrafije, Signpaintinga, Grafitija i Murala. Tijekom tih radionica polaznicima ne prenosim samo umjetničke tehnike, već i onu kraft stranu zanata. Dakle, How to iz prve ruke! Dajem im dosta individualizirani pristup, jer mi je najveći gušt vidjeti kako svaki polaznik napravi svoj rad na koji je ponosan. Njihovo zadovoljstvo i trenutak kada prepoznaju vlastiti napredak. To je moja nagrada! I najvažnija stvar: kod mene se ništa ne mora, sve je iz volje i želje za učenjem.
Oslikali ste i ovu knjižnicu tu u Voltinom, možete li nam objasniti u sklopu kakvog projekta se dogodilo ovo oslikavanje?
Melita, ja i naša kolegica, kustosica Daniela Bilopavlović Bedenik, svi živimo u zagrebačkoj četvrti Voltino, pa smo prije nekoliko godina osnovali udrugu Art škola, s ciljem promicanja kulture i umjetnosti među djecom, mladima i odraslima. Kada smo vidjeli natječaj Grada Zagreba u sklopu programa Kultura i umjetnost u zajednici, odlučili smo se udružiti s Knjižnicom Voltino i predložiti kreativni program pod nazivom Kvart Art – Voltino. Cilj nam je bio obogatiti kulturnu ponudu kvarta, potaknuti umjetničko stvaralaštvo i angažirati lokalnu zajednicu. Jedan od najvećih događaja u sklopu programa, bio je oslikavanje murala na zidu ispred ulaza u Knjižnicu Voltino. Inspiraciju sam pronašao u temi Alise u zemlji čudesa i stvorio mural koji oživljava zidove knjižnice. Najljepši dio bio je to što su se lokalni stanovnici mogli pridružiti i sudjelovati u završnoj fazi oslikavanja, što je cijeli projekt učinilo još posebnijim.
Možemo tu u kvartu vidjeti i vaše murale “Papagajke”, to je svojevrsna oda Voltinom zar ne?
Mural Papagaji na Papagajkama zapravo su moj omaž Voltinom, kvartu u kojem sam se tada doselio. To je bio moj način da se povežem s novom okolinom. Popravio sam dosadni šaran zid i napravio sebi malo ‘reklame’. Uz podršku stanara i kućepazitelja, brzo sam bio prihvaćen u novo životno okruženje, na čemu im zaista od srca zahvaljujem. Taj mural je, osim umjetničkog izraza, bio i moj način da postanem dio zajednice i dodam malo boje u svakodnevni život.
S partnericom i živite i radite, oboje ste umjetnici. Kako balansirate izražavanje u umjetnosti i umjetnost kao posao? Mogu li se te stvari uopće odvojiti?
Zanimljivo je da Melita i ja oboje radimo u umjetnosti, ali u potpuno različitim svjetovima. Ona se više bavi 3D-umjetnošću, dok sam ja usmjeren na 2D. Melita je izuzetno talentirana kiparica s jedinstvenim pristupom stvaranju svojih djela, tako da nam je suradnja uvijek inspirativna. Pomažemo jedno drugome da naše ideje dobiju ‘glavu i rep’, a najbolji dio je to što je ona moj najvjerniji kritičar, bez dlake na jeziku! Što se tiče balansa između umjetnosti kao izraza i umjetnosti kao posla, mislim da je to zapravo ista stvar. Kad voliš ono što radiš, teško je povući crtu između profesionalnog i osobnog izraza.
Koji su vam planovi za skorije vrijeme?
Planovi su jednostavni. Nastaviti raditi ono što me ispunjava i u čemu sam dobar, neprestano se uspinjati, otkrivati nove spoznaje i razvijati se na svim poljima života. Uvijek težim rasti i napredovati, kako u umjetnosti, tako i u osobnom životu!
Foto: Marko Lopac
