Melinda Šefčić otvorila je samostalnu izložbu Fragmentacija koju trebate posjetiti

Umjetnica Melinda Šefčić ovaj tjedan otvorila je samostalnu izložbu “Fragmentacija” u Galeriji Karas, Ulica kralja Zvonimira 58, a ostaje otvorena za javnost do 23. srpnja.

Fragmentacija

U konceptu “Fragmentacija” umjetnica se bavi problematikom identiteta: “Ja u svom tijelu”; te asimilacijom individue s novim životnim okruženjem: “Moje tijelo u svijetu”. Svatko od nas ima svoju individualnu percepciju svijeta i sebe u njemu, u potrazi za sobom mi se krećemo putem traženja i nalaženja istine, boga, apsoluta i apsolutnog bitka. Zato se “fragmentacija” identiteta kroz proces stvaralaštva smatra strukturom umjetnikove egzistencije, ona pridonosi prekoračenju granice svijesti, doživljaja i iskustva individue, a tako i promjeni strukture pristupa radu i samoga stvaralaštva.

Cilj izložbe je potaknuti nove mogućnosti i pomake u razvoju svakodnevnog života te potaknuti ljudski duh u promatraču koji neiscrpno teži ka novim iskustvima i spoznajama. S obzirom na to kako umjetnica provodi i veliki naglasak stavljaju na društveno angažirane projekta i rad, a koji umjetniku pružaju priliku da svoj rad modificiraju te podijeli s većem broju ljudi u bolničkom i zatvorskom prostoru, umjetnica se nakon niza godina posvećenog rada usmjerenog ka zajednici, ponovno okrenula sebi, i umjetničkoj samorealizaciji sebe, upravo stvaranjem novog ciklusa radova, koji su nastali u intimnoj atmosferi, propitujući sebe, svoje biće i individuu u odnosu na društvo i društvene poretke. Ova je izložba rezultat kreativnog laboratorija, eksperimenta, koja potiče viziju i predstavljanje novoga ciklusa radova, a tako i same umjetnice, vrativši je tako svojim korijenima, sebi.

Iz predgovora

“Fragmentacija je raskidanje neke cjeline u dijelove, odlomke, fragmente; za sobom povlači i značenja raspadanja i razdvajanja. Često ti pojmovi nose negativno značenje. No što kada je raspadanje i razdvajanje nužno? Što kada dođemo do te točke pucanja da ništa drugo nam niti ne preostaje? Kada je vraćanje sebe na proste faktore jedino moguće, kada tvorničke postavke postanu jedini način (nove) (iz)gradnje.”