Slikarica Maša Barišić: “Životi su nam postali izdizajnirani, a boje su izgubile bitku s tonovima sive i bež”
- S druge strane, izložba nosi naziv Dark Euphoria. Što je mračno u euforiji?
Euforija nije mračna sama po sebi, ali ono što slijedi može biti jako mračno. U naslovu je ta riječ tu zbog proturječja, a to proturječje je nešto što je zanimljivo u našem vremenu. Dark Euphoria opisuje generaciju koja danas živi u depresiji, termin koji opisuje generalni sentiment kraja 20. i početka 21. stoljeća. Generalno stanje ljudi koji žive u konstantnoj neizvjesnosti, u praznom hodu s osjećajem anksioznosti, malo kao afterparty. Ja sam sa svojom generacijom često nakon izlaska završavala po afterpartijima i sad kad gledam unazad koliko god imam i lijepa sjećanja s tih druženja uvijek mi ostane jedna nota nelagode i melankolije.
- Za prikazana djela ističe se kako su “puna detalja, života”? Koliko vam je važno prikazivati motive koji su vam poznati?
Meni je bitno da slikam nešto što mi je zanimljivo jer inače mi je teško poistovjetiti se s temom i teško ulazim u materiju, kao da prepričavam priču koja se meni nije dogodila. Poznato u mojim slikama nisu nužno motivi već cjelokupna energija i tematika kojom se bavim; mora mi biti poznato jer je serija i autobiografska. Nepoznato su svi problemi na koje nailazim dok slikam sliku, kao neka skraćenja u anatomiji ili kako pada svjetlo, kao zagonetka koju moram riješiti… Pobijedit će slika ili ja.
- Slažete li se s konstatacijom kako su prikazana djela sjajan odraz/slika današnjeg društva?
Iz moje pozicije gledišta da, ali to je moja realnost unutar koje živim i vjerujem da se mnogi mogu poistovjetiti. Isto tako vjerujem da postoje ljudi koji se ne slažu s tom konstatacijom. Odraz današnjeg društva je polariziran i oduvijek subjektivan promatraču.
- Vratimo se na današnju umjetničku scenu. Smatrate li kako je slikarstvo “mrtav” medij?
Slikarstvo je proglašeno mrtvim jako puno puta kroz povijest, prvi citat o smrti slikarstva datira 1830-tih kad je fotografija izumljena, a ipak slikari su nastavili slikati, i dalje slikaju, a ljudi i dalje reagiraju na slike. Iskrenost u umjetnosti je prepoznatljiva, a medij nije bitan.
- Kako ste odlučili da će baš umjetnost biti vaš životni poziv? Smatrate li da je ta odluka bila “hrabra”?
Zapravo to nikada nisam odlučila i nije bila svjesna odluka, ne tako da sam razmišljala o svim aspektima što ta odluka donosi. Prije bih rekla da je nepromišljena odluka, nego hrabra. Meni je to bio jezik koji pričam i jedino što mi ima smisla. Puno drugih predmeta me zanimalo u školi, ali niti jedan toliko da mi vrijeme stane kao likovni, na ništa se nisam mogla toliko skoncentrirati kao na crtanje ili slikanje, tu sam uvijek mogla provesti sate bez da pratim vrijeme.
- Što si priželjkujete u bližoj budućnosti?
Godišnji odmor kraj mora. 🙂
Foto: Martina Movrić
