Hrvatski graffiti umjetnici na jednom od
najvećih festivala u Europi

Utorak, 21. kolovoza 2018.

Aches, Smack, Lunar

Smack, Lunar & Mosk

Brat Smack, naš riječki rockerski prijatelj Mosk i ja ove smo godine imali čast sudjelovati na jednom od najvećih glazbenih festivala u Europi, Roskildeu, na njegovom 48. izdanju. Crtački dio festivala održavao se jubilarni 20. put, a ove godine impresivna međunarodna ekipa je bila pozvana s doslovce svih strana svijeta; od Mecce graffita New Yorka preko futurističkog Tokyja, Cape Towna i egzotičnog Nairobija, do Melbournea, Quita, Mexica i europskih prijestolnica. Bila nam je čast biti prvim predstavnicima Zagreba i Rijeke, Hrvatske i regije na festivalu poznatom po okupljanju svjetske graffiti elite.

Impresivna organizacija, zdušno podržana od čak 32.000 volontera, 100.000 posjetitelja, karte rasprodane par mjeseci unaprijed, teško ikoga može ostaviti ravnodušnim, a još draža nam je bila informacija da je, unatoč veličini, Roskilde festival humanitarnog karaktera. Za vrijeme festivala postaje treći najveći grad u Danskoj, a u svoj žiži događanja, oduševila nas je kvaliteta hrane za svu ekipu iz organizacije i izgradnje.

Betarok Stine Hvid Smack Roskilde

48. Roskilde festival

Jednu od večeri uoči samog festivala, nas trojica izašli smo iz kompleksa festivala u vanjski kamp, popularno zvan Mogadishu, a nalik na dvadeset puta veće naselje iz Mad Maxa. U jednom od većih šatora, ekipe iz glavnog grada odvrtio sam DJ set koncipiran od Itala, electro i popa, a našle su se tu i uspješnice naših prijatelja Nipplepeople, The Siidsa, Borisa Štoka, novi singli ENI (koji je napisao naš kolega Mosk, inače dosta tvrdi zagovornik čistog RNR-a) i drugih. Nakon nekoliko intervencija posjetitelja da bi voljeli čuti nešto ‘Što svi znaju’, moram priznati da sam se prilično razočarao i nakon upada naših kolega crtača zavrtio Krešu i Žuvija i tu doveo do kraja višesatni set koji su ubrzo zamijenili dance i pop ziceri. Nama je već bilo poprilično svejedno jer sutra nas je čekao novi radni dan u žestokom tempu, a pod suncem kojeg se ne bi posramilo ni ovo naše ljetno. Danci su konstatirali kako im je ovo najtoplije ljeto u povijesti, a u Švedskoj su uskoro počeli buktati šumski požari, karakteristični, mislio sam, za Mediteran i Kaliforniju.

Danska je jedna od zemalja čija me scena inspirirala od ranih dana, a neki njihovi protagonisti su bili među mojim prvim kontaktima s kojima sam razmjenjivao fotke i skice graffita kroz pisma u ranim devedesetima. Neke od njih sam sreo na putovanjima, a prvog među njima, CMP-a, uspio i dovesti u Zagreb prije nekoliko godina na festival Meeting of Styles.

Cazer Smack Mosk Lunar

Planirajući put, nisam želio otići gore i natrag istom linijom, već iskoristiti lokaciju i organizirati turneju. Copenhagen, glavni grad Danske, udaljen je 3 duže stanice vlakom od Roskildea, vremenski možda 20-ak minuta, što je bilo dovoljno da ga posjetimo dvaput. Pridružili su nam se međunarodni kolege, a i naši gastarbajteri Bruno iz Londona i Resk koji je nedavno preselio u dansku prijestolnicu. Izuzetno me veselilo susresti se s Temom, još jednim od starih kolega, zahvaljujući kome imam lijepu kolekciju fotki starijih graffita danske scene.

Malmö je u susjednoj Švedskoj, a od Copenhagena ga dijeli doslovce nešto malo kilometara kopna i most Oresund (dijelu ljudi poznat iz serije Bron/Broen). Dogovorio sam crtanje s Batesom, također starim danskim kolegom koji nas je posjetio na Xstatic festivalu u Splitu prije nešto godina. S Axelom, švedskim frendom, upoznali smo se na godišnjim aukcijama u Marseilleu nakon kojih smo posjetili i njegovo imanje na jugu Francuske, a kasnije partijali po Berlinu. Vrijeme je uvijek bitan faktor, tako da smo u svakom od ovih gradova ostajali relativno kratko, posebno u Malmöu, jer smo iduće rano jutro morali na vlak. U doba intenziviranje zračnog prometa ponovo sam počeo cijeniti zemaljski. Ugodniji je i ulaziš u jednom centru grada, izlaziš u drugom.

Hamburg je grad koji se čini ugodnim mjestom za život, osobito kvart Altona, u kojem odsjedamo kod prijatelja Flying Förtressa. Turneje po St. Pauliju, obilaženje aktualne izložbe s humanitarnim karakterom u sklopu Millerntor-Stadiona, sastanci s agentima i klijentima, poslije nalaženje s frendovima iz Dresdena i Kiela, dogovori za crtanje pa i samo crtanje.

U Hamburgu kreće zamor materijala, dečki rentaju auto za put do Münchena gdje ostajemo preko noći kod bratića Marka, ujutro rano se dižemo, crtamo još jedan zid, nakon kojeg Mosk odlazi na jug da se odmori za posao. Mi ostajemo u ateljeu kod Loomita, u svijetu writera vjerojatno čovjeka koji je napravio sve što bi jedan autor mogao poželjeti. Dogovaramo dalje akcije, slušamo planove i odlazimo na bus za Beč. Beč je zadnja stanica gdje je planiran odmor, uz još jedan zid, druženje s frendovima, uglavnom na Donaukanalu. Budući da je blizu Zagrebu, tu smo česti gosti i osjećamo se gotovo kao i doma. Zadnji puta smo obilazili izložbu Harringa u Albertini, ovaj put smo skoknuli u obližnju kuću leptira, prošetali centrom pa se vratili Zagrebu i redovnim obavezama.

Do iduće prilike.