U njezinu Kupaonicu smo rado zavirili: Luisa Pascu mlada je umjetnica koju vrijedi imati na oku

Već desetljećima, adresa Preradovićeva 13 dobro je poznata ljubiteljima umjetnosti. Sredinom prošlog stoljeća, Matija Schira i njegova supruga Olga imali su uramljivaonicu slika pod nazivom Salon Schira. Početkom 60-ih, izložbeni je dio salona postao prostor djelovanja umjetničke grupe Gorgona pod nazivom – Studio G. Naredna dva desetljeća, pod vodstvom povjesničara umjetnosti Igora Zidića, Salon Schira predstavlja mjesto susreta brojnih umjetnika.

Odlaskom Matije Schire u mirovinu 2002. godine, galerija zatvara svoja vrata sve do 2016. godine kada pod imenom Galerija Šira postaje prva formalna galerija Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Od samog početka galeriju vodi Korana Littvay, povjesničarka umjetnosti koja je s nama svesrdno i podijelila spomenute podatke.

Uz bogat izložbeni program koji broji do 20 ostvarenih izložbi godišnje, voditeljica galerije je 2022. godine u suradnji sa studenticama ALU-a pokrenula i popratni program pod nazivom EPP- edukativno/prošireni program. Osmišljen kao platforma unutar koje mogu postavljati pitanja, istraživati i surađivati, mladi umjetnici se u sklopu programa imaju priliku educirati , povezivati ali i zabavljati. Mlade generacije tako strastveno nastavljaju tradiciju ovog značajnog prostora, usmjeravajući je u nekom novom, ambicioznom smjeru.

Posljednja u nizu izložbi mladih autora održana u ovom prostoru upravo je diplomska izložba iza koje stoji Luisa Pascu, a koja nosi naziv Kupaonica. Ovom prilikom donosimo razgovor s talentiranom umjetnicom.

• Ovo je tvoja diplomska izložba. Što osjećaš netom prije nego ćeš samostalno zakoračiti na umjetničku scenu. Ima li treme, ushita, pritiska, očekivanja…?

Trenutno osjećam preuranjenu nostalgiju, zadovoljstvo i veliku količinu uzbuđenja. Zahvalna sam na iskustvu studiranja umjetnosti u Zagrebu, jer imam osjećaj da mi je s upisom u prvu godinu život započeo, kao da se prebacio u novu brzinu. Najveća povlastica tog studija je upoznavanje nevjerojatnih ljudi, a to je nešto što će se nastaviti i izvan institucije.

• Često vole reći kako je slikarstvo “mrtav” medij. Ima li istine u tome? Je li se tvoj osobni odnos prema njemu promijenio kroz godine studija?

Slikarstvo je kroz povijest navodno “umrlo” već nekoliko puta. Ako ga mediji fotografije i filma nisu poništili, onda sumnjam da će to uspjeti AI i slični trendovi. Kada usporedim način na koji trendovi funkcioniraju, i način na koji umjetnički mediji funkcioniraju, vidim preklapanja, ali i važne razlike. Trendovi traju nekoliko godina, čak i desetljećima, pa odlaze u zastaru. Mediji su nosači trendova, oni se otkriju jednom i od tog trenutka nadalje se razvijaju, ponekada silovito i brzo, a ponekada spavaju i u tišini čekaju svoje novo izdanje. Iako je međusobno uspoređivanje medija jako zabavno, smatram da ne postoji objektivna hijerarhija “boljeg” i “lošijeg” medija.

Moj odnos prema slikarstvu je počeo opušteno, kao i kod svakog djeteta. S obrazovanjem je prešao u strahopoštovanje, koje neizbježno vodi do frustracije. Prije nekoliko godina sam se pitala je li slikarstvo doraslo natjecanju s drugim, trenutno dominantnijim medijima, ali sam naposljetku došla do zaključka da umjetnost ne funkcionira kao štafeta, ili igra eliminacije poput graničara. Sada smatram da svaka ideja traži vlastiti medij, bez isključivanja.

• Odvedi nas malo u svoju Kupaonicu. Kako je nastao njezin dizajn? Što on za tebe predstavlja?

Kupaonica je nastala zahvaljujući velikoj, napuštenoj hrpi netaknutih keramičkih pločica koje sam pronašla u hodniku Akademije. Pošto se Akademija preselila iz Ilice u Dubravu, pretpostavljam da su bile namijenjene preuređenju nekog zahoda na Jadran filmu. Počela sam ih koristiti kao slikarsku podlogu za motiv tijela iz više razloga, a jedan od njih je bio što mi se sviđa fragmentirani prikaz tijela, koji je paralelan fragmentiranom prostoru koji pločice stvaraju.

Želja za stvaranjem djela u kojemu su svi sastojci međusobno ovisni (podloga zahtjeva prostor, prostor zahtijeva tijelo, tijelo zahtijeva podlogu i prostor, i tako u krug), i želja za širenjem slike izvan okvira platna, dovela me postupno do stvaranja Kupaonice. Osim toga, privlačila me ideja transformiranja galerije u nešto suprotno od toga. Kupaonica za mene predstavlja detaljnu analizu tijela, te razgovor između slikarstva, motiva i prostora.

• Kupaonica je istovremeno prostor koji doživljavamo i javnim i intimnim. Mogli bismo reći kako je i umjetnost. Koliko je, izuzev fizičkog dijela rada, Luise u njezinim djelima? Jesu li ona i dio tvoje intime ili postoji određena distanca?

Smatram da svaki moj rad sadrži veliku dozu mog karaktera u sebi. Kada pregledavam starije radove, to postaje očito, jer asocijativna moć koju umjetničko djelo sadrži za mene je jače od bilo kojeg drugog oblika uspomene. U njega su upisana sva razmišljanja i osjećaji, pjesme i filmovi, poznanstva i životne promjene kroz koje sam u to vrijeme prolazila. Oni diktiraju ne samo temu kojom se u danom trenutku bavim, nego i način na koji ju obrađujem.

Što se tiče tematike, ona će uvijek biti djelomično intimna. Jednostavno objašnjenje za to jest da sam umjesto tijela mogla odabrati bilo koji motiv, na primjer zgrade, pepeljare ili cvijeće. Kao temu često odabirem stvari koje me muče, zbunjuju, fasciniraju ili privlače (a tijelo spada u sve te kategorije). Valja spomenuti i terapijski učinak stvaranja: kroz slikarstvo se suočavam s idejom tijela oslobođenog od svih pritisaka, ono postoji samo kao skup mrlja na podlozi. Distancu u ovom radu održava ne samo čin slikanja, nego i činjenica da sam uključila i druge modele osim sebe, tijela tuđih vlasnika, s drugim brigama i drugačijim izgledom.

• Kako si odlučila da će baš umjetnost biti tvoj životni poziv? Smatraš li da je ta odluka bila “hrabra”?

Smatram da je ta odluka hrabra isto kao i svaka druga odluka. Ja sam se odlučila za umjetnost kao životni poziv jer me ništa drugo toliko ne zanima, tako da zapravo nisam ni imala izbora.

Odnosno, privilegirana sam jer imam mogućnost odabira; oduvijek sam imala emocionalnu podršku od obitelji i prijatelja. U svakom slučaju se veselim toj odluci, jer već sada, na početku, osjećam koliko je to dinamičan način života.

• Mnogi će u godinama koje slijede pisati o tvojoj umjetnosti. A što bi ti sama o njoj rekla/voljela da se zna?

(To je jedan od najboljih komplimenata za umjetnika, hvala Vam!)

Voljela bih da se zna da se iza svakog umjetničkog rada kriju sati sumnje i traženja, i bezbrojni savjeti kolega i prijatelja. Također, volim kada se u umjetničkom djelu nazire njegova slobodna volja: autor može navigirati veliki dio koncepta, procesa i izvedbe, ali način na koji djelo funkcionira u svijetu, ono o čemu ne govori, nego šapće, često je nekontrolirano i nepredvidljivo. Želim istaknuti taj aspekt umjetnosti jer mi je posebno zanimljiv.

• Što donosi vrijeme pred tobom? Što bi voljela ostvariti?

Nemam konkretne planove, ali voljela bih istraživati različite discipline umjetnosti, kao što su slikanje murala, scenografija, instalacija, videoinstalacija i teorija umjetnosti. Voljela bih ostvariti sve ideje koje se i prije, kao i nakon promišljanja čine dobrima. Nadolazeće razdoblje donosi puno eksperimentiranja, malo odmora i nešto straha.

Foto: Galerija Šira – Lucija Stolnik