Do 31.listopada u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu možemo pogledati izložbu “Ivan Kožarić: Retrospektiva – jedna od mogućih 100” koja se održava povodom stogodišnjice njegova rođenja.
Predstavljanje stvaralaštva
Ova izložba samo je jedna od mnoštva mogućih načina predstavljanja stvaralaštva posve netipične i upravo zbog toga iznimne umjetničke osobnosti u svijetu novije hrvatske i europske umjetnosti. Od samog početka umjetničkog puta, odbijajući zamrznuti likovni jezik u nekoj prepoznatljivoj inačici stila, Ivan Kožarić neumorno je tragao za najboljim načinom kojim će materijalizirati svoju umjetničku misao – ideju. „Ako djelo sadrži ideju,“ govorio je „ima sve, ima život.“ Iako je u počecima, kada počinje izlagati njegova glavna tema ljudska figura, vrlo brzo počinje eksperimentirati s apstraktnim formama, no odbija definirati svoj stil bilo u figuraciji ili apstrakciji, dvjema dominantnim strujama toga vremena.
Svjetska slava
Autor je brojnih javnih skulptura u Zagrebu, Sisku, Rijeci, Portorožu, Mariboru, Aranđelovcu, Bochumu i Issy les Moulineauxu pokraj Pariza. Predsjednik je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 1992. do 1996. godine. Redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1997. godine, a u razdoblju od 1997. do 2011. godine obnaša dužnost voditelja Gliptoteke HAZU. Dobitnik je mnogih nagrada, između ostalih Nagrade grada Zagreba (1960.) i nagrade Vladimir Nazor za životno djelo (1997.). Kožarićeva djela nalaze se u brojnim privatnim i muzejskim zbirkama u zemlji i svijetu među kojima su MoMA u New Yorku, Musée d’Art Moderne de la Ville u Parizu i M HKA u Antwerpenu. Grad Zagreb 2007. godine u cijelosti je otkupio Kožarićev atelijer s više od 6.000 djela i ostalih predmeta te ga povjerio na trajno čuvanje Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb.
Dosljedan sebi
Premda je dugi niz godina aktivno sudjelovao na likovnoj sceni, u široj javnosti postaje „vidljiv“ i prepoznat od 1990-ih. Tome je u velikoj mjeri pridonijela akcija izmještanja i vrednovanja cjelokupnog inventara njegova radnog prostora na izložbi „Atelijer Kožarić“ u Galeriji Zvonimir 1993. godine. Novo razdoblje praćeno je društvenim ugledom i brojnim priznanjima uz poziv na jednu od najvažnijih manifestacija u svijetu suvremene umjetnosti, Documentu u Kasselu (2002.). No, uvijek spreman na vedru samoironiju on i dalje ostaje dosljedan sebi.
70 godina dug umjetnički put
Opus umjetnika koji je gotovo paralelno uspijevao biti anakron i posve suvremen, ponekad i preduhitriti pojave u umjetnosti koje su se tek trebale dogoditi, precizno sažet terminom „anarhični diskontinuitet“ ova retrospektiva podijeljena u 12 poglavlja – od razdoblja studentskih dana do posljednjih djela – ne podcrtava stvaranjem novog diskontinuiteta, ponavljajući ono što se posve prirodno događalo i prepoznato je kao glavna supstanca Atelijera Kožarić – mjesta od kojega je sve i počelo. Koncepcija retrospektive kreće suprotnim putem, pokušajem da se njegov opus prikaže kontinuitetom diskontinuiteta – uspostavljanjem redoslijeda iznenadnih mijena na tom skoro 70 godina dugom umjetničkom putu. Sve informacije o izložbi možete pročitati ovdje.
Foto: MSU, Nenad Glavan
