Umjetnička fotografija kao najdraži smjer
- Koje motive i teme najviše voliš zabilježiti na fotografijama?
Kao što sam i prethodno spomenuo, umjetnička fotografija je nešto za što sam se na neki način opredijelio, ali ako baš moram precizirati, najviše volim raditi portrete. Svaka portretirana osoba je jedna duša zarobljena unutar djelića sekunde koja fotografu na neki način odaje djelić njegove intime. To je fotografova vizija te osobe i baš zbog te povezanosti i životnosti, to je tema koja mi najviše odgovara.
- Koje ti je fotografije najizazovnije snimiti iz segmenta umjetnosti?
Hm, ovo je dobro pitanje na koje je teško odgovoriti budući da je zapravo svako snimanje izazov jer je novo, drugačije. A i kada ponovno snimam možda neke iste stvari uvijek gledam da bude snimljeno na drugačiji način. To je i čar fotografije, barem meni, jer nudi bezbroj mogućnosti što zbog situacije, svjetla, trenutnog stanja….Zapravo, svakim snimanjem se otvaraju neke nove mogućnosti. Ako baš moram izdvojiti, možda bih spomenuo fotografiranje skulptura i reljefa budući da je njih zahtjevno snimiti, jer je velika razlika snimanja ovih umjetnina na otvorenom i u zatvorenom prostoru. S obzirom na to da je za snimanje skulptura i reljefa na otvorenom velika priprema zbog vremenskih uvjeta, odnosno zbog kontrasta svjetla i sjene, tu se baš vidi velika razlika od snimanja na otvorenom i u zatvorenom prostoru gdje su na neki način kontrolirani uvjeti.
- Koje su sve specifičnosti u radu muzejskih fotografa?
Specifičnosti ovog posla su u prvom redu stvaranje sekundarne muzejske dokumentacije, prenošenje informacija o umjetninama te radu muzeja u marketinške svrhe, potom rad na monografijama, katalozima izložbi koje radim u suradnji s kustosima u čemu zaista uživam, iako se radi o zahtjevnom i dugotrajnom procesu.
- S kojim si sve umjetnicima do sada surađivao?
Budući da već godinama radim umjetničku fotografiju, skupio se zaista veliki broj umjetnika s kojima sam surađivao, što lokalnih, hrvatskih, ali i inozemnih. Od lokalnih, to su primjerice Viktor Šerbu, Josip Škerlj, Josip Trostmann, Lukša Peko i mnogi drugi, potom Matko Trebotić, Vatroslav Kuliš, Lovro Artuković, Denis Krašković, Ida Blažičko, Ahmet Ertuğ… Jako ih je puno.
- Zašto još voliš polaroid fotografije?
Jer su to fotografije prepoznatljive po svojim ispranim tonovima, mekanom i preciznom fokusu te difuznom i snovitom ugođaju slike. Obožavam tu snovitost, maglovitost koja polaroidnom snimku daje posebnost, a prilikom snimanja ovom kamerom i sam dobivam jedan poseban osjećaj nostalgije za vremenom kada se morao čuvati svaki kadar.
- Analogna ili digitalna fotografija?
Definitivno analogna kojoj ću uvijek ostati vjeran, jer ova fotografija ima svoje posebne čari. Ne dopušta ‘ludo’ okidanje stotina fotografija, nego traži plan, pripremu, koncentraciju i ‘lov’ na onaj pravi kadar. Također, posebno uživam i u samom procesu razvijanja filma.
Istraživanje polaroidne fotografije
- Na koji način o tebi i tvom radu govore radovi/fotografije koje si izabrao ovom prilikom? Zašto si odabrao baš te fotografije?
Možda bi na ovo pitanje bolje odgovorili oni koji su fotografije vidjeli, jer teško je reći što bi one mogle govoriti o meni. Možda da sam jedna nostalgična duša (smijeh). Šalu na stranu. Ove sam fotografije odabrao, jer me je u jednom trenutku privukla priroda i osjetio sam potrebu da se odmaknem od vreve i fotografiram taj mir i svu onu posebnost koje nam priroda nudi. Polaroid mi se učinio kao najbolja tehnika kojom bih tu svoju ideju mogao prikazati.
- Planiraš li uskoro realizirati još neke autorske projekte?
Ne volim baš pričati o budućnosti. Najbolje je pustiti da se stvari same dogode i dođu nekako spontano, a na tom je tragu i ova izložba. Trenutno sam i dalje zaokupljen polaroidnom fotografijom, a završavam i jednu staru seriju portreta.
Foto: Miho Skvrce
Radove umjetnika pratite na Instagram profilu.
