U našoj rubrici Journal foto izložba predstavljamo najbolje domaće i regionalne fotografe kroz njihove fotografije koje su odabrali baš za nas. Kroz niz različitih pitanja upoznat ćemo se s njihovim početcima, umjetničkim stvaralaštvom, a sve začiniti impozantnom online foto izložbom od deset fotografija. Pogledajte različite radove najboljih fotografa (po njihovom izboru) na jednom mjestu. Ovoga puta glavni lik naše rubrike je zagrebački fotograf Marko Lopac. Lopac fotka festivale, evente (među ostalim i svečane Journalove partyje), koncerte i slično. Kroz ovih deset pitanja i fotografija pokušat ćemo vas upoznati s njim.
- Sjećaš li se svoje prve fotografije?
Teško da je se sjećam, ali najvjerojatnije bila uslikana na nekom izviđačkom kampu, jer se sjećam da sam kao klinac pokušavao osvojiti fotić na nagradnim igrama enter-a. Nažalost nisam ga osvojio i ponovo sam se susreo s fotkom tek na 1. godini faksa, kada sam fotkao gažu frendovskog benda.
- Kakvu fotografiju najviše voliš?
Moja se fotografija bazira na momentima. Bilo prepoznavanje i hvatanje gestikulacije, mirnog portreta ili hvatanje sklada plesnog ansambla u atraktivnoj pozi, prvotno sam fokusiran na dobar moment, a kadriranje, boje i priču fotke više prepuštam podsvijesti. Zato i mislim da sam se vrlo dobro snašao u glazbenoj i event fotografiji.
- Najčudniji moment koji si uhvatio kamerom?
Stvarno ne znam što bih odabrao kao čudan moment, a da bih ga htio podijeliti s javnosti. Ali fotografija mislim da stvarno rijetko može biti čudna. Prvo će kadar proći kroz neki vrstu normalizacije i pridodavanja značaja kada ga fotograf ugleda i okine, a zatim odradi drugu rundu kada ju netko gleda. Nakon toliko osobnih utisaka i poistovjećivanja, stvarno ne znam što bih karakterizirao kao čudno, pogotovo u današnjem vremenu i okolini.
- Najdraža fotografija/serija fotografija?
Jedna od najdražih fotografija je nastala na mojem prvom angažmanu za Graffiti na Gradele. Neimenovani prijatelji (koji su sada zajedno btw.) su se slikali s trećim prijateljem, vrlo snapshoty random fotka, ali je imala fenomenalnu priču. Ona se nešto glupirala, njemu nije bilo jasno jel mu njeno glupiranje smjiešno, naporno ili šarmantno, dok se treći prijatelj samo nasmijao i nagnuo u kadar. Volim misliti da sam ih tada skužio, ali mi je fotka super potvrda za oni staru o 1000 riječi.
- Analogni fotoaparat ili digitalni? Zašto?
Ja sam relativno novija generacija koja je u potpunosti preskočila analogiju. Kad sam kretao, posuđivao sam canon 350d, a prvi fotić koji sam kupio je bio canon 5d mark 1. Koristio sam ga relativno kao analogni, pošto nisam baš imao financija za auto fokus leće, pa sam šarafio stare Contax/Yashica Zeissove ili stare Nikon i slično. U budućnosti bih htio imati ful analogni set s Nikon FM3 em i cijeli set AI-S leća za privatne svrhe. Usporiti cijeli proces i natjerati se čekati dok ne razvijem fotke mi zvuči kao odličan proces za privatne radove, ali u profesionalne svrhe ne bih se usudio ostaviti digitalije.
- Jesu li fotografi svojevrsni voajeri?
Paaaa nekako istovremeno jesu i nisu… Možda bi nas Schrödinger nazvao voajerima. Bez subjekta smo donekle besmisleni tako da smo svakako codependent, no čak i u disciplinama gdje bi fotograf trebao biti maksimalno voajer, kao npr street photography ili Foto journalism, najčešće su najkvalitetnije fotografije split second reakcije subjekta na prisutnost fotografa. Sad tko je tu glavni lik kadra, tko je koga inspirirao ili pokrenuo i može li ikako uopće i nastati fotografija bez odnosa subjekt-fotograf, ostavio bi znanstvenicima ili teoretičarima umjetnosti. Za mene smo taman ni vrit ni mimo.
- Čime fotografiraš?
Trenutno sam na Nikonu d750 s cijelim setom 1.8g leća od 20 do 85 mm. No napokon sam skupio povjerenja u mirrorless i nadam se do kraja godine preći na Fujifilm. To će mi biti već treći sistem tako da ako hoćete biti financijski odgovorni nemojte me pratiti haha, ali ako netko traži savjet u čisto fotografske svrhe, preporučio bi Canon ili Fuji, dok je za video nažalost bezdušni Sony najbolja opcija.
- Kada si znao da je fotografija tvoj poziv?
Iskreno, nisam ni sam ziher. Vrlo sam naglo i na glavu uskočio u taj svijet, moglo bi se reći čak i opsjednuto. Godinama sam volontirao, u kojekakvim uvjetima, lokacijama i gažama i nekako sam uvijek znao da je to to i da sam na pravom putu. Negdje oko četrnaeste sam lagano počeo i zarađivati zbog čega sam još više i grizao i imao sam sreće da sam se kroz godine uspio razviti do profesionalne razine.
- Zašto si odabrao baš ove fotografije?
Iskreno, ovo mi se čini topish 10 fotki koje trenutno imam u katalogu. Rado bih pokazao gore opisanu fotku, ali bih otkrio identitet ljudi. Ovo su mi fotke s najzabavnijih fotkanja u zadnjih 8,9 mjeseci. Za starije radove možete pogledati moj Instagram profil.
- Koji su ti planovi za idućih nekoliko mjeseci?
Trenutačno se pripremam za europski natječaj kojii dolazi 31.3., i preporučio bi svim kolegama u izvedbenim umjetnostima da se probaju prijaviti ako imaju vremena. Polako mi kreće i sezona festivala i planinarenja. Nakon korone sam više financijski fokusiran, ali nadam se da ću se na jesen više moći fokusirati na svoj umjetnički izričaj.
Foto: Marko Lopac
