Među prvima smo posjetili postav velike izložbe Ivana Meštrovića u Klovićevim dvorima

Zanimljiva jesen na zagrebačkoj umjetničkoj sceni svoju će kulminaciju doživjeti velikom retrospektivnom izložbom kipara Ivana Meštrovića, koja će povodom 140. godišnjice njegova rođenja biti priređena u Klovićevim dvorima u suradnji s Muzejima Ivana Meštrovića.

Autorice izložbe ugledne su povjesničarke umjetnosti dr. sc. Petra Vugrinec, muzejska savjetnica Galerije Klovićevi dvori i dr. sc. Barbara Vujanović, muzejska savjetnica Atelijera Meštrović. Organizaciju izložbe potpisuje kustosica Iva Sudec Andreis.

Velika nam je čast i zadovoljstvo što smo među prvima dobili priliku posjetiti izložbu i vidjeti kako nastaje aktualni postav, koji će šira javnost moći razgledati od 23. studenog.

Ostavština koja izaziva strahopoštovanje

Organizatorice izložbe ne skrivaju uzbuđenje zbog realizacije ovog projekta, a prisutna je i pozitivna trema. Ova izložba za nas predstavlja neizmjernu čast, a izaziva i osjećaj strahopoštovanja pred tako vrijednom ostavštinom, najvrjednijim i najposebnijim djelima njegova rada, otkriva Barbara Vujanović.

Posjetitelji će imati jedinstvenu priliku na jednom mjestu vidjeti više od 200 radova domaćeg umjetnika svjetskog glasa. Postav kronološki prati umjetnikov razvoj od dječaka u Otavicama pa sve do renomiranog umjetnika čiji su radovi krasili i gradove preko Atlantika.

Spomen na prošlost za budućnost

Premda se Meštrovićevo stvaralaštvo prostire na više desetljeća, kontinenata i medija, izložba ostaje fokusirana na njegovo kiparsko djelovanje u kojem je ostvario i najveći opus. Posjetitelji izložbe, koja će se prostirati na tri etaže, imat će priliku vidjeti raznovrsnost njegova stvaralaštva kako u tematskim odrednicama, tako i korištenim materijalima.

Izložba je zaista velika i opsežna, posjetitelji će moći dobiti cjelovit uvid u Meštrovićevo stvaralaštvo i razvoj njegovog umjetničkog i životnog puta. Nama je cilj posebice privući mlađu publiku, onu koja do sada nije imala priliku dobiti osjećaj i dojam koliko je zapravo značajna Meštrovićeva umjetnost za nas i našu zemlju te koliko nas ona u stvari akreditira za cijeli svijet, kazala nam je Petra Vurginec.

Kao što ističe Barbara Vujanović, osim uvida u Meštrovićevo stvaralaštvo, želja organizatora bila je izdvojiti djela koja su u kolektivnoj memoriji, ali koja tek trebaju ući u imaginarne muzeje mlađe generacije.

Moja se umjetnost izražava u tvrdom drvu i kamenu, ali ono što umjetnost sadržava nije ni od drva ni od kamena, ono je izvan prostora i vremena. Umjetnost je pjesma i molitva u isti mah.

Ivan Meštrović, O mojoj umjetnosti (Kolo, New York, 1924.)

Nastavljanje na bogatu povijest kunsthistoričarskih istraživanja

O Meštrovićevom stvaralaštvu napisani su brojni redci. Velika je to i čini se neiscrpna tema istraživanja domaćih povjesničara umjetnosti. Stoga nas je zanimalo što, prema riječima kustosica, ona ima novoga za ponuditi.

Ovdje smo pokušali dati taj neki sukus koja je posebnost Ivana Meštrovića, što njega izdvaja od drugih kipara njegove generacije, njegovih prethodnika i nasljednika. Činilo mi bitno njegovo promišljanje arhetipa. On se naslanja i na antičku i na renesansnu tradiciju gdje uzima određene motive koje reinterpretira, ali stvara i vlastite arhetipove. Vrlo je zanimljivo to ulančavanje arhetipova. Primjerice ‘Povijest Hrvata’ je arhitip domovine, a postaje personifikacija znanja njezinim postavljanjem ispred zgrade Sveučilišta. Zanimljivo je kako se ona razvija od ‘Moje majke’ koja je kompozicija iz Kosovskog ciklusa i koja je viđena kao personifikacija Jugoslavije, koja je tada tek trebala biti formirana, otkrila nam je Barbara Vujanović.

Vjerujem da će sunce izlaziti i grijati zemlju. Vjerujem da će žene rađati djecu i polja urod. Ja vjerujem da će ljubav i žuljevite ruke uvijek graditi i nikada uništavati. Samo bezumni i paraziti uništavaju. Vjerujem da zli ljudi neće sprječavati dobre. Vjerujem da znanost neće uništiti, ali ni voditi spasenju čovječanstva. Ja vjerujem da napredak nije glavni pokretač svijeta i da burze, banke i granice neće donijeti slogu, bogatstvo ni pravdu…

Ivan Meštrović, (1932.)

Jedinstvena prilika za nove susrete

Po prvi će se puta na jednome mjestu prikupiti Meštrovićeva kiparska ostvarenja iz muzeja i zbirki, kako iz Hrvatske, tako i izvan nje. A upravo je dolazak dvaju djela, koja nam pristižu iz  Rima, odnosno Beograda, posebno razveselio organizatorice.

Pa nam je tako Petra Vugrinec otkrila kako se posebno raduje susretu sa Staricom, koja stiže na posudbu iz Rima. Mislim da je to zaista specifična skulptura i susret s tim mramornim djelom će biti poseban doživljaj jer ga do sada još nisam imala priliku vidjeti uživo. Izložena će biti i sadrena Starica, što će nam omogućiti usporedbu materijala u kojima se Meštrović ostvarivao. Ujedno imat ćemo priliku uživo vidjeti jedno kulminacijsko djelo njegovog simbolističkog perioda.

S druge strane, Barbara Vujanović istaknula je kako se veseli Torzu Banovića Strahinje koji dolazi na posudbu iz Beograda. Riječ je o Meštrovićevom  mladenačkom djelu koje nastaje u Parizu. Kroz jedan fragment ljudskoga tijela progovara o samodostatnosti kiparske forme u temi torza, u kojoj se oslanja na antiku i Rodina. On je taj prvi koji je autonomizirao dio tijela da on funkcionira kao dovršena skulptura. Nama to danas djeluje možda samorazumljivo, no počekom 20. stoljeća takve skulpture su bile kritizirane na izložbama u Parizu kao nedovršene, necjelovite, manjkave. Meštrović je prvi hrvatski kipar koji preuzima tu Rodinovu inovaciju i s njom doživljava veliki uspjeh. Ali uz sve te uzore koji se nesumnjivo vide, nalazi svoj autonomni stil s kojim iskače iz čitave generacije kipara, navodi.

S ovim, ali i ostalim djelima jednog od najslavnijih domaćih umjetnika imat ćete se priliku upoznati sve do 3. ožujka 2024. godine.

Foto: Martina Movrić