…toliko toga možemo dobiti kad dopustimo našoj pažnji da popusti i otpluta u apstraktne refleksije, nošena delikatnim, odmjerenim suodnosom stakla, vode i elektronike.
Total Theatre o radu Točka prelijevanja
Četvrto izdanje eksperimentalno-zvučnog događanja Gibanja koji organizira KONTEJNER u svom novom prostoru u Odranskoj 1/1 završava u subotu 25. svibnja danom u potpunosti posvećenom imerzivnoj instalaciji Točka prelijevanja iznimne audiovizualne umjetnice Kathy Hinde koja je za istu nagrađena cijenjenom nagradom Prix Ars Electronice. Hinde se u svom radu inspirira fenomenima iz prirode i izražava kroz audiovizualne instalacije i izvedbe koje kombiniraju zvuk, skulpturu, sliku i svjetlost.
U KONTEJNER-u će u subotu u dva termina, u 18 i 20 sati, izvesti svoj rad Točka prelijevanja putem kojeg nas poziva da razmotrimo naš odnos s vodom i nužnost ravnoteže u korištenju svjetskih vodnih resursa. Između izvedbi, u 19 sati, Kathy će održati i razgovor o svom radu, koji u obliku instalacije ostaje u KONTEJNER-u do 12. lipnja. S Kathy smo pričali o njenom radu, nužnosti osvještavanja gorućih ekoloških pitanja te kako se putem umjetničkog rada može utjecati na kolektivnu svijest o određenoj temi.
- Točka prelijevanja slojevit je rad koji istovremeno zaokuplja misaono i svojom slojevitom i imerzivnom audiovizualnom kompozicijom. Prije zagrebačkog nastupa u subotu u KONTEJNER-u, upoznajte nas sa svojim nagrađivanim radom, kako je zamišljen, što vas je motiviralo da ga napravite?
Prvenstvena motivacija bila mi je skrenuti pozornost ljudi na odnos s vodom. U vrijeme sve većih poplava i suša, razmišljala sam možemo li pronaći načine da budemo u zdravijoj ravnoteži sa svjetskim vodnim sustavima i pravednijim suživotom između ljudi i svijeta koji je više-od-ljudskog svijeta.
Ravnoteža i voda bile su moje početne točke.
Naslov Točka prelijevanja odnosi se na klimatske i ekološke prekretnice – točke prelijevanja na koje želim svrnuti pozornost. Međutim, instalacija ima tendenciju dovesti i do kontemplativnog i gotovo meditativnog stanja posjetitelja. Bilo mi je zanimljivo kreirati i pozvati ljude u ovu vrstu osjetilnog prostora kako bi ih se potaknulo na razmišljanje. No, s radom ne želim komunicirati konkretnu ‘poruku’, želim da bude višeznačan i da ga posjetitelji sami interpretiraju uz kontemplativni fokus koji sam kreirala uz pomoć samih dijelova instalacije: promjenjivih razina vode u staklenim posudama koje se izmjenjuju i stanjima ravnoteže i neravnoteže proizvodeći delikatne, meditativne zvukove koji, nadam se, mogu izazvati posjetitelje na dublja promišljanja.
- Na samom zatvaranju Gibanja, u subotu 25. svibnja, imat ćete dvije izvedbe na instalaciji, koja će nakon toga neko vrijeme ostati u KONTEJNERU. Koja je razlika između ta dva načina reprezentacije istog djela: performativnog i u obliku instalacije?
Instalacija funkcionira slijedeći jednostavan neodređen način rada tako da se nikada ne ponavlja. Postavila sam je tako da se za svakog posjetitelja kreira niz zvučnih svjetova sastavljenih od nekolicine rezonirajućih dijelova instalacije, svojevrsnih čaša, a na slušatelju je da odredi kada počinje i završava njegovo senzorno iskustvo.
Kada osobno izvodim rad, manipulirajući zvukom pomoću raznih pedala za efekte instalacija postaje intenzivnija, može biti i do, primjerice, četiri puta glasnija i imati širi dinamički raspon. Ukratko, može zvučati potpuno drugačije. Uz izvedbu radim i na kompozicijskoj strukturi koja traje 25 minuta. Još uvijek improviziram unutar ove strukture koja je zamišljena kao djelo s početkom i krajem, a ne kao otvorena struktura poput instalacije. Sviđa mi se ideja da je instalacija djelo koje se može ‘aktivirati’ i ponašati više kao glazbeni instrument koji se svira uživo.
Točka prelijevanja zadivljuje i zvučno kao i vizualno. Što vas najviše pokreće, naginjete li više vizualnom ili zvučnom dijelu svog rada?
Zanimaju me oboje u isto vrijeme i u radu tražim načine na koje mogu kombinirati višestruka osjetilna iskustva nastojeći ne izdvajati jedno pred drugim premda sam svjesna da će različite ljude privući različiti aspekti ovisno o njihovim afinitetima. Baš nedavno, osmislila sam slušačke šetnje koje su fokusirane na zvukove te podsjećaju koliko često možemo biti previše stimulirani vizualnim sadržajem. Ponekad zvuk može biti dvosmisleniji od slike jer se uvijek mijenja, i može dati više prostora ljudima za vlastita tumačenja.
- Deset godina nakon što je nastao rad Točka prelijevanja, jesu li priroda i naši prirodni resursi i dalje u fokusu vašeg rada?
Da, itekako. Svakako su pitanja resursa postala važnija jer živimo u vremenima u kojima su klimatska kriza i gubitak bioraznolikosti gorući problemi. Rad na ovim temama mi daje vremena i prostora za razmatranje kako bismo mogli pronaći nove načine da budemo više u skladu sa svijetom koji je više-od-ljudskog svijeta i s drugima. Također, uvijek mi je želja pronaći načine za suradnju i razgovore sa znanstvenicima i ekolozima kako bih mogla nešto naučiti i to znanje prenijeti u svoj rad. Ako na taj način mogu dovesti ljude u kontakt s multidisciplinarnim kontekstom i oni odjednom postanu, primjerice, aktivno zainteresirani za obnovu tresetišta nakon što su i slušali tresetište u radu, onda me to čini sretnom.
