Istraživanje obiteljskih arhiva
Za početak, kako je započela priča Etno Šnajderaja? “Započela je na kavi!”, otkriva nam sa smiješkom Ana. Premda su karijere nastavile u drugom smjeru, djevojke su poželjele nastaviti istraživanja o kulturi odijevanja koja su započela za vrijeme fakultetskog obrazovanja. “Sudjelovale smo u projektu na kojem smo radile etnološki film o minivalu te su nas prilikom predstavljanja projekta tražili ime. Etno šnajderaj se pokazao kao sjajna opcija – etno ukazuje na naše znanstveno područje etnologije, a šnajderaj aludira na teme vezane uz odjeću i veže nas uz polje antropologije tekstila“, ukratko nam objašnjavaju podrijetlo imena.
“Interes i inspiracija je došla još u studentskim danima a dobile smo ju na predavanjima iz antropologije tekstila i čipkarstva kod profesorice Tihane Petrović Leš s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Tamo smo kroz proučavanje fotografije kao etnološkog dokaza u našim seminarima krenule sa svojim prvim istraživanjima tekstila. Svaka se doduše bavila svojom temom, ali svi smo radili na privatnim obiteljskim foto arhivima kako bismo se još bolje upoznale i istražile vlastite obitelji te vidjele što nam sve njihova odjeća može ispričati i otkriti”, nastavlja Ana.
Grad nije samo njegov centar
Brojni studenti humanističkih i društvenih fakulteta i sami će se prisjetiti kako su tijekom visokoškolskog obrazovanja napisali niz seminara. Mnogima danas ni ne pamte imena, a oni preživjeli zapisi mahom stoje zaboravljeni u ladicama. Djevojke nisu željele da njihove dočeka ista sudbina, već su ih odlučile predstaviti putem izložbe.
Tako je nastala izložba Ste se zriktale?Transformacije u odijevanju ruralnog Zagreba 1960-ih, koja je uz dopune do sada doživjela tri izdanja. Ali zašto su u obzir uzele upravo ovo vremensko razdoblje? Šezdesete se navode kao godine značajnih i uzbudljivih promjena u gradskom odijevanju te kao godine jačanja utjecaja popularne i potrošačke kulture, no često se ne pridaje mnogo pozornosti odijevanju na gradskoj periferiji.
U fokus staviti ono zanemareno
“Puno stvari iz 1960-ih se vratilo u modu što doprinosi popularnosti teme, a i u jednom momentu je Zagreb bio pun izložbi koje su tematski obuhvaćale život i odjeću šezdesetih godina prošlog stoljeća. No, ruralni dio Zagreba u tim izložbama bio je gotovo u potpunosti zanemaren i jedva predstavljen pa smo odlučile produbiti svoja istraživanja i umjesto pretakanja zaključaka samo u znanstvene tekstove, pretočiti ih u format izložbe fotografija uz jednostavne popratne tekstove te tako ono znanstveno učiniti lako dostupnim i privlačnim široj publici“, otkriva nam Martina Piškor.
Dok Martina Novosel dodaje sljedeće:
“Upravo su kombinacije tradicijske i gradske nošnje ono što nas oduševljava – zadržavanja tradicijskih silueta u novim civilnim materijalima, ignoriranje promjena koje donose šezdesete kod osobito starijih stanovnica na selu koje često i do smrti nose tradicijsku nošnju, kao i uvođenje nekih odjevnih predmeta koje do tada dobar dio stanovništva nije uopće nosio ni prepoznavao – poput donjeg veša, naušnica, gelova za kosu i sl. Šezdesete nas imaju koješta za podučiti o svakodnevici naših starih!”
Vremena se mijenjaju, ali obrasci su slični
Kulturnoantropološka analiza obiteljskih fotografija i naracija članova obitelji tvori temelj izložbe. Ujedno one su i sjajan dokaz posjetiteljima o tome kako one nisu samo obiteljske uspomene, već sjajni svjedoci vremena i društvenih promjena.
“Smatram da je ovo dosta živa i vječno aktualna tema – koja upućuje na promišljanje naših stvarnosti – a zato je i važna! Starije generacije upućuje na sjećanja o mladosti, traži da podijele svoja mišljenja i iskustva o tome kakvo je bilo vrijeme njihova odrastanja te kakve trendove vide danas među mladima. Za mlađe generacije nudi velik edukacijski aspekt – mlađi mogu istražiti neko drugo vrijeme koje se na trenutak može činiti vrlo daleko – bez modernih tehnologija, sa sasvim drugačijim kulturnim i medijskim sadržajima te u drugačijem političkom kontekstu – no koje ipak itekako ima sličnosti i s njihovim vremenom! Ipak smo svi tu negdje – sa sličnim problemima, iskustvima i potrebama bez obzira na vrijeme kada smo odrastali“, ističe Martina Novosel.
Modni i beauty trendovi šezdesetih
Današnjim rječnikom, modno istraživanje odlučile su upotpuniti i predstavljanjem nekadašnjih beauty trendova. “Tijekom izložbe u Galeriji Oblok, kada smo postavile sve materijale na svoje mjesto, primjetile smo kako imamo niz divnih fotografija s frizurama koje djeluju kao da su došle iz Hollywooda. To nas je istovremeno fasciniralo i inspiriralo da se baš tom aspektu mode posvetimo za trenutnu izložbu! U privatnim fotoalbumima pronašle smo i danas popularne trajne frizure kao i “mini sarmice” na istoku Zagreba koje su se nosile u jednom kraćem periodu za specifične prigode tj. svadbe – zanimljivo je naravno i to, što se od frizura zadržalo, a što je ostalo dio prošlosti”, otkrivaju djevojke.
Vjenčane frizure, muške frizure, punđa i kaciga frizure, trajna, rolice i kokotice… samo su neki od pojmova koji su bili dobro poznati nekadašnjim trendstericama, a s kojima se mogu upoznati i posjetitelji izložbe. U sklopu nje održana je i radionica na kojoj ste sami mogli naučiti raditi nekoć popularne frizure, a za istu se tražilo i mjesto više.
Jesmo li doista toliko različiti?
Izložba je iznjedrila i niz zanimljivih susreta, a posebno su dirljivi oni vezani uz bake i djedove koji su poslati zvijezde njihove izložbe. “Svima nam je izuzetno drag trenutak kada se protagonisti istraživanja vide na samoj izložbi. Ipak su to nama bliski ljudi koji su nam darovali određeni trenutak svog života kroz fotografije i kazivanja te se na neki način “ogolili” pred javnosti. Svi su u isto vrijeme i sramežljivi i ponosni, ponesu ih emocije pa često bude i suznih očiju“, otkriva Martina Piškor.
Postoji niz zgodnih anegdota vezanih uz ovaj projekt, a Martina Novosel s nama je spremno podijelila sljedeću: “Budući da smo s izlaganjima počele još davne 2020. godine usred Covid pandemije, osobno se volim prisjetiti kako sam iznenađena bila kada je na otvorenje izložbe u tada Galeriju Modulor došlo puno starijih ljudi koji su se iskreno interesirali za fotografije i priče koje smo izložile! Htjeli popričati i podijeliti što su oni nosili dok su bili mladi, što su njihovi roditelji voljeli, čega se sjećaju ili ne sjećaju iz tog perioda – tako da se povela zanimljiva diskusija, dijalog za kojeg smo svi već pomalo u tom razdoblju zaboravili da je moguć! Bilo mi je drago što smo odabirom teme izvukli zainteresirane van i prisjetili ih na neka prošla, zgodnija vremena!”
Nastavak priče o riktanju
U neka prošla vremena i vi stignete zaviriti u Galeriji Kupola do 14. rujna. A što Etno Šnajderaj očekuje u budućnosti? “Osim produbljivanja teme o samim frizurama 1960-ih voljele bismo održati još radionica, snimiti još etnografskih i etnoloških filmova te nastaviti svoja istraživanja tekstila na fotografijama i proširiti ih, dotaknuti se još neobrađenih tema za nove nastavke priče o tome kako su se ljudi riktali 1960-ih”, otkrivaju nam. Njihov rad možete pratiti na službenim Facebook stranicama.
Foto: Martina Movrić, Etno šnajderaj
