U rubrici Oni dolaze rado vas upoznajemo s mladim talentiranim umjetnicima, a ovoga puta u njoj smo ugostili slikaricu Emanuelu Lekić. Nedavno je u Laubi priređena njezina druga samostalna izložba Noćna smjena, a prije nego zavirimo u nju, vratili smo se na same početke.
“Umjetnost je uvijek imala veliku ulogu u mojem životu. Od najranijih dana uvijek mi je bilo lakše izražavati se na vizualni način, a promatranje svijeta kao i davanje osobnog komentara na neku situaciju najčešće je rezultiralo crtežom. Kako većina ima dnevnik u kojem zapisuje stvari u danu, ja sam imala sketchbook koji mi je služio kao vizualni podsjetnik što me tada zanimalo”, objašnjava nam Emanuela.
Jedini životni put
Inicijalnom interesu uvelike je pridonijela i poticajna sredina u kojoj je stasala. “Odrastanje na Krku pored galerije Decumanus je, vjerujem također imalo veliki utjecaj, jer sam se vrlo brzo upoznala s galerijskim pristupom izrade slika u seriji, kao i čitavoj konceptualnoj strani rada. Puno mi je značilo i prijateljstvo s tamošnjim umjetnikom koji radi u toj galeriji, koji me je kao izvrstan strip crtač i karikaturist upoznao s kadriranjem, perspektivom i ostalim metodama koje koristim i danas”, otkriva nam.
Ipak, ne misli da se desio neki ključan trenutak kada se odlučila za slikarstvo, već joj je bilo toliko usađeno da je za nju to bio jedini životni put.
Realizam kao stil izražavanja
Godine 2019. Emanuela je diplomirala slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Igora Rončevića. Tijekom studija nagrađena je pohvalom akademskog vijeća, nagradom publike na 14. Erste fragmentima i 2021. nagradom Crno drvo Laube za najbolju nezavisnu umjetnicu na sajmu umjetnina Nesvrstani. Sve to bila je naznaka kako je pred nama nova slikarska zvijezda u nastajanju.
Njezina djela okarakterizirana su kao “novi novi realizam”, a nas je zanimalo što ju je navelo da se u 21. stoljeću okrene (pomalo zapostavljenoj) figuraciji. “Za mene je realizam najprirodniji stil izražavanja. Nisam previše razmišljala o stilskom opredjeljenju nego sam pustila da se desi spontano. Naravno, neki od prvih utjecaja i uzora uključuju stare majstore baroka i renesanse, tako da su kopiranja i studiranja njihovih djela ostavila veliki trag na moj pristup danas”, otkriva nam.
Refleksija vremena
Izložba Noćna smjena predstavila je njezin novi, drugi autorski ciklus. Isti je nastao za vrijeme izolacije uzrokovane pandemijom koronavirusa, a Emanuela nas vodi u virtualnu šetnju pustim ulicama Zagreba, Budimpešte i rodne Rijeke. Opustošene ulice i ogoljeni prizori sjajno reflektiraju unutarnji osjećaj nemira i mladenačku krizu koju autorica proživljava nakon završetka formalnog školovanja.
“Puno sam si zadavala izazova, kako konceptualnih tako i tehničkih. Seriju sam radila gotovo tri godine i mogu reći da sam kroz nju puno naučila i unaprijedila svoj stil i proširila interesno polje“, priznaje nam.
Kritike su dobrodošle
Uz svaki vid umjetnosti neminovno dolaze i određene kritike. O dobivanju istih Emanuela nam je kazala sljedeće: “Drago mi je čuti svaki komentar na vlastiti rad. Kako i sama imam dosta jake stavove o kvaliteti, mogu reći da iz konstruktivnih kritika puno učim i daju mi uvid u doživljaj vlastitog rada iz tuđe perspektive. Volim čuti različita mišljenja i svjesna sam da sam tek na početku karijere gdje se tek izgrađujem, tako da su kritike dobrodošle.“
Ime koja valja upamtiti
Emanuela Lekić zasigurno je netko čije ime trebate zapamtiti! Vjerujemo kako je pred njom uspješna budućnost, a nismo odoljeli ne upitati ju što si priželjkuje u narednim godinama. “Nastaviti stvarati istim intenzitetom i imati elana za daljnji rad. Voljela bih se povezati s inozemnim galerijama i istražiti vanjsku slikarsku scenu”, otkriva nam.
Za sve one koji su propustili izložbu, vodimo vas u virtualnu šetnju Noćnom smjenom.
