Melinda Šefčić & Smack: El tropico
Nakon nekolicine realiziranih projekata te provedenog team buildinga na otoku Obonjanu, u jednom spontanom razgovoru u Šibeniku, Melinda Šefčić i Smack dogovorili su oslikavanje HNK Šibenik , koje je nastalo izuzetno spontano kao odraz težnje njihovog zajedničkog djelovanja i stvaranja kao umjetnički par.
Zbog izuzetno pozitivne reakcije javnosti na nastali rad, shvatili su kako ih takav vid umjetničkog angažmana uzbuđuje i motivira za daljnje aktivnosti u javnom prostoru. Poanta svega jest, da je zapravo veliki izazov spojiti dva različita stila, a po prilici i rukopisa, u jednu cjelinu. Svakim zajedničkim angažmanom kreiraju i nauče nešto novo. Zanimljivo je stvarati jedan rad, poput kreativne i smislene igre.
Dugo su razmišljali gdje bi ponovno mogli izvesti veliki mural, a da je u svrsi građana i da je izazov te ujedno gušt njega raditi. Razne opcije su im padale na pamet, no u jednom posjetu Rebru, zajedno su zamijetili prekrasan i veliki zid koji je naprosto vapio za bojama…. a vodi iz i u KBC ZG garažu.
Pitate se zašto nas je to zaintrigiralo, pa naime, treba se znati da su u bolničkom prostoru strogo definirana pravila rada, a tako i samog izvođenja likovnih intervencija, ne samo glede materijala, već i koncepta. Ono što je nama s ovim zidom izuzetno pogodovalo je da zadovoljava i Ivine i moje potrebe – glede toga kakav zid treba da bude za jedan dobar graffit ili mural. I upravo tu dolazimo i do same tehnike, Ivo radi sprejevima, dok ja slikam klasičnim stilom, kist i boja, sprejevima se ne može raditi unutar bolničkog prostora.
U obzir je dolazio samo vanjski zid, i za stil rada i materijal a ponajviše nas je asocirao na neki gradski kvartovski zid, a ne zida KBC Zagreb. Nakon par dana razmišljanja i razgovora s Mirnom Vrček, glavnom sestrom ORL te koordinatoricom projekata oslikavanja bolničkog prostora u KBC Zagreb, poslali sam upit Upravi KBC ZG za izvođenje murala tj. graffita, prvog takvog u bolničkom prostoru.
Uprava je u vrlo kratkom roku, s oduševljenjem izdala zeleno svjetlo za početak izvođenja rada, a mi smo u vrlo kratkom roku bili na terenu. Izrada samog murala trajala je 2/3 dana, i bez obzira na El tropico temperature, zid je realiziran uz sunce, smijeh i večernje ubode svima nam dragih komaraca.
Rad je bio izazovan i zabavan, svaki su segment rada promišljali skupa. Na koncu dana bi dogovarali i razmatrali što napraviti dalje, na neki su način dosta uigrano i spontano izveli sve, svako u svojoj domeni, a kada rade skupa treba predvidjeti i drugu zamisao, potez koji će uslijediti, cjelinu koju rad treba zadovoljiti u estetskom kontekstu.
Radili smo tijekom vikenda jer je bila reducirana fluktuacija ljudi jer se radi o veoma frekventnom prostoru ulaza u centralnu garažu s dvorišne strane KBC Zagreb (kod hotela Rebro). No, svaki prolaznik koji bi ipak prošao, a pretežito su to bili zaposlenici koji su išli u ili iz smjene,trubnuti bi nam, prokomentirali pozitivno, čak je jedna žena rekla „Kako s grčom kreće od doma na Rebro, no svaki puta kada prođe pokraj rada u nastajanju toliko je detalji i boje razvesele, da se odmah oraspoloži“.
Upravo su to te čari rada za zajednicu, kada ih svojim radom činiš sretnim, ili ih pozitivno iznenadiš, jer budimo iskreni, nisu svi nastali murali u KBC Zagreb svima dostupni i vidljivi, ovaj rad je baš vidljiv svima i pouzdano znamo kako će rad svaki puta iznenaditi prolaznike i razveseliti ih, i tako doživjeti dobru namjeru umjetnika. – izjavili su Melinda Šefčić i Smack
Foto: Ivo Kosanović
