Već dugo nismo vidjeli ovako posebne komade keramike. Potpisuje ih zagrebačka dizajnerica

Svijet dizajna često balansira između granica umjetnosti i funkcionalnosti, između tradicije i suvremenih tehnologija. No, koliko bavljenje keramikom kao specifičnim i autentičnim umijećem može brisati te granice? Pitanje je to koje u svom radu često propitkuje umjetnica Božica Marukić. Ova dizajnerica i keramičarka, svojim radom istražuje upravo tu tanku liniju između umjetnosti i utilitarizma, stvarajući radove koji ne samo da pričaju svoju priču već imaju i praktičnu namjenu.

Njeni radovi nose dublju simboliku – od inspiracije ritualima zavođenja u prirodi, kao u kolekciji Udvaranje, do integracije keramike u interijere na nove i inovativne načine. Upravo nam je u zanimljivom razgovoru otkrila sve od toga kako se inspirira do toga kako je keramika postala njezino glavno zanimanje.

• Kako je počela vaša priča s glinom nakon završenog produkt dizajna?

Oduvijek sam imala potrebu za stvaranjem i istraživanjem kroz materijale. Prvo su to bile dječje stvari, a tijekom odrastanja potreba je postajala sve jača. Ubrzo mi je postalo jasno da svoju strast trebam usmjeriti prema nečemu profesionalnom. Kroz formalno obrazovanje na Studiju dizajna, razvijala sam razne vještine, no pomalo sam zaboravila na osjećaj fizičkog stvaranja.

Na zadnjoj godini fakulteta, dodir s glinom pružio mi je potpuno novu dimenziju. Zapravo vratio me u jednu zaboravljenu dimenziju – vratio me k sebi. Rad s glinom za mene predstavlja opipljivu povezanost između kreativnog koncepta i stvarnog, fizičkog svijeta. Uz to, u svijetu u kojem se savršenstvo često smatra normom, glina me naučila nečemu jako važnom – prepoznavanju jedinstvene ljepote u nesavršenosti. Iako se profesionalno susrećem i radim s različitim materijalima, svjesno sam odlučila svoj atelje koncipirati tako da glina i zemlja budu glavno ishodište njegovog djelovanja.

• Što vam je drugačije u radu s glinom u odnosu na druge materijale?

Drugi materijali često zahtijevaju specijalizirane alate i tehnologije, a proces oblikovanja je usmjeren na postizanje preciznih i unaprijed definiranih rezultata. Često je u fokusu optimizacija proizvodnje, smanjenje troškova i sl. Glina mi donosi potpuno drugačiji osjećaj jer omogućava neposrednu fizičku povezanost s idejom. Zahtijeva angažman ruku, a svaki dodir ima emotivan i neposredan utjecaj na oblik, čineći proces vrlo osobnim. Često se u kontekstu keramike piše o trendu oživljavanja zanata, no ja bih to više povezala s urođenom ljudskom potrebom za prirodom. Pogotovo danas, u svijetu u kojem sve više dominiraju sintetički materijali i virtualna stvarnost. Prisutnost prirodnih materijala u našem neposrednom okruženju nas smiruje. Oni nas dovode u kontakt s nečim nedokučivim što je u skladu s našom ljudskošću. Najmanje obrađeni materijali često izazivaju najdublje emocije, a nadam se i vjerujem da će se s vremenom ljubitelji dizajna okrenuti od brze proizvodnje namještaja te investirati u dizajn koji može podnijeti test vremena.

• Vaš atelje nije koncipiran samo kao prostor za rad već i kao potencijalni prostor za izložbe i radionice?

Atelje je, prije svega, prostor istraživanja koji uvijek kreće od ruku, od materije u rukama, od onog opipljivog prema onom nedodirljivom; konceptualnom ili još neistraženom. Trenutačno nije koncipiran kao prostor za klasične wine & clay radionice, već kao intiman i individualan prostor u kojem se mogu posvetiti svojim projektima. Voljela bih da s vremenom ljudi prepoznaju atelje kao prostor raznih mogućnosti – za kreativnu suradnju, eksperimentiranje i dijalog, prostor u kojem se može razvijati osobna kreativnost, ali i zajednički rad na novim projektima koji spajaju različite discipline i ideje.

• Kako izgleda vaš kreativni proces?

Prije nego što preraste u formu, svaka ideja traži svoj pripadajući materijal. Traži svoju boju ili boje i jedinstven taktilni podražaj. Zbog toga, gotovo svakom oblikovanju prethodi odlazak u prirodu ili odabir iz zbirke različitih prikupljenih materijala u ateljeu – koji već prilično sliči malom prirodoslovnom muzeju.

Tek onda slijedi proces oblikovanja koji često započnem s 2d crtežima ili 3d oblikovanjem gdje istražujem oblike, proporcije i sklad. Međutim kada ruke dođu do gline proces se otvori prema spontanosti i nepredvidivim smjerovima. Svoje radove uvijek stvaram od nule, jer volim proces u kojem, polako i strpljivo, oblikujem glinu od njezine mekane mase do robusne, teške forme. Taj transformativni proces omogućava mi da osjetim svaki korak, svaki detalj – od početne fluidnosti do čvrste strukture koja nosi težinu ideje.

• Izlagali ste u Garaži Kamba, ali i radili na nekim projektima opremanja interijera – kako vam je balansirati između umjetničkog rada (za sebe, izložbe) i rada za klijente?

Do sada sam imala sreće u radu s klijentima, jer su cijenili moj pristup i imali potpuno povjerenje u moj rad. Zbog toga je balansiranje između umjetničkog stvaranja i rada za klijente bilo puno lakše, jer su projekti za klijente odražavali moj osobni stil. Međutim, najizazovniji dio svih projekata je zadovoljenje vlastitih kriterija. I to u obje sfere, bilo da radim na kolekciji, izložbi ili na interijerima.

• Vaši radovi su drugačiji od onih na koje smo često navikli gledati, što vas inspirira?

Trenutačno me najviše inspirira sloboda stvaranja, kreativni proces pruža mi priliku da oživim emocije i intuiciju za koje često ne mogu pronaći riječi. Osim toga, priroda me neprestano oduševljava svojom organskom ljepotom, velika je to arhiva materijala, oblika i tekstura. Ta sinergija između unutarnjih impulsa i vanjskog svijeta oblikuje moj rad i omogućuje mi da stvorim nešto drugačije.

• Recite nam nešto o kolekciji Udvaranje – ponovno je inspiracija priroda, ali i rituali zavođenja?

Da, inspiraciju za formu i teksturu pronašla sam u prirodi. Postoji jedna ribica koja danima pažljivo oblikuje vrlo krhku skulpturu u pijesku kako bi osvojila naklonost ženke. To je bila inspiracija za formu, no zanimalo me i u kojoj mjeri postoji podudarnost između životinjskog i ljudskog udvaranja. Što je iskonsko, biološko u zavođenju? Kakvu ulogu ima estetika u umijeću udvaranja? Postoje li i druge vrste udvaranja – poput udvaranja dizajnerice publici svojim radovima…
Sve su to otvorena pitanja, no drago mi je da je brzo nakon dovršetka kolekcije stiglo jedno “udvaračko pismo” za izlaganje u Španjolskoj. Izložba je u tijeku, a to mi daje sigurnost da sam na dobrom putu te da kolekcija može rasti, razvijati se i postati živi projekt koji neprekidno otkriva nove aspekte udvaranja, međuljudskih odnosa i povezanosti.

• Vaše skulpture imaju i namjenu, ali i priču koja stoji iza svega, je li zahtjevno zadovoljiti sve te parametre?

Dobar dizajn treba biti stvoren s namjenom i značenjem, jer to daje dubinu i autentičnost svakom predmetu. Međutim, to ne znači da uvijek uspijem postići savršen balans između forme, funkcije i priče koju želim ispričati. Iako je ponekad izazovno zadovoljiti sve te parametre, vjerujem da se trud i istraživanje uvijek isplate. Kroz taj proces rastem kao dizajner i učim, a to je ono što mi daje motivaciju da nastavim stvarati.

• Gdje se mogu nabaviti vaše skulpture?

Drago mi je što mogu reći da sam nedavno lansirala svoju web stranicu bozicamarukicatelier.com, na kojoj su dostupni moji radovi. Sretna sam što se nalazim u društvu talentiranih kreativaca s kojima sam zajedničkim snagama uspjela staviti atelje na noge.

• Koji su vam planovi za skoriju budućnost?

Plan za budućnost je fokusirati se na stvaranje kolekcija koje spajaju funkcionalnost i estetiku. Želim istraživati upotrebu keramike te je integrirati u dizajn interijera na inovativne načine, ne samo kao ukrasni element, već i kao ključni dio funkcionalnog namještaja, stvarajući komade koji oplemenjuju prostor. Cilj mi je stvarati komade koji nisu trenutačni trend, već s vremenom dobivaju na vrijednosti i postaju predmeti obiteljskog nasljeđivanja, prenošeni s generacije na generaciju.

Foto: udvaranje_ Danko Šimunović
interijer_ Irina and Matej
garaža Kamba_ Ivor Lapić
about_Monika Vodopija