Posljednjih godina doživljavamo mali uzlet osvještenosti kad govorimo o maloj proizvodnji i ručnim radovima. Na Journalu vam nerijetko pišemo o hrvatskim umjetnicima, kreativcima i dizajnerima koji su svoju ideju transformirali u inspirativnu priču o originalnosti i uspjehu u našoj zemlji. Prije nekoliko dana predstavili smo vam Paravan, mali dizajnerski dućan i galeriju u Martićevoj ulici, zatim MADE BY kolektiv koji donosi neke od najljepših ručnih radova, a danas vas vodimo u šibensku ulicu Jurja Barakovića u kojoj se smjestio OBRT.
Studio keramike i galerija bila je ideja akademske kiparice, koreografkinje i umjetnice Antonije Dorbić koja se nakon više od 10 godina života u Zagrebu odlučila vratiti u Šibenik i tamo započeti malu oazu kreativnosti. Na toj se adresi održavaju manje izložbe i održavaju radionice za odrasle i djecu, a dinamika studija koja nam je zapela za oko na Instagramu motivirala nas je da Antoniji postavimo nekoliko pitanja.
Kako je uspjela spojiti umjetnost i biznis – na prvu dva sasvim oprečna pojma, što sve danas OBRT radi i što u njemu možemo pronaći, kako možemo kupiti divnu i decentnu ručno rađenu keramiku, ali i u čemu i sama kao umjetnica nalazi dozi inspiracije, donosimo vam u nastavku.
- Možeš li nam, za početak, ukratko ispričati zašto si pokrenula OBRT i koji je bio prijelomni trenutak kad si odlučila krenuti u to poglavlje?
Nakon mnogo različitih iskustava u radu poslije završene formalne edukacije nisam nalazila sebi sasvim odgovarajući način na koji bi ispunjavala svoje interese u poslu, rasla i bila zadovoljna. To je normalan proces stjecanja iskustava i logično je da traje neko vrijeme po izlasku iz školstva jer smo unutar njega kao u nekom balončiću, učeni znanjima i vještinama usko vezanim uz struku koju smo odabrali bez povezivanja s onim što slijedi nakon toga – kako živjeti od toga?!
“Htjela sam postaviti igru po svojim pravilima i izgraditi svoj svijet”
Institucije, pravila i slijeđenje tuđih uvjerenja je ono od čega sam se htjela odmaknuti i pokušati postaviti igru po svojim pravilima, izgraditi svoj svijet, a ne prihvaćati tuđi i pritom se žaliti na to kako je on izgrađen.
Iz želje za integriranjem svojih znanja, talenata, iskustava i interesa kroz koji mogu djelovati u zajednici otvaram si prostor za to, koristim priliku HZZZa za samozapošljavanje, uzimam potpore i otvaram obrt Obrt. Kontraintuitivno se taj trenutak dogodio baš u jeku pandemijske krize, ali mislim da su me upravo te okolnosti (otkazivanje projekata i međunarodnih suradnji) gurnule u to da se oslonim na sebe, a ne čekam promjenu vanjskih prilika -npr. freelancer živi od projekta do projekta, često prisiljen raditi i ono što ti ne odgovara zbog financijskih prilika, čekati odobrenja projekata, uplate na račun… Sve to je stresno, a meni je važnije zadržati svoj unutarnji mir, tako da smatram da umjesto da pokušavamo promijeniti okolnosti, treba sagledati mogućnosti. Dok je većini riskantno biti poduzetnik, meni se čini puno riskantnije raditi za nekoga i ovisiti o nekome.
- Prije nego što si postala vlasnica studija, bila si i umjetnica i koreografkinja s nizom uspješnih projekata. OBRT je dokaz da si uistinu uspjela spojiti svijet umjetnosti i poduzetništva, ali kako si se snašla u ovom potonjem? Biti umjetnica i poduzetnica – nadopunjuju li se te dvije stvari?
Poduzetništvo uz pozitivne strane vremenske i financijske slobode uključuje i negativne emocije – strah, neuspjeh, neznanje, sram, izlaganje – na što se treba pripremiti i uzeti u obzir da nas ne bi preplavilo. Iz tog razloga sam potražila pomoć na različite načine – iz straha od poreza i administracije (da nešto ne zeznem jer sam bila potpuna neznalica za to) imam knjigovođu da maknem sa sebe taj teret. Isto tako sam se susrela s mnogo pritiska od donošenja odluka i osjećaja samoće pri tome, zato sam upisala mentorske programe koji mi značajno pomažu u nošenju sa svakodnevnim situacijama, planiranjem i postavljanjem ciljeva i uspostavljanjem kontakta sa zajednicom poduzetnica koje se nose sa sličnim ili istim problemima kao i ja.
- Što danas sve možemo pronaći u tvom ateljeu odnosno studiu, a što nas tek očekuje? Na šibenskoj si adresi već dvije godine s Obrtom – kad se osvrneš, na što si najponosnija?
Trenutno završavamo s ciklusom radionica keramike i modeliranja za odrasle i djecu, nakon čega slijedi stanka od edukativnih programa do kolovoza kada će u sklopu novog projekta sufinanciranog od Ministarstva kulture i medija u Obrt biti ugošćeni umjetnici različitih umjetničkih disciplina da dijele svoje znanje i iskustvo s lokalnom zajednicom. Izrazito sam uzbuđena radi toga jer je nešto što baš želim za Obrt i Šibenik a još nisam imala prilike. Isto tako, nešto što je ful novo je Obrtov WEB SHOP koji upravo lansiramo. Finalizira se već neko vrijeme i sada su konačno učinjeni i posljednji koraci tako da od sada možete posjetiti i naručiti ručno rađenu keramiku nastalu u obrtu ovdje.
“Najponosnija sam jer su mali koraci doveli do onog u što želim da se s vremenom Obrt pretvori”
Ne postoji poseban trenutak na što sam najponosnija jer su mali koraci dovodili do onog u što želim da se s vremenom Obrt i moj život pretvori. Zahvalna sam na hrabrosti za odlazak od poznatog i ulazak u sve ovo što je sada iako kada bolje pogledam nisam se ni osjećala hrabro nego kao da nemam što izgubiti – više gubim ako stojim na mjestu. Ponosna sam na 70ak polaznika radionica koji su do sada prošli kroz Obrt, na prodajnoj izložbi koja je uspješno prošla u suradnji s SNGom iz Splita, na odvođenim kreativnim radionicama s djecom na otoku Zlarinu, na plesnim projektima s kojima pauziram Obrt – Kopenhagen, Venecija, Zagreb (2022.), na edukacijama koje sam upisala za daljnje ulaganje u sebe. Osim navedenog, još veću zahvalnost imam prema svim ljudima koji su bili tu da podrže ideju u kojoj vide potencijal da je zajedno gradimo.
- Kako izgleda jedna radionica keramike i modeliranja? Vjerujemo da mnogi koji se i žele prijaviti ponekad sumnjaju u vlastitu kreativnost. Možeš li nam malo približiti cijeli koncept?
Dobro pitanje jer mi se često ljudi jave s upitom da ih to zanima probati ali da su potpuni antitalenti.
Talent za ovu razinu apsolutno nije potreban, rad s glinom je jako intuitivan i jednostavan ako slijedimo neka osnovna pravila, pitanje je kao i uvijek koliko će se truda uložiti i koliko sreće ćemo imati prilikom eksperimentiranja s novim materijalom. Uglavnom polaznici sami sebe iznenade s onim što uspiju izraditi, ali ono što im bude najvrjednije je vrijeme koje izdvoje za sebe jer je nešto potpuno drugačije od njihove svakodnevice, tako da kažu da im služi kao određena vrsta terapije. Druženje s drugim ženama u mirnom okruženju umjetničkog studia gdje urone u fini rad s rukama od kojega smo se toliko odvikli. Radionice su strukturirane tako da se upoznajemo s materijalom, osnovnim načinima ručnog građenja keramike, od jednostavnijih do kompliciranijih, modeliranja manje skulpture određene teme, isprobavanje rada na lončarskom kolu, te na kraju bojanjem i glaziranjem vlastitih radova. Neki polaznici dođu s idejama za izradu a neki putem traže svoj izraz. Jako je zanimljivo pratiti proces svakog polaznika i njihove različitosti. Ove radionice su nešto u čemu stvarno uživam i veselim se svakoj od njih.
- Akademska si kiparica, a kad ne držiš radionice, što najviše voliš izrađivati i u čemu nalaziš inspiraciju?
Kada sama radim s glinom, radim u serijama inspiriranim okolišem, prirodnim pojavama, nađenim teksturama i oblicima, rasprostranjenosti svjetla i sjene na predmetu, odnosima volumena i praznina, formacijama više predmeta koji se igraju s prazninama i puninama u odnosu… Taktilnost predmeta mi je jedna od konstanti – predmeti koji potiču na dodir, dodir koji upotpunjuje iskustvo s objektom, predmet koji se gleda sa svih strana – svaki novi okret (oko) objekta pruža novi oblik, drugačiju teksturu, novi dio crteža na površini, ili neku drugu osobitost tog predmeta.
Kao i obično što više ulaziš u materiju nečega to se otvara više mogućnosti, tako da zaista jedva čekam otvarati nove ladice, istraživati što se nalazi u njima i vidjeti što ja mogu s tim. Skulpturalnost keramike je nešto što njegujem, a čistom ću se kiparstvu sigurno vratiti u nekom trenutku.
- Nakon više od desetljeća života u Zagrebu, vratila si se u Šibenik. Znamo da ljeti vrvi kulturnim događanjima, a koliko prilika generalno za umjetnike nudi Šibenik i kako je pala odluka na povratak?
Nakon nekoliko događaja koji su mi prodrmali život, bila sam u situaciji propitati ono što živim – želim li živjeti u gradu u kojem živim? Što živim po tuđim uvjerenjima a koja su uopće moja? Da bih utišala šum svog okruženja otišla sam u Šibenik, i to po zimi! Osim što nema puno ljudi po ulicama, nisam ni znala više nikog jer sam rano kao mala otišla u Zagreb s roditeljima. Period zacjeljenja i ponovnog pronalaska sebe je trajao nekoliko godina, rekla bih skoro do otvaranja Obrta, tako da Obrt obilježava neki novi početak 🙂 Šibenik vidljivo raste, razvija i njeguje kulturu, sa Zagrebom je još neusporediv ali mislim da će s nastavkom povratka školovanih i ambicioznih ljudi, podržavanjem vrijedih inicijativa i pokretanjem novih, Šibenik zauzeti svoje mjesto na kulturnoj sceni. Ja sam još uvijek usko povezana sa Zagrebom gdje periodično odlazim raditi na različitim projektima ali ih mislim sve češće povezivati sa Šibenikom.
- Možeš li ipak OBRT zamisliti i u drugim gradovima u Hrvatskoj ili je Šibenik suština cijele priče i tu želiš I da ostane?
Mogu ja zamisliti svašta 🙂 Ali uglavnom mi Obrt služi baš tome da mi bude baza, nešto čemu se vraćam. Ali ako će se dogoditi trenutak u životu da ću htjeti ili morati promijeniti mjesto življenja sigurno ću biti spremna na to.
Foto: Antonia Dorbić
