Sinoć je u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar otvorena izložba fotografija Ante Magzana Sarajevo Light&Shade. Izložbu su svečano otvorili Anja Margetić, dogradonačelnica Sarajeva, Miljenko Puljić, predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak, kustosica izložbe Iva Körbler i kustos galerije Josip Tešija.
U nastavku prenosimo predgovor Ive Körbler u kojem ćete zasigurno pronaći dovoljno razloga zašto ovih dana posjetiti Galeriju Kranjčar!
Anto Magzan ima veliko i sveobuhvatno iskustvo na području reportažne, tzv. ulične i portretne fotografije, i za svoje je ranije cikluse gradova već nagrađen i inozemnim priznanjima. Naime, njegov prepoznatljiv stil fotografiranja, koji se bazira na snažnim crno-bijelim kontrastima i dubokim baroknim sjenama iz kojih izviruju fotografu važni detalji iznimno emotivno djeluje na promatrača. Takva fotografska estetika nije nova, ali je upravo zato vrlo zahtjevna jer traži novo i drugačije umjetničko interpretiranje motiva, „hvatanje“ jedinstvenog trenutka u kojemu se između fotografa i motiva odvija – ili dogodi – taj specifičan moment radnje, procesa, emocije ili atmosfere koji nose jaki izražajni, emotivni i estetski naboj. Fotograf bilježi ono što je njemu bitno, izbjegavajući dokumentaristički pristup. Stoga nije nimalo tehnički presudno ako na nekim Magzanovim fotografijama ne vidimo cjelinu neke zgrade, trga ili ulice jer on hvata atmosferu i detalje. U malim detaljima krije se značenje, ljepota i nevjerojatno širok emotivni raspon, kao što svjedoči ciklus posvećen Sarajevu. Fotografiranje u boji dalo bi ovim fotografijama sasvim drugi karakter, prebacilo bi ih u polje spektakularne dokumentarističke i urbane fotografije, a neke bi postale i patetične umjesto suzdržano dostojanstvene. Magzan je tog procesa u potpunosti svjestan.
Pred nama se tako otkrivaju detalji današnjeg Sarajeva, u prijelazima od socijalnih tema, portreta starijih ljudi i djece, svakodnevice, povijesnih spomenika, simbola sve tri religije, dok je posebna cjelina posvećena panoramskim fotografijama pojedinih dijelova grada – od centra s rijekom Miljackom kao žilom kucavicom, do naselja po okolnim padinama i bregovima.
Grad je fotografiran u različitim dijelovima dana, od ranog jutra, odnosno, svitanja do sumraka i mraka. Magzan je za neke željene kadrove satima čekao kako bi se poklopio određeni kut padanja svjetla na arhitekturu, spomenike ili grad, i kako bi dobio specifične manje ili više oštre sjene bez kojih bi ta određena fotografija kompozicijski za autora bila nepotpuna pa i nezamisliva. U metaforičkom smislu, Sarajevo pred nama izranja kao grad koji ima ranjenu dušu, ali on i dalje živi tiho i uporno, svim tranzicijskim ne- voljama usprkos. Izvjesna nota melankolije pa i lagano turobno obojenih prizora neće mimoići promatrača. Tko je bio u Sarajevu i povezao se s tim gradom shvatit će koliko je za interpretaciju Sarajeva prikladan ovakav odabir fotografske estetike ili, preciznije rečeno: fotograf nije Sarajevu nametnuo vlastitu crno-bijelu poetiku, već su se oni prirodno prepoznali i fuzionirali.
Taj tihi život, koji nije uvijek obojan suncem ili smiješkom, ali koji se ne da slomiti i po- niziti posebno je upečatljiv na fotografijama portreta ljudi. Njihova lica izlaze na tračak svjetlosti iz potpunog mraka, iz simbolički tamne recentne povijesti. Ona su preživjela užas i imaju želju za životom. Živi i neživi subjekti na Magzanovim fotografijama Sarajeva hvataju svjetlo i Sunce, ovisno o dobu dana. Žele ići prema svjetlu, doslovno i simbolično, čak i kada ono otkriva težinu života na njihovim licima. Ali, oni se toga ne stide. Ponosni su i tužni istovremeno. Kao i vjerski spomenici koji simbolično streme prema nebu, što je u odabranim rakursima i perspektivi još dodatno pojačano. Sakralna arhitektura sve tri konfesije na Magzanovim fotografijama pod suncem nekako mistično oživljava i ujedno se pita: možemo li stvarno zaštititi bića koji žive tu među nama i ispod nas?
Na kraju ipak ostaje uvijek novo svitanje, prolom sunca koje razbija teški mrak noći. Kao da je autor duboko osjetio formulu opstanka građana Sarajeva: dan po dan, uz duboko filozofsko mirenje sa sudbinom koje naravno proizlazi iz vjere i kulture genius loci.
Anto Magzan – samostalni umjetnik čiju novu izložbu vrijedi pogledati
Anto Magzan rođen je 1979. godine u Zenici, a od 1998. živi i radi u Zagrebu. Profesionalni put započinje u Večernjem listu 2006. godine, a nastavlja ga u fotoagenciji Pixsell gdje snima news, show, portrete, reportaže i modu. Od 2017. djeluje kao samostalni umjetnik te se paralelno posvećuje umjetničkoj, novinskoj i komercijalnoj fotografiji. Do sada je izlagao na sedam samostalnih i više od pedeset skupnih izložbi. Član je Hrvatskog novinarskog društva, Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i ULUPUH-a gdje predsjeda Nadzornim odborom.
Izložba je otvorena do 7.ožujka 2022.!
Foto: Nina Đurđević
