Zašto je Alba Miočev jedno je od onih imena koje trebaju upamtiti svi ljubitelji umjetnosti?Upoznajte ju

Kada ti život da limune, napravi – izložbu! Mogli bi se već u startu našaliti kako je to bila nit vodilja Albe Miočev kada je imenovala izložbu LIMUN itd. koja je trenutno postavljena u zagrebačkoj galeriji Kolekcionart. Je  li doista tako, otkrila nam je sama umjetnica koju smo imali priliku posjetiti u izložbenom prostoru.

Primjetno je kako se u Albinom slikarskom radu provlači tema vremena, no sasvim je i izvjesno kako njezino vrijeme tek dolazi. Vjerujemo kako će u budućnosti o njezinim radovima, kako pisati, tako i govoriti mnogi, no ovoga puta sve riječi smo ostavili njoj.

• O umjetnicima i njihovim radovima često govore drugi pa za početak dajemo tebi riječ – što bi o sebi i svojim djelima rekla Alba Miočev?

Često se nađem u situaciji da ne mogu točno sročiti što to ja radim, iako to radim svaki dan i 85% misli, ako ne i više, okupiraju mi ideje pa me uvijek nasmije kada mi je teško to opisati riječima. Možda to dolazi od načina na koji pristupam radu, a to je dnevnički, odnosno bavim se osobnim temama, koje isfiltriram kroz slike, a riječima mi je uvijek pomalo neugodno to opisivati i dok rad nije gotov ni sama nisam skroz sigurna što je.

Volim razmišljati o prolaznosti vremena, o promjenama koje vrijeme donosi, a da ih ni sami nismo svjesni – dok ih ne pokušamo zabilježiti na papir, povratkom u mislima na određeni trenutak ili mjesto. Uz sve te pomalo melankolične teme jako volim humor i nikako ne želim da radovi odišu čemerom ili pretjeranom nostalgijom.

Dugo sam mislila da prvo moram imati sve posloženo da bih započela sa slikanjem, od misli do skica, ali otkako sam se samo prepustila i radim na više stvari odjednom, sve se počelo slagati dosta prirodnije pa mogu reći da sam tip osobe koji mora svaki dan nešto bilježiti, šetati, trčati, brbljati, crtati… da bi došla do odgovora na svoja pitanja.

• Postoji li neki trenutak kada si odlučila da je baš slikarstvo ono čime se želiš baviti? Smatraš li da je ta odluka u današnjem svijetu bila hrabra?

Oduvijek sam uživala u crtanju i stvaranju općenito, obožavala sam igrati igrice na PC-u i zamišljati što bi se nalazilo iza vrata u igrici kada to ne ni bila samo vrata pozadinske ilustracije na igrici – haha! Posebno iritantno kod point and click igrica. Mislim da me to navelo da crtam, da sama stvorim svoj nastavak priče.

Negdje oko petog ili šestog razreda osnovne škole točno se sjećam trenutka kada sam vidjela dvoje učenika srednje škole kako nose svoje ogromne likovne mape na ramenima i taj prizor mi se duboko urezao, odlučila sam da moram biti ta osoba. Kako naprave tolike radove? Gdje to rade? Sve vezano za slikanje mi je bilo jako uzbudljivo, pogotovo jer nisam nikad bila okružena ljudima koji se uopće bave time, osim mog dide koji je bio talentiran i kojemu sam davala svaki sketchbook na pregled.

Kasnije mi je slikanje postalo način na koji se nosim s većinom životnih situacija i filtriram misli. Iskreno ne razmišljam o tome je li ta odluka hrabra, valjda je? Nekako me ta želja samo vodila i zapravo druge opcije nisam htjela ni vidjeti. Iako, sada shvaćam koliko je dobro upustiti se i u neke druge vode, baviti se nekim drugim aktivnostima u kojima si loš ili ne dobar i nemati uvijek želju dovesti to na super visoku razinu. Ok je nekad i malo skrenuti, napuniti baterije pa nastaviti.

• Kako izgleda tvoj kreativni pristup golom slikarskom platnu? Zanimljiv je i proces odabira imena pojedinog djela. Kako on izgleda u tvom slučaju?

Sama napinjem platna i pripremam ih za slikanje, prije toga imam skice 70% razrađene, a onda u tom cijelom procesu pripreme dobijem vrijeme da gledam u to platno i razmišljam je li ta ideja ima smisla. Kada je platno spremno, dio ideje otpadne, a u procesu slikanja dodam još par ideja ovisno o tome gdje me ruka odvede. Dosta vremena provodim i birajući glazbenu playlistu ili samo gledajući po ateljeu.

Najzezutniji dio slikanja je kada ti krene jako dobro, ponosan si i razmišljaš kako je to najbolja slika koju si ikad napravio, onda dođe druga faza u kojoj sve izgleda grozno i dosadno, u trećoj je ok i onda je četvrta presudna, tada sliku ponosno stavim na sušenje ili se potapšam po leđima i odem slušati I wish it would rain down od Phila Collinsa. Šalim se. Imena biram po glavnoj misli koja me najduže pratila za vrijeme slikanja.

• Aktualna izložba također nosi zanimljivo ime – LIMUN itd. Što nam njome predstavljaš?

Limun je za mene simbol mogućnosti i zaigranosti, prati me još od srednje škole radi nekakvih asocijacija na bendove koje sam tada slušala. Slike koje sam izložila u Kolekcionartu su spoj više tema kojima sam se bavila ove godine, ali prevladava tema djetinjstva, ponovno – blaga, ali bojama vesela melankolija.

Razmišljala sam o nekim ozbiljnijim naslovima, nakon čega je Bartol iz Kolekcionarta samo rekao: Limun i tako dalje! Što je zvučalo smiješno, ali mi je odmah sjelo. Poklopilo se sa energijom koja se osjećala kada smo sve radove stavili na jedno mjesto.

• Koliko ti je u tvom radu važno prikazivati motive koji su ti poznati?

Motivi čak ne trebaju biti poznati, koliko mi moraju odisati nečime što je meni blisko i što kužim. Kao kada upoznaš neku novu osobu i odmah znaš da je to tvoja osoba, da se kužite. Tako je i sa motivima. Puno svojih fotografija volim koristiti kao reference u kombinaciji sa tim novim motivima, manje poznatim, ali se jednostavno slože sa mojim motivom. Kroz sliku ih sprijateljim – ukratko. Zato su često na mojim radovima ‘slike u slici’ ili kombiniram dva stila slikanja.

• Istraživanja pokazuju porazne brojke kada je zastupljenost umjetnica u zbirkama, javnim prostorima i galerijama u pitanju. Ipak, čini se kako se na domaćoj sceni ova situacija polako mijenja. Koje je tvoje razmišljanje o ovoj temi?

Samo rad i rad. Nitko ti ništa ne može reći ako dovoljno radiš i ne volim se obazirati previše na te teme, iako s vremena na vrijeme i ja izgorim na nepravde.

Ne bih voljela da se moj rad negdje prihvati samo zato što sam žena, isto tako ne bih voljela da je moj rad diskriminiran zato što sam žena. Ovo je dosta kompleksna tema koja stvara jaz između ljudi, pogotovo na društvenim mrežama gdje su svi postali jako agresivni, npr. u Instagram komentarima, što na trenutke djeluje osnažujuće, a na trenutke strašno. Mislim da je nemoguće o ovoj temi pričati općenito i ‘u kratko’.

• Što si na poslovnom planu priželjkuješ u bližoj budućnosti?

Želim nastaviti oslikavati tkanine koje sam započela ove godine i dovesti ih na višu razinu, htjela bih imati još suradnji, možda s nekim tko nije strogo u slikarstvu. Kroz 2024. godinu ću sudjelovati na nekoliko grupnih izložbi i želim na svaku lokaciju dodati nešto novo. Samostalne izložbe su mi posebno drage jer zaokruže određeni period stvaranja i paralelno s radom na jednoj izložbi krenem dobivati ideje za drugu, ali polako, treba biti strpljiv. Radujem se i suradnji koju sam započela s Kolekcionartom jer mislim da su super tim i imala sam jako gladak razvoj priče od početka s njima, kao i u organiziranju samostalne izložbe koju je trenutno moguće vidjeti na njihovoj adresi… a radujem se i svemu ostalom što će mi pasti na pamet po putu (na Sljeme najčešće ili negdje gdje je potrebno malo duže hodati).

Izložba LIMUN idt.  se održava u sklopu Artupunkture, a moći ćete ju pogledati sve do 11. studenog radnim danom od 10-19, i subotom od 10-13. Galerija Kolekcionart smještena je na adresi Zvonimirova 7.

Foto: Martina Movrić