I još jedno iznenađenje! U izdvojenoj prostoriji Galerije Kranjčar imate priliku sjesti, poslušati zvukove prirode, osjetiti mirise Mediterana, pogledati fotografije mora. Predahnuti. I udahnuti. Za sve izazove koji nas čekaju.
Ova izložba bila (mi) je baš potrebna. Mare, hvala Ti!
Marine fotografije možete i kupiti, pa će vam godišnji odmor trajati 365 dana u godini. 😊 Više informacija možete dobiti u Galeriji Kranjčar.
Francuski paviljon
Francuski paviljon remek je djelo moderne arhitekture, a izgrađen je 1937. godine kao službeni paviljon Republike Francuske te je zaštićeno kulturno dobro. Prekrasan iznutra i izvana!
Povod ovom odlasku u Francuski paviljon bila je izložba „Objekti konstruktivne dekonstrukcije“ umjetničkog trojca Paulina Jazvić, Alem Korkut i Kristian Kožul. Njihov umjetnički rad pratim već dulje vrijeme i odlučiti će za jednog/jednu od njih bila bi mi je nemoguća misija. Pored ostalog, i zato je izložba pun pogodak. 😊
Sam naslov izložbe potiče na razmišljanje – konstruktivna dekonstrukcija. Na prvu, rekla bih kako je u umjetnosti sve moguće. Mislim da sam u pravu! Destruktivnost u umjetnosti u smislu narušavanja određenih pravila i normi potiče i stvara nove vrijednosti.
Alem Korkut mijenja zadane geometrijske forme te stvara nove, na prvi pogled iskrivljene skulpture. Ali, možda one pod utjecajem različitih faktora (osobnih, društvenih, ekonomskih i sl.) takve moraju i biti. Meni se jako sviđaju, i izdvojene i kao dio cjeline.
Paulina Jazvić je na površinu pokrivenu stolnjakom pravilno poslagala mnoštvo identičnih sjekira s oštricama prema gore. Na prvu izgledaju savršeno, ali ako se zagledamo u svaku pojedinačno asociraju na stres, nemoć, težinu, neizvjesnost. Destruktivnost.
Instalacija Kristiana Kožula može vas istovremeno asocirati na svašta, ali i na ništa određeno i svrsishodno. Samim tim i destruktivno. Ili možda baš suprotno jer daje prostora mašti. Pročitala sam da instalacija izgleda pomalo “kinky”, ali mene više podsjeća na (pokvareni ili nedovršeni) perpetuum mobile.
Nemojte propustiti ovo izložbu i prošetati Francuskim paviljonom. Probajte ići kad je sunce, dojam je skroz drugačiji. I napišite mi svoje asocijacije. 😊
Lauba
Tijekom rujna održana je fenomenalna umjetnička intervencija “Art & Grad” u organizaciji Laube i Turističke zajednice grada Zagreba koja promovira suvremenu umjetnost. Na 510 lokacija u gradu plakatne površine “zauzele” su reprodukcije umjetničkih djela 96 domaćih i 32 strana umjetnika. U praksi to znači da je narušenu estetiku, konzumerizam i oglašivačku buku zamijenila – UMJETNOST. Umjetnost je postala dostupna svima!
U gradu još uvijek možete „naletjeti“ na umjetnička djela, a umanjene verzija plakata po simboličnim cijenama možete kupiti online (https://artigrad.eu/). Ja sam svoje favorite već kupila. Odaberite i kupite i vi svoje jer na taj način podržavate kulturu, umjetnost i umjetnike te stvarate nove vizure grada. Naravno, i prostora u kojem ćete ih izložiti. Ne manje važno, sav prihod od prodaje plakata ide umjetnicima.
“Svaka slika priča priču / Every picture tells a story“
KNJIGE
Čitanje nikad ne propuštam, a ljeto je doba godine u kojem čitam najviše. Pročitala sam „Novi kraj“ Đurđice Čilić, „Više ne znam tko si“ Sare Kopeczky Bajić, „U kasno ljeto“ Magdalene Blažević, „Doba željeza“ J. M. Cotzeea, „Sine, idemo kući“ Ivice Prtenjače, „Posljednje što su vidjele“ Nade Gašić, „Leglo“ Suzane Matić, „Jedna žena“ Annie Ernaux, „Stjenice“ Martine Vidaić, „Ljeta s Marijom“ Olje Savičević Ivančević, „Kirurg“ Petre Dvorakove, „Djevojačke uspomene“ Annie Ernaux te knjigu „Borbe i metamorfoze jedna žene“ Edouarda Louisa koju ću vam pobliže predstaviti u ovoj kolumni. Trenutno čitam „Knjiga domova“ talijanskog pisca Andree Bajanija, a nakon nje jedva čekam pročitati „Događaj“ obožavane francuske spisateljice Annie Ernaux, dobitnice Nobelove nagrade za književnost za 2022. godine.
U zbroju je to više od desetak knjiga, a u vlastitu „obranu“ istaknut ću da brzo čitam. 😊 Primjećujete kako su to većinom knjige domaćih autora što je u skladu s mojom misijom da čitam i promoviram domaće autore. Osvrte o knjigama možete pronaći na mom Instagram profilu Budi KULTURAn, a uskoro ćete i na stranicama Journal.hr moći pročitati novi članak s preporukama domaćih knjiga.
Borbe i metamorfoze jedne žene
“Borbe i metamorfoze jedne žene” četvrta je knjiga Edouarda Louisa koju sam pročitala (“Povijest nasilja”, “Raskrstimo s Eddyjem”, “Tko je ubio mog oca”). U novom romanu Edouard Louis opisuje život svoje majke, put ka njenom oslobođenju, metamorfozi. Kao i u prethodnim romanima, piše iskreno i bez cenzure.
Na svoj 45. rođendan majka je odlučila okrenuti novu stranicu u životu: napustila je drugog muža (Edouardovog oca), odraslu djecu, preselila se u veliki grad (Pariz), počela je putovati, izlaziti, sređivati se. Živjeti.
Put do toga nije bio nimalo lak. Naprotiv. Živjela je u malom mjestu životom majke, supruge i kućanice. Školovanje nije nastavila zbog trudnoće, prvi brak joj se raspao, a ni drugi nije bio ništa bolji. Dani su joj bili ispunjeni kuhanjem, spremanjem (i rađanjem). Pamti samo kratko razdoblje sreće prije prve trudnoće (i brakova). Ali, ništa ne poduzima. Ostaje u braku uvjerena kako je sve niz nesretnih okolnosti, ne shvaća kako upravo ona ima moć nad vlastitim životom. Tada nije spremna na promjene jer djeca su mala, financijski je ovisna o suprugu, boji se osude okoline. Dobro poznate izlike i opravdanja. Ni djeca joj često nisu naklonjena, gruba su, ne obraćaju pažnju na nju, žive svoje živote. Njen život je njena briga.
Autor u romanu opisuje i vlastite traume koje je imao zbog stavova o homoseksualnosti, zbog toga što je bio drugačiji od većine. Slično kao što je majka osjećala potcjenjivanje prema ženskom spolu. Edouard se prvi otisnuo na put oslobođenja i na svom je putu poticao majku da učini isto. Na kraju je i učinila. Edouard je sretan i zbog sebe i zbog majke.
Ovaj roman je poruka svim ženama da imaju pravo na slobodu. I na život punim plućima. Jedna metamorfoza pokreće drugu, proces je to bez kraja. Jer, sve smo mi kao i Edouardova majka zaslužile biti Parižanke. Kraljice Pariza. Samo ne smijemo predugo čekati, da nas život ne “preskoči”.
- Na početku sam tvoju priču htio ispripovijedati kao priču o jednoj ženi, ali shvatio sam da je to priča bića koje se borilo za pravo da bude žena, protiv nepostojanja koje ti je nametnuo tvoj život i život s mojim ocem.
- Naše zbližavanje nije samo izmijenilo njezinu budućnost, ono je također preinačilo našu prošlost.
Kulturni kalendar
Naravno, moj kulturni kalendar nikad nije prazan. 😊 Čim prije namjeravam pogledati predstavu „Svjetlo pada“ redatelja Janusza Kice u ZKM-u, a u planu mi je otići i u varaždinski HNK pogledati „Bubu u uhu“. Ubrzo će doći vrijeme i za drugu premijernu predstavu u zagrebačkom HNK, Verdijev „Nabucco“. Uvijek rado pogledam što je na rasporedu u Teatru &TD te sam si označila dvije predstave, „Mala zabava“ i „Drama o Mirjani i ovima oko nje“.
Što se muzeja i galerija tiče, već ovu subotu prošetat ću do Galerije Josip Račić i pogledati izložbu “PRIRODNO / NEPRIRODNO“ fotografa i filmskog snimatelja Stanka Hercega. Jako me interesira izložba „Svjetlocrno“ umjetnika Danijela Žeželja u MSU, a već nekoliko prijatelja preporučilo mi je retrospektivnu izložbu „Očima kameleona“ akademskog slikara Ive Friščića u NMMU.
Ono što još nisam pogledala, a traje već određeno vrijeme je izložba u HDLU u okviru manifestacije 57. zagrebački salon. Naziv izložbe „Mi smo se pojavili kao strategija vječnosti“ je citat iz osobnog dnevnika Vlade Gotovca, a tematski je vezana uz tridesetu godišnjicu samostalnosti RH i pedesetu obljetnicu Hrvatskog proljeća. U najavi izložbe stoji kako izloženi radovi predviđaju i postavljaju pitanja te oblikuju našu neposrednu budućnost. Umjetnost kao društvena prekretnica, rekla bih.
FILMOVI
U ovo doba godine posebno se veselim „Zagreb Film Festivalu“ koji traje od 23.10. do 30.10. ZFF je prava filmska avantura već 20. godinu za redom. Javit ću vam koji su mi filmovi bili najbolji. 😊
Nadam se da vam se svidio moj jesenski rezime i da ćete uspjeti odabrati nešto i za sebe. Pišite mi svoje preporuke na Budi KULTURAn. Do sljedeće kolumne, veliki pozdrav, Nives.
Foto: Instagram, Unsplash, Pexels
