Družio se s Jay-Z-jem, 50 Centom i Big L-om, a sada je otvorio izložbu o povijesti hip-hopa

Memory Lane – 40 Years of Hip-Hop izložba je koja je nedavno otvorena u Institutu Liszt Mađarskoga kulturnog centra u Zagrebu. Od plakata, starih kazeta, promotivnih materijala raznih velikana ovog žanra pa sve do novinskih isječaka o breakdanceu i hip-hop maniji, ova izložba vodi nas kroz bogatu povijest hip-hopa ne samo kao glazbenog žanra, nego i kulture i načina života. Zato nam nije preostalo ništa drugo nego posjetiti izložbu i razgovarati s čovjekom koji stoji iza nje – Filipom Iveljom, poznatijim kao Phat Philliejem, za kojeg slobodno možemo reći da je jedan od pionira hip-hopa u Zagrebu.

Velika arhiva

Phat Phillie je zaslužan je za dovođenje nekih kultnih hip-hop imena u Zagreb i jedan je od najistaknutijih hip-hop aktivista u Hrvatskoj bez kojeg bi mnogo toga ostalo zaboravljeno. Prolazeći kroz izložbu jasno je da je Filip i vlasnik velike memorabilije, a zanimljivo je da je sama izložba nastala tako što ga je supruga natjerala da pročisti stvari iz podruma.

Donijela mi je sve stvari iz podruma u dnevnu sobu i rekla da to riješim. Nakon nekog vremena, krenuo sam komad po komad i kad sam sve prošao, shvatio sam da imam stvarno puno stvari jer sam dosta putovao. Uvijek sam nešto dobivao na putovanjima jer su se u hip-hopu dijelile majice, stickeri i ploče. Ja sam sve to nosio kući. Kako sam radio na radiju, ploče sam svirao, a ostale stvari spremao u kutije i fascikle. I onda je došla koronavirus i napokon smo imali vremena proći kroz moje arhive. Nakon korone svi su krenuli s muzejima, izložbama, dokumentarcima i našli zanimljive stvari u svojim arhivama. Tako je i kod mene došlo do toga.

Izložba otvorena u Institutu Liszt

Kako kaže, vidio je da se u gradu otvaraju mali butik muzeji i posjetio neke: Onda sam pomislio da bi bilo fora provesti mirovinu u vlastitom muzeju i pričati ljudima stare priče. Jer ovo je svjetska kultura. To nije samo Zagreb, Hrvatska i regija, nego cijeli svijet. Zbog svojih putovanja, družio se s puno poznatih ljudi s kojima je radio festivale, a od toga svega nastale su i mnoge priče. Zato je htio otvoriti vlastiti muzej.

Onda sam pomislio: možda ni ne treba biti tradicionalni muzej. Do Instituta Liszt došao je preko jednog kolege te se povezao s Anom Mladenović, direktoricom Instituta. Njoj se to dopalo, iako nije ništa znala o hip-hopu, ali moja luda priča ju je zainteresirala i dala mi je neke datume. S obzirom na to da je izložba u Mađarskom kulturnom centru, Filip je doveo i kolege iz Mađarske. Tako Memory Lane uključuje zagrebačku, hrvatsku, američku i mađarsku priču. To je super jer smo tako blizu, a tako daleko, dodaje Filip.

O želji za vlastitim muzejom

Izložba se otvorila 25. veljače, a trajat će do 21. ožujka. Ovdje smo skoro svaki dan, osim nedjelje. Pripremamo različite evente – dovodimo TBF, imamo projekcije dokumentaraca, dovodimo belgijskog redatelja, imat ćemo Q&A. Jako je zanimljivo. Zato je Memory Lane puno više od puke izložbe, baš kao što je i hip-hop puno više od pukog glazbenog žanra. To je kombinacija muzeja, izložbe, kluba i stana.

A na pitanje je li oduvijek imao želju za hip-hop muzejem, Filip odgovara: Apsolutno, da. Bit će mi teško sve ovo vratiti u kutije i opet spremiti u skladište. Lijepo bi bilo da ovo stalno bude izloženo i da ljudi iz cijelog svijeta mogu doći vidjeti. Imam stvarno puno materijala, pa se eksponati mogu mijenjati. Ovo bi bio idealan muzej, ali je preambiciozno. Jer prostor je prevelik i nije moj. Ali nadam se da ću ga jednog dana realizirati – možda s nekim investitorom ili s Gradom Zagrebom. Bilo bi lijepo da ostane u nasljeđe i gradu i mojoj obitelji.

Sad ne razmišljam previše o budućnosti. Želim da do 21. ožujka što više ljudi vidi izložbu, da ih inspiriramo i educiramo o hip-hopu. Da shvate da hip-hop nije samo “yo yo yo” na cesti, nego kultura koja se odlično primila na Balkanu, dodaje.

Hip-hop kao stil života

Dok je nekima hip-hop možda faza, za mnoge posjetitelje jasno je da je riječ o stilu života. To se osjeti ne samo u obilasku izložbe, nego i u razgovoru s Filipom koji nam otkriva kako se zaljubio u cijelu kulturu.

Počelo je 1984. kad su u kina stigli američki filmovi Breakin’ 1, Breakin’ 2, Beat Street i prije toga Wild Style. Kad sam to vidio, pomislio sam “wow” – Bronx, razrušene zgrade, ali neki ludi beat, Afroamerikanci, Portorikanci… To me privlačilo. Zamolio sam starog da mi kupi kasetofon kako bih na radiju mogao tražiti hip-hop. Tako sam naišao na Radio 101 i Slavina Balena. On je tada pokrenuo emisiju Elektro Funk premijera i tako smo imali prozor u taj svijet.

Balen je kultni voditelj sa Stojedinice kojeg s pravom nazivaju ocem hrvatskog hip-hopa. Među prvima je lansirao glazbu s ploča tog žanra u klubovima u kojima je radio i autor je prvih rap emisija. Filip mu je 1992. napisao pismo kako već dugo sluša hip-hop, da ima dobru kolekciju te da je čak bio i u New Yorku. To ga je dovelo i do gostovanja u emisiji, a naposljetku i vlastite emisije: 1993. Frx i ja dobili smo svoju emisiju – Blackout. Tada smo pokrenuli novu generaciju hip-hopa u Zagrebu, gdje su nam se pridružili Bolesna Braća, Elemental, Neredi, Stoka, 3ki Stil, El Bahattee…Počeli smo izdavati ploče, osvojili prve Porine, i tada je hip-hop postao glazbeni žanr koji je publika u Hrvatskoj napokon prihvatila ravnopravno s ostalima.

“Nisam štedio ni novac ni vrijeme da pokažemo koliko hip-hop vrijedi”

S obzirom na veliku kolekciju, zanimalo nas je je li u kopanju po svemu tome, naišao na nešto na što je zaboravio.

Jesam, i to dosta toga! Majice, magazini, članci… Puno VHS kazeta sam digitalizirao. Ukupno ih je bilo 70 do 80, a to mi je pomogao moj prijatelj Mario Šimunić, koji je imao strpljenja sve prebaciti u digitalni format i editirati. Tu arhivsku građu koristit ćemo za dokumentarce, YouTube i dodatnu edukaciju.

Filip ističe kako je sve napravljeno kao ozbiljan i veliki projekt. Nisam štedio ni novac ni vrijeme da pokažemo koliko hip-hop vrijedi i koliko sam ja duboko u njemu. Kad ovdje šetam već tjedan dana, osjećam se odlično. Svaki dan se sjetim novih priča, a kako dođe netko novi, kao kustos im objašnjavam poveznice i kontekst. Jako puno toga veže hip-hop s Hrvatskom i bivšom Jugoslavijom.

Zanimljivo je da je Jugoslavija bila jedina zemlja iz istočnog bloka koja je izdavala američki hip-hop na domaćim kazetama i vinilima. Taj sistem je bio nešto ležerniji i možda financijski orijentiran da uhvati taj novi svjetski trend. Čak je i Vjesnik, 1. srpnja 1984., objavio članak o hip-hop maniji i breakdanceu u Zagrebu koji možete pogledati i na izložbi.

A prolaskom kroz izložbu dosta je stvari od velikog osobnog značaja za Filipa. Poput zlatne ploče američkog repera Big L-a. Filip ga je 1997. godine doveo u klub Aquarius u Zagreb. Nažalost, 1999. je ubijen, a njegova izdavačka kuća posthumno je objavila njegov album The Big Picture. Kada je ploča prodana u 500.000 primjeraka, kopija zlatne ploče stigla je u Zagreb za Filipa. To zovem svojim Grammyjem, sa smiješkom nam priča Filip, a ističe i ostale predmete u kolekciji na koje je najponosniji:

Jako volim i nagradu za životno djelo, koju sam dobio od zagrebačkog portala Hip Hop Unity. Imam i plaketu od Taliba Kwelija i grupe Reflection Eternal, koja je nešto manja, ali vrlo draga. Među posebnim stvarima ističu se i plakati, fotografije s Jay-Z-jem, 50 Centom, moj stari kazetofon iz 1985. godine, tenisice…

Mlađa generacija otkriva pionire hip-hopa

Izložba za mnoge koji dođu ovdje predstavlja Memory Lane – prisjećaju se uspomena iz prošlosti, no dolaze je posjetiti i mladi, a Filip nam otkriva što je njima najzanimljivije: Njima su najzanimljivije boje, promo materijali i plakati. Hip-hop industrija uvijek je stvarala puno promotivnih artikala. Primjerice, Mary J. Blige je uz album No More Drama izdala lopticu za plažu. Obie Trice, koji je bio potpisan za Eminema, izdao je album Cheers i napravio čašu za pivo s natpisom Cheers. Jaheim je izdao singl u kojem pjeva o tome kako dijete nije njegovo – kao promo materijal slali su DJ-evima plastičnu dudicu.

Mlađoj generaciji zanimljivo je vidjeti takve detalje. Fotografije s legendama ih fasciniraju. Također, kroz izložbu uče da prije današnjeg komercijalnog rapa i trap glazbe postoje generacije hip-hop scene koje su sve ovo izgradile.

Izložba čuva temelje hip-hop kulture

To nas je vodilo i do razgovora o evoluciji hip-hop scene, a kako on gleda na nju danas?

Kao da scena više ne postoji. Nekad je hip-hop bio povezan – breakeri, grafiteri, reperi družili su se na istim mjestima. Danas nemamo nijednu klupsku večer koja je stalna. Povremeno se nešto događa, ali nemamo pravu rezidenciju u Zagrebu. Također, više ne postoji rap emisija na radiju, osim Yammatove. U moje doba, svaka radio stanica imala je rap emisiju. Da se nije dogodila ova izložba, vjerojatno se o hip-hopu uopće ne bi ni pisalo. Posljednja velika vijest o hip-hopu u Hrvatskoj bila je koncert 50 Centa u Zagrebu.

Individualno postoje izvođači i akteri, ali scena kao scena ne postoji. Nekada si, ako si volio hip-hop, volio cijelu kulturu. Danas ljudi slušaju samo pojedinačne izvođače koji su im fora. Hip-hop je moda, način izražavanja, kultura. Mladi koriste dijelove koji im odgovaraju, i to je u redu. Ja dolazim iz old school generacije i želim sačuvati temelje hip-hopa kroz ovu izložbu, ploče i dokumentarce, kako bi sve to ostalo za buduće generacije.

Za kraj našeg razgovora, kao velikom ljubitelju hip-hopa, Filipa smo morali pitati tko bi bio na njegovom Mount Rushmoreu hip-hopa.

Za domaću scenu bi to bili: Slavin Balen, DJ Frx, Koolade i ja jer sam najaktivniji u očuvanju hip-hop nasljeđa. Za američku scenu to su: Run DMC, Grandmaster Flash, Notorious B.I.G., DJ Premier.

Izložbu Memory Lane – 40 Years of Hip-Hop možete pogledati do 21. ožujka u Institutu Liszt u Mađarskom kulturnom centru u Zagrebu na adresi Ulica Augusta Cesarca 10.

Foto: Martina Movrić