Petra Kurtela: “Ako želiš biti umjetnik, moraš biti izložen, ranjiv i hrabar, a ja točno tako želim živjeti!”

Petra Kurtela poznato je ime na domaćoj glumačkoj sceni, no pred njom je na pozornici ovoga puta jedan sasvim drugačiji zadatak – onaj u kojem će obući plesne cipelice. Prije nego je vidimo na plesnom podiju, s njom smo se zaputili na kavu u zagrebačku Kavanu Lav. Petra je doista jedna od onih osoba uz koje vam vrijeme proleti u trenu i jedva čekate da zakažete novi susret. A što nam je sve otkrila u novom izdanju našeg serijala S glumicama na kavi pročitajte u nastavku.

• Pred tobom je novi zanimljiv izazov – nastup u showu Ples sa zvijezdama. Kako si se odlučila na sudjelovanje u ovom projektu?

Oduvijek sam željela biti dijelom tog showa. Godinama sam išla na audicije i sada mi se taj san napokon ostvario. Prije par godina čak sam kupila i plesne cipelice i u njima došla na audiciju. Mislila sam si “Ajde me sad ne uzmite!”. I nisu. 🙂

• Svoje sudjelovanje najavila si duhovitim videom u kojem si dala naznačiti kako imaš “dvije lijeve”. No, je li doista tako? Kako si se snašla u prvim ozbiljnim plesnim koracima?

Kad su mi javili da sam prošla u show, bila sam presretna ravno jednu sekundu, a već sam drugu bila u potpunoj panici. Pitala sam se zašto godinama želim sudjelovati u nečemu za što ne znam ide li mi to uopće. Mislim da sam ipak duboko u sebi vjerovala da sam talentirana za ples, što sam kroz par proba uspjela demantirati. Ono što je super i što sada učim jest da bi bio uspješan, ne moraš biti Bogom dan. To je za mene novi trenutak, ne “ne biti Bogom dana”, nego ustrajati u nečemu dok ne uspiješ, probijanje kroz sva svoja ograničenja.

Teško je biti početnik, pogotovo kad si stariji, ali zato je svaki korak koji svladam još slađi.

• Kad smo kod društvenih mreža, jedna si od najaktivnijih domaćih glumica. Odnedavno te gledamo i na TikToku. Kako to da si se odlučila priključiti ovoj društvenoj mreži? Uživaš li u osmišljavanju videa?

Društvene mreže donijele su mi samo dobro. Prvenstveno platformu na kojoj imam potpunu kontrolu nad sadržajem koji nudim i načinom na koji se izlažem. Tamo mogu biti ono što jesam i stvarati bez ograničenja. Mojoj ekipi taj sadržaj paše, a ja sam najsretnija kad mi ispod reelsa ne pišu npr. “Lijepo izgledaš”, nego “Koja si ti budala”. Najviše me veseli kad je ono što je meni smiješno, i drugima smiješno.

Instagram mi se na prvu činio površnim i glupim i prekasno sam mu se priključila. Imala sam predrasude i nisam se potrudila upoznati s njim i otkriti sve vrijedno što nudi. Možda je to 2% sadržaja i 2% ljudi, ali neki od tih 2% sada su moji bliski prijatelji.

Onda je došao TikTok i znajući sve to, opet sam pala u istu zamku. Nikako se nisam vidjela na toj platformi i umjesto da budem promjena koju želim vidjeti, odustala sam od ideje da mu se priključim. Tek sam se nedavno natjerala pa sam se mjesec dana izlagala tom sadržaju, vrlo planski. Ulazila sam u žanr, pokušavala uhvatiti nit. Sada mogu reći da se zabavljam. Neke objave su mi razbibriga, ali ima i onih iza kojih stoji puno planiranja i truda i koje me jako zabavljaju, a čini se i druge. Komičarka u meni je ispunjena i presretna sam kad vidim da i drugi uživaju u tome.

• Zanimljiv je podatak kako te ponovno možemo vidjeti u filmu rumunjske produkcije. Kako je došlo do ovog filmskog angažmana? Možeš li nam ga pobliže opisati?

Imam te apsurdne male uloge u velikim rumunjskim filmovima. Kako je došlo do toga, priča je za neki drugi intervju. Ono što mogu reći jest da sam već dugo godina veliki fan rumunjskog novog vala. Prvi film bio je Sieranevada velikog rumunjskog redatelja Cristi Puiua. Premijeru smo dočekali u Cannesu, u glavnoj konkurenciji festivala. Ogromna stvar. Za film, ne za mene. Ja većinu filma spavam. Jedino je scenaristički moja uloga vrlo važna pa je tako scena gdje me onesviještenu prenose iz sobe u sobu, možda najveći comic relief u filmu. Premijeru u Cannesu ću pamtiti cijeli život.

Drugi veliki film Day of a tiger redatelja Andrei Tanasea nedavno je imao uspješnu premijeru na Rotterdam film festivalu. Reći ću vam samo da sam u sceni s potpuno divljim tigrom.

• Na koji si projekt do sada posebno ponosna?

Nedavno bih ko iz topa ispalila: autorski projekt Glumice i to, ali danas ponos vežem više za trenutke u kojima sam pobijedila samu sebe, nego uz cijele projekte.Ponosna sam na sve situacije u kojima sam bila hrabra, a njih je stvarno puno jer se ja svakog vraga bojim.

• Osim na malim ekranima u posljednje vrijeme gledatelji diljem Hrvatske mogli su te vidjeti u predstavama Who the f*** is Biba?  i 4 poze, sretan svršetak. Što za tebe znače ti projekti?

Slobodu, humor i gušt. Obje predstave nastale su u produkciji kuće BGlad, pod perom Igora Weidlicha. Publika ih obožava, jer su iznimno humoristične, a pritom nisu plitke. Bibu igram sa Slavkom Sobinom, a 4 poze s kolegama Borkom Perićem, Katarinom Baban i Filipom Detelićem. Bolju ekipu si nisam mogla poželjeti. Svi volimo improvizirati, tako da si dajemo puno prostora i slobodno stvaramo osluškujući publiku.

Kazalište mi pruža mogućnost da živim u trenutku, da sam zaista prisutna. Na daskama to postižem lakše nego igdje drugdje.

• Mi rado gledamo tebe, a što ti rado pratiš na malim ekranima? Imaš li kakvu preporuku za nas?

Volim serije raznih žanrova, ali možda najviše humoristične poput It’s always sunny in Philadelphia, 30 Rock, Office, Fleabag…Na pamet mi još padaju i Sex Education, Atypical, The Great, Norsemen… Ima toga. Od filmova najviše volim krimiće, a jedan od najdražih filmova ikad mi je Oldboy redatelja Chan-wook Parka.

• Upoznali smo te prije 18 godina u seriji Zabranjena ljubav. Ipak, dojma smo kao da se nisi nimalo promijenila. Ne možemo odoljeti, a da te ne pitamo u čemu je tajna?

U frizuri. 🙂

• I za kraj, što bi Petra danas poručila Petri s početka svoje karijere?

Vjerojatno da što prije ode na psihoterapiju. Previše je tu lekcija koje sam usvojila i još usvajam, da bi jedna rečenica imala željeni impakt. Bilo je potrebno ozbiljno reprogramiranje da me stavi u poziciju iz koje mogu slobodno stvarati i izlagati se na sceni bez da umirem od straha. I danas nerijetko skliznem u tu sumnju, sram i strah od kritike i baš zato vjerujem da je ovaj posao savršen za mene. Ako želiš biti umjetnik, moraš biti izložen, ranjiv i hrabar, a ja točno tako želim živjeti!

Zahvaljujemo Kavani Lav na ustupljenoj lokaciji za snimanje. 

Foto: Sanja Jagatić