Iza kulisa s Miom Anočić Valentić “Kazalište je idealno mjesto za reći nešto, a da se netko ne uvrijedi”
“Satira je vrsta stakla u kojem opaze svačije lice samo ne svoje”, svojevremeno je zapisao proslavljeni irski književnik Jonathan Swift. Nova predstava Satiričkog kazališta Kerempuh donosi nam deset osebujnih lica u kojima bi neki ipak mogli prepoznati i ono vlastito. Riječ je o predstavi Tko tu koga? Zona pansiona koja će svoju praizvedbu doživjeti 17. prosinca.
Nastala je po novom dramskom tekstu Borne Vujčića te u režiji i adaptaciji Tamare Damjanović. Predstava Tko tu koga? na satiričan se način osvrće na recentne događaje iz hrvatske društveno-političke stvarnosti. Suvremeni dramski tekst na kojem nastaje u fokus stavlja temu silovitog demografskog pada u Republici Hrvatskoj kroz suprotstavljanje dvaju svjetova – onih koji zakone donose i onih koji su ih prisiljeni trpjeti.
Dobili smo priliku zaviriti u kazalište Kerempuh upravo u vrijeme posljednjih priprema za predstavu, a njime nas je provela glumica Mia Anočić Valentić. U predstavi Tko tu koga? Zona pansiona, Mia tumači glavnu ulogu, a naš posjet kazalištu smo iskoristili kako bismo s njom razgovarali o predstavi, glumi i životu podalje od društvenih mreža.
- Predstava se na satiričan način osvrće na recentne događaje iz hrvatske društveno-političke stvarnosti. Smatrate li kako je važno kroz kazalište progovoriti o aktualnim temama?
U predstavi smo iskoristili već svima poznati stožer i njihove mjere, no u potpuno drugom kontekstu. Naš ‘stožer’ se bavi porastom nataliteta. Kazalište je idealno mjesto za reći nešto, a da se netko ne uvrijedi. Zato smatram da kroz kazalište treba progovarati o aktualnim temama, po mogućnosti bez pretjerane cenzure. Ali isto tako, trebaju se raditi i apolitične predstave jer vjerujem da mnogi imaju želju pobjeći u kazalište upravo od politike.
- Postoji li neka tema za koju ste posebno vezani, odnosno o kojoj smatrate da u današnjem društvu treba puno više govoriti?
Kada shvatim koja tema me toliko dira da bi se trebala uprizoriti, vjerojatno ću je tada sama i izrežirat.
- Dolazite iz poznate glumačke obitelji. No, kako je započela vaša ljubav prema kazalištu?
Mislim da se moja ljubav prema kazalištu rodila gledajući tatu na njegovim ispitima na akademiji. Ubrzo me tata upisao u dramsku grupu i već s devet godina znala sam kojim putem želim ići.
- Imali smo vas prilike vidjeti i na malim ekranima. Postoji li za vas osobno razlika između “glume u kazalištu” i “glume na malim ekranima”?
Gluma u kazalištu je gluma koja se događa sada i ovdje, iako je najbolje kada se ta gluma ne vidi, već kada samo jesi. Isto je i pred kamerom, samo što možeš ponoviti više puta, pa izabrati najbolji prolaz i uz to se poigrati sa krupnim ili širim kadrom uz neku odgovarajuću glazbu. Sve ima svoje čari.
- Na koji ste glumački projekt do sada posebno ponosni?
- A što bi Mia danas poručila Mii koja tek započinje svoju karijeru?
Mii koja tek započinje karijeru poručila bih: Mia, koji god put odabereš je pravi put.
- Za kraj, premda se bavite javnim poslom niste aktivni na društvenim mrežama. Postoji li za to određen razlog?
Svjesna sam da živimo u digitalnom dobu, no još se odupirem koliko mogu. Ne stvara mi ugodu svakodnevno objavljivanje ičega, a kamoli svog privatnog života. Vrijeme, koje mnogi potroše na fotografiranje, uređivanje i objavljivanje, radije provodim sa svojim mužem, djetetom i stvarnim osobama. Jednog dana ću vjerojatno biti aktivnija na društvenim mrežama, ali isključivo u poslovne svrhe.
PS: O predstavi Tko tu koga? Zona pansiona imali smo priliku razgovarati i s glumicom Anom Maras Harmander, a našeg razgovora možete se prisjetiti ovdje.
Foto: Martina Movrić