Čak 12 tisuća pjesama natjecalo se za objavu u Tananim revolucijama. Po čemu je ova zbirka posebna?
Ovoga puta naše iščitavanje književnih djela pred ruke nam je stavilo jednu osebujnu zbirku pjesama, koja nosi naziv TANANE REVOLUCIJE. Zanimljiv je to zbir naizgled raznolikih pjesama, koje ipak povezuju slične težnje njihovih autora. A osim što imamo priliku čitati TANANE REVOLUCIJE, imamo priliku i čitati uz TANANE. Naime, upravo je to naziv podcasta kojeg možemo pratiti i putem istoimenog YouTube serijala, ali TANANE je naziv i jedne Jaffine napolitanke koja pokroviteljski prati podcast.
Autorica Jelisaveta Miletić u ugodnom ambijentu dnevne sobe dočekuje pjesnike i pjesnikinje iz cijele regije te s njima na jedan dopadljiv, jednostavan način priča o poeziji. Sjajan je to način da se upoznate sa svim tekovinama u suvremenoj poeziji. A za nas je vrijeme da vas upoznamo s TANANIM REVOLUCIJAMA.
TANANE REVOLUCIJE
Zbirka TANAE REVOLUCIJE rezultat je natječaja Pisanje uz TANANE, kojeg su Kontrast izdavaštvo i Jaffa napolitanke raspisali od 20. travnja do 31. svibnja 2023. godine. Autorice i autori iz cijele regije slali su svoje pjesme na teme ljubavi, društva i prirode. Od 12.000 pristiglih pjesama, žiri – u sastavu: Ognjenka Lakićević, Marko Tomaš i Vitomirka Trebovac – izabrao je 80 koje ujedno čine spomenutu pjesničku zbirku.
Pritom su proglašene i tri pobjedničke pjesme u svakoj tematskoj kategoriji. U kategoriji ljubav nagrađena je pjesma Denis Hoper motel, Đorđa Matovića, u kategoriji društvo ista je pripala Mirjani Mikulec za pjesmu Mravi žohari i ratovi, dok je u tematskoj kategoriji prirode pripala Luci Kozini za pjesmu Branje šparoga. Bio je ovo i sjajan povod da pobliže upoznamo nagrađene autore, a zajednički razgovor donosimo u nastavku.
- Za početak, možete li se ukratko predstaviti našim čitateljima?
Luca: Rođena sam i živim u Splitu. Pišem već jako dugo. Osim poezije, pišem i prozu. Dosad sam objavila jednu knjigu (zbirku priča Važno je imati hobi), a iduće godine mi izlazi druga zbirka priča te zbirka pjesama koja je nagrađena ove godine nagradom Mak Dizdar. Uz to pišem književne kritike za Booksu, sudjelujem u radu udruge Pisci za pisce i vodim svoj obrt za content marketing.
Đorđe: Đorđe Matović, otac, suprug, ljubitelj umjetnosti.
Mirjana: Živim u Oroslavju pokraj Zagreba. Kroz život su mi dodijeljene razne uloge, od kojih su mi najdraže majka i baka. Po struci sam diplomirana ekonomistica, odnedavno u mirovini. Unutar ovih zadanih okvira i usprkos njima, pišem pjesme.
- Kako je započela vaša ljubav prema pjesništvu?
Luca: U pjesništvo sam se zaljubila kad sam shvatila da poezija ne mora biti pisana u visokom stilu i arhaičnim jezikom (kako smo učili u osnovnoj i srednjoj školi). Dapače, svakodnevni jezik je dovoljno moćan da izrazi ne samo osjećaje, već i ono što vidimo oko sebe. Tako sam počela čitati modernu i suvremenu poeziju koja me je potakla da i ja počnem pisati pjesme.
Đorđe: Čitanjem.
Mirjana: Moja je ljubav započela odmalena, s prvim pjesmama, pričama i bajkama, koje sam burno proživljavala, osobito tužne. Morala sam nekako izraziti to što se događa u meni, pretočiti u pjesmu, kao meni najdostupniji oblik kreativnosti. Ljubav prema pjesništvu u nekim je trenucima bila osujećena, ali je izdržala sve prepreke i s vremenom prerasla u čvrsti savez.
- Jesu li pjesnici još uvijek čuđenje u svijetu? Koliko je hrabro danas zvati se pjesnikom?
Luca: Dok god ima svijeta bit će i pjesništva. Samo što je pjesnicima teže doći do onih koji će čitati njihove pjesme zbog ove kakofonične buke u kojoj živimo. Mnogo ljudi se srami reći da su pisci, to jest pjesnici jer to nije aktivnost koja donosi redovna mjesečna primanja i karijeru. Jer reći da si pjesnik znači da je to cijeli tvoj život, a znamo da većina ljudi danas nema tu privilegiju. Osobno mislim da nikad nismo samo jedno, već smo puno toga odjednom. Pa tako ja nisam samo spisateljica. Ja sam i poduzetnica, prijateljica, sestra, itd.
Đorđe: Mislim da nikada nisu bili “čuđenje”, samo nisu općeprihvaćeni tj. popularni, jer ovo je ipak materijalan i površan svijet. Zvati se pjesnikom nije hrabro, pokušati da živiš od pjesništva, e za to je već potrebno imati hrabrost.
Mirjana: Jedan je pjesnik rekao Život je tako čudesan (D. Bosnar). Svi smo mi dio toga čuda, a veliki pjesnici imaju rijedak dar da ga pretoče u pjesmu, da pjesmi udahnu život. Takvi su pjesnici malobrojni i bezvremenski. Iskra njihove začudnosti ponekad obasja i nas. Pisanje je za mene oblik slobode, pisanjem objavljujem ono što jesam, što je moj identitet. Mislim da to jeste čin hrabrosti.
- Gdje pronalazite inspiraciju?
Luca: Najbolji način pronalaska inspiracije ili što bih ja radije nazvala poticaja za pisanje jest svakodnevno promatranje i zapisivanje svega što mi se čini da se može iskoristiti u pjesmi ili priči. Zato uvijek imam uz sebe notes ili mobitel (postoji puno aplikacija za zapisivanje bilješki). Kada kasnije otvorim taj notes, možda neću iskoristiti puno toga zapisanog, ali neke stvari hoću. Svakako je bolje zapisivati nego se pouzdavati u pamćenje.
Đorđe: Inspiracija je svuda, scene iz života koje stvaraju emotivne reakcije koje se prenose u želje za pisanjem.
Mirjana: Inspiraciju pronalazim svuda oko sebe, ako samo zastanem i dopustim si da osjetim život, da ga propustim kroz sebe.
- Što vam je bio poticaj za nastanak pjesmi koje su objavljene u zbirci TANANE REVOLUCIJE?
Luca: Poticaj za pjesmu Branje šparoga je vjerojatno bila želja da zamislim kako izgleda ta aktivnost. Kad sam je pisala, vratila sam se u djetinjstvo kad smo često išli na selo i provodili puno vremena u divljoj prirodi. Priroda zbog svoje divljine izaziva divljenje, ali i strah jer je, kao i svemir, beskonačna u odnosu na čovjeka.
Đorđe: Pobjednička pjesma je iskreno bila stilska vježba, htio sam od opće pjesničke slike ljubavnika u motelu, da s oneobičavanjem i par odabranih rečenica napravim svježu sliku, autentičnu i bližu našem podneblju. Druga pjesma je bila dotjerana verzija naleta inspiracije.
Mirjana: Pjesma Mravi, žohari i ratovi nastala je u trenutku tjeskobe, straha, osjećaja nemoći, kao i potrebe za promjenom. Nisam željela ostati “čovjek zavjetrine”, željela sam svoje osjećaje iznijeti van, provjeriti da li se i drugi tako osjećaju. Upravo se ovom nagradom pokazalo da nisam usamljena, dapače.
- Za kraj, što biste željeli poručiti onima kojima će vaši stihovi doći pod ruke?
Luca: Nadam se da će pjesma naći one kojima treba, da će ih izbaciti iz svakodnevice i pružiti priliku za bijeg, makar na nekoliko minuta.
Đorđe: Hvala što me čitate, čast mi je.
Mirjana: Sve što imam reći onima koji čitaju moje pjesme je u pjesmama, ali za sva pitanja, komentare, kritike i pohvale uvijek sam otvorena.
