Hvaljenog književnika Jensa Liljestranda ‘uhvatili’ smo netom prije dolaska u Zagreb. Evo što nam je otkrio
Majstorski napisan roman: istodobno napet, oštrouman i iznimno zabavan, riječi su kojima je popraćen roman Ako sve i nestane cijenjenog švedskog novinara i pisca Jensa Liljestranda. Riječ je o njegovom prvom djelu koje je prevedeno na hrvatski jezik, a koje se bavi trenutkom u kojem je svijet na samome rubu klimatske katastrofe. Švedska je kritika usporedila ovaj roman s Cestom Cormaca McCarthyja te briljantnim distopijskim ostvarenjima redatelja Rubena Östlunda.
O istom će Liljestrand zagrebačkoj publici govoriti i u sklopu ovogodišnjeg Festivala svjetske književnosti. U prostoru knjižare Fraktura u petak, 6. rujna očekuje vas Kava s autorom kojoj možete prisustvovati od 11 sati. Nadalje, svoj hvaljeni roman predstavit će i u sklopu tribine Razotkrivanje, koja je u ZKM-u na rasporedu u 19 sati. Ulaznice je moguće nabaviti ovdje. A mi vam u nastavku donosimo kratki razgovor s autorom, u kojem smo se prvenstveno dotaknuli pisanja te ljubavi prema istom.
- Kako je počela vaša ljubav prema pisanju?
Uz pričanje priča! Kao dijete pričao sam beskrajno, maštajući priče i pripovijesti u hodu. Ova vrsta verbalnog sanjarenja pretvorila se u ljubav prema prepisivanju priča na papir, dijeljenju s publikom. I dan danas mi je fascinantno da je priča koju sam počeo pisati na praznom ekranu prije pet godina sada dostupna čitateljima diljem svijeta – uključujući i Hrvatsku!
- Uvijek želimo znati tajne uspješnih pisaca – postoji li neki savjet/strategija za pristup praznom papiru?
Počnite s rečenicom koja vam odgovara. Nešto što se čini apsolutno istinitim. Neka rečenica vodi u scenu ili sekvencu koja vam je potpuno stvarna. Nešto čemu ste svjedočili ili osjetili, ne nužno autobiografsko ili dokumentarno, ali u emocionalnom smislu stvarno i autentično. To će vam dati čvrstu osnovu na kojoj možete graditi fantaziju.
- Kako znati da je tekst gotov i da je priča dobila željeni kraj? Imate li puno pitanja o kraju?
Uvijek imam osjećaj kako i gdje želim da knjiga završi. Možda ne točna scena, ali osjećaj, završni akord. Kako do tamo – pa, često nemam pojma!
- Jeste li sami sebi najveći kritičar?
Zapravo, ne. Pokušavam biti ljubazan prema sebi, tapšam se po leđima i govorim kakav sam genije, pogledajte onu zadnju rečenicu, stvarno zaslužujem poslasticu!
- Vjerujete li da i danas knjige mogu promijeniti svijet?
Mogu – ali da bi to učinili, moraju promijeniti mišljenje ljudi, što postaje sve teže učiniti. Smatram da je sve manje ljudi otvoreno za nove ideje. Umjesto toga, internet i društveni mediji omogućili su nam stvaranje vlastitih mjehurića stvarnosti.
- Što biste voljeli da ostavština Jensa Liljestanda bude jednog dana?
Haha. Dan kada počnem razmišljati o takvim stvarima je dan kada prestajem biti pisac.
Foto: Fredrik Hjerling, Promo
