Glas nove generacije. Upravo je to irska spisateljica Sally Rooney koja ima posebnu sposobnost na papir prenijeti moderne ljubavne odnose, unutarnja previranja, neizrečene traume i sve ono što muči mlade ljude trenutno. Njezin najnoviji roman – Intermezzo izašao je još u listopadu prošle godine, no danas ga preporučujemo u sklopu naše rubrike Journal knjiga mjeseca u kojoj ćemo svaki mjesec odabrati onu knjigu koju mislimo da vrijedi pročitati. Dat ćemo i naš uvid u to što je čini vrijednom za čitanje.
Sally Rooney svijetu se predstavila s romanom Razgovori s prijateljima koji je postao instantni književni hit. Ipak, većina ljudi je za nju čula kada je njezin drugi roman, Normalni ljudi adaptiran u nagrađivanu miniseriju. Taj roman ju je proslavio, a njega je popratila s Divni svijete, gdje si – još jednim hitom koji je cementirao njezinu reputaciju kao ‘glas nove generacije’. Intermezzo, najnoviji uspjeh, nešto je malo drugačije od njezinih prethodnih djela, no opet prepoznatljivo.
O čemu je riječ?
Intermezzo prati braću Petera i Ivana Koubeka. Peter, u ranim tridesetima, karizmatičan je odvjetnik za ljudska prava. Ivan, deset godina mlađi, ozbiljan je i introvertiran šahist. Kada je Ivan bio malen, a Peter tinejdžer, bili su bliski, no s godinama su se udaljili. Sada su izgubili voljenog oca, što otvara stare rane. Ivan na jednoj šahovskoj simultanki u provincijskom gradiću upoznaje Margaret, čiji je brak upravo propao. Privlačnost među njima snažna je, ali razlika u godinama prijeti njihovoj ljubavi. Njegov brat Peter duboko je razočaran svojim životom. Ne zna je li njegova ljubav prema Naomi, naizgled lakomislenoj mladoj studentici, stvarna i nikako da prihvati da ga Sylvia, njegova prva ljubav, voli samo kao prijatelja.
Žudnja, očajanje i spoznaja isprepleteni su u uznemirujućoj i utješnoj priči o dvojici braće koja moraju pronaći način da shvate kako istinski tugovati i istinski voljeti.
Tužnija i turobnija, ali posebnija
Dok čitate Intermezzo evidentno je da je Sally Rooney odlučila malo iskoračiti u svom pristupu i temama koje obrađuje. Žalovanje koje se proteže kroz knjigu stvara drugačiju atmosferu od onih u njezinim prethodnim knjigama. Rooney je izgradila potpune i zanimljive likove koji nisu jednodimenzionalni. Njihove odluke nisu uvijek ispravne i često imaju burne reakcije. Ono što se ističe u Intermezzu je zrelost s kojom Rooney piše. Riječ je zaista o pomaku u njenom stvaralaštvu u kojem autorica ide ka tužnijim i mračnijim temama. Iako je onaj njezin stil još uvijek tu i prepoznatljiv.
Intermezzo je dubok roman koji istražuje kako dalje kada nemaš nikoga da ti pokaže put. Ipak, ako postoji jedna stvar s kojom smo se mučili to su – likovi. Zapravo, likovi su oni koje je najteže shvatiti u Rooneynim romanima. Kao što smo već spomenuli, njezini likovi nisu čisto dobri ili loši, nego često mladi ljudi koji tragaju za srećom, a usput naprave i neke loše odluke. Za to je nekad teško navijati za njih. Ivan i Margaret su zaljubljeni, no je li to zaista ispravno s obzirom na razliku u godinama? Peter se ne može odlučiti voli li Naomi ili Sylviju i knjiga ni nama kao čitateljima ne daje odgovor na to. Njihova situacija je jednostavno – trojac. I kao čitatelju može vas to malo smetati. No, ono u čemu je Rooney uvijek bila fenomenalna je u neosuđivanju. Intermezzo nas je naučio kako moramo samo prihvatiti te ljudske mane.
Foto: Fraktura, Dupe Photos
