Ilina Cenov donosi nam recenziju romana koji je meditacija o značenju doma i bolnoj usamljenosti

Prvijenac argentinsko-američkog autora Hernana Diaza (rođ. 1973.), U daljini, istinsko je literarno iznenađenje. S njime se našao u finalu Pulitzerove nagrade, a za svoj sljedeći roman, Dogovor, tu je prestižnu nagradu i dobio. Moram naglasiti da ovaj pisac argentinskog porijekla živi u SAD-u, piše na engleskom, a i tematika oba djela je Amerika, te smatram kako je s punim pravom svrstan u američke autore. A bome, njima je i osvjetlao obraz, jer mnogi pisci mlađe i srednje generacije u toj državi preko Velike bare pišu kao da im je jedini cilj da im neki Netflix otkupi prava na seriju, a rezultat svega je uglavnom plošnost i pretencioznost.

U daljini je beskrajno zanimljiva, očaravajuća i upravo nevjerojatna priča o Håkanu, švedskom gorostasu, koji dolazi u obećanu zemlju Ameriku, negdje polovicom 19. stoljeća.

On je dječak na pragu zrelosti, a tu gotovo pa mističnu zemlju poznaje isključivo kroz izmišljene priče svoga starijeg brata, Linusa. U putešestviji od sjevera Švedske, iz koje braća odlaze zbog nepodnošljivog siromaštva, pa do Novog svijeta, Håkan nažalost gubi starijeg brata – jednostavno su se na tren razdvojili, i to je bilo to.

Putovanje nezaboravnog lika

Iako je prvotni cilj bila Istočna obala, i New York, Håkan se ukrcava na brod, i ne znajući gdje je, dolazi negdje u okolicu San Francisca. Tu kreće nezamisliva pustolovina dječaka koji postaje mladić, pa zatim i muškarac, uglavnom po teškoj zabiti i pustoši, od zapada, prema nedostižnom istoku, i jednako tako nedostižnom bratu Linusu, pa ukrug…

Håkan je nezaboravan lik: nepismen, lijepi div, iskren, željan znanja. Živi po instinktu i unutarnjem moralnom kompasu. Zemlja po kojoj luta, i ljudi koje susreće mahom su toliko okrutni i teški, da se svjesno odlučuje na višegodišnju samoću… Ona zaposjeda čitavo njegovo biće, prostor u kojem se nalazi, svodeći ga, kroz godine, pa i kroz desetljeća koja slijede, na bivanje samo…

Misli su mu slabjele sve dok nisu postale samo letargični grčevi u gustoj magli koja mu je obavijala svijest. Postupno se njegovo razmišljanje utišalo, pretvorilo u mrmorenje i na kraju prestalo. … Sve što je ostalo u njegovu bezvučnom, golom bdjenju bilo je gotovo neopipljiva vibracija.

Vrhunski književni doživljaj

U daljini je vrhunski književni doživljaj, sjajnog, izbrušenog stila (čemu je pridonio i vrstan prijevod Lade Furlan Zaborac), svojevrsni neo vestern, kako su ga okarakterizirali kritičari. I to je točno, iako, vrijeme i ljude Divljeg Zapada Diaz opisuje u potpunosti drugačije od klasičnih vestern romana (i filmova).

Ova je Amerika brutalna, nemilosrdna zemlja koje još uvijek de facto nema. Ona je i doslovna i figurativna pustoš. Njeni ljudi mahom su problematični probisvijeti, izgubljeni u bespućima Zlatne groznice, vjerskog fanatizma, kriminala svakojake vrste, navodnu pravdu svaka budala može uzeti u svoje ruke i tumačiti kako želi… I zato je Håkan uronjen u samoću, on živi i diše beskrajnu usamljenost. On je, jednostavno, u daljini. Ili, u izvorniku In the distance. Od svega i svih.

Iako Diaz zorno dočarava sirovo i surovo vrijeme nastanka buduće velesile, on nekim čudom pronalazi načina da piše toliko nježno i toplo, da to boli, a proplamsaji ljudskosti na koje (doduše rijetko) nailazi njegov junak, svjedoče nadu da se i u najgorim mjestima i vremenima nalazi ne samo užas i zlo, već i iskonska i čista ljubav, sposobna preživjeti baš sve, pa čak i smrt samu…

Foto: Pexels