Na suvremenog španjolskog pisca, scenarista i redatelja Davida Truebu (rođ. 1967.) naišla sam sasvim slučajno, bez preporuke, u knjižnici, vođena valjda tim nekim literarnim instinktom (umišljam si da sam ga do sada već dobrano razvila). Zgrabila sam njegov prvi roman, „Otvoreno cijelu noć“, i posve se oduzela smjelošću i originalnošću tog prilično debelog djela (priču o posve ludoj i dobrano disfunkcionalnoj obitelji svakako preporučujem). Odonda se Trueba nalazi na mom radaru, tako da mi i ovaj najnoviji njegov roman (izdan doduše još 2014. u Španjolskoj, ali kod nas upravo friško iz tiskarskog stroja) nije mogao promaknuti.
David Trueba: Blitz
„Blitz“ prati tridesetogodišnjeg Beta, inače krajobraznog arhitekta, koji sa svojim arhitektonskim uredom, uslijed gospodarske krize i smanjenog interesa za područje kojim se bavi, ide prema prilično sigurnom dnu. Kako bi namaknuo kakve takve novce, prijavljuje se na natječaj krajobrazne arhitekture u Münchenu, jer bi mu pobjeda na natječaju mogla donijeti dovoljno za preživljavanje kroz sljedećih nekoliko mjeseci. U München odlazi sa svojom djevojkom, sada i poslovnom suradnicom, bivšom plesačicom, Martom. I sve se čini koliko toliko u redu, dok ne primi zabunom mu poslan Martin SMS, očito namijenjen njezinom bivšem ljubavniku. Beto iz jednostavne Martine rečenice iščita kako se Marta zapravo vratila bivšem, kako Betu to ne može još priznati, i kako joj je on poslužio samo kao svojevrsna terapija: „Odjednom sam se vidio u ulozi doktora na hitnoj koji joj je izliječio rane i koji, kada je pacijentica ozdravila, nije mogao učiniti drugo nego otpustiti je i gledati kako odlazi.“ Ukratko, Beto shvaća da njegov život, manje-više, odlazi u …. Pa, znate. Betova reakcija je u potpunosti iracionalna: iako bez novca, naprasno i tvrdoglavo odlučuje ostati u Münchenu, umjesto da odleti kući u Barcelonu. U pomoć mu priskače Helga, šezdesetogodišnja prevoditeljica na natječaju na kojem je sudjelovao, ali i to s Helgom, s kojom završi u krevetu, također prilično zakomplicira stvari…
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Pisan u prvom licu, „Blitz“ je izuzetno uvjerljiv i fantastično kaotičan roman, pun bizarnih i ludih situacija. Naš je glavni junak, Beto, očaravajuće nadrkan, ljut, inatljiv, bijesan i zbog toga ga volimo (jer se katkad možemo i sami prepoznati kao takvi). Njegovi životni stavovi i uvidi su brutalni i genijalni, ta njegova šarmantna izgubljenost, nemogućnost da se zbroji i krene dalje je urnebesna. Ovo je iskren roman o ljubavi, njezinom kraju – zašto, kako, kako to da nije ništa primijetio, ali i posebno iskreno progovara o tom, još uvijek priličnom tabuu u našem društvu – vezi između mladog muškarca i (duplo) starije dame. Jer, neočekivana večer, zalivena votkom, zbog koje Beto i Helga završe u krevetu ( i nakon koje Beto sam sebi govori: „Poševio sam staru Njemicu. Preplavio me val srama koji nisam mogao izbjeći.“), ne ostaje samo još jedna pijana noć…
David Trueba piše iskreno i brutalno, bez umatanja u celofan i bez nastojanja da bude „politički korektan“, u bilo kojem smislu i prema bilo kome i bilo čemu. S obzirom na to da je Trueba i scenarist, ovaj kratki roman (rado bih njurgala da mu je samo 109 stranica mana, ali ne mogu, jer je zapravo zaokružen i gotov) ima tu neku „vibru“ scenarija – lako bismo ga mogli zamisliti kao vrhunsku i urnebesnu ekranizaciju španjolske kinematografije, sa šarmantnim brzopričajućim Španjolcima.
„Blitz“ je savršena, pametna i britka razbibriga, koja će vas natjerati i na suosjećanje i na razmišljanje, ali i na bezobrazni cerek, jer ćete biti sretni da se neke Betove situacije nisu dogodile vama. Ako ste nekom igrom zloslutne sudbine do sada preskakali ovog Španjolca, savjetujem da to žurno promijenite i uronite u ovo sjajno, kratko i gorko-slatko štivo.
Foto: Unsplash, Ilina Cenov
