“Glib. Prljavština i još prljavštine. Iskrzana i prljava gramofonska ploča. Milijuni iskrzanih i prljavih ploča. Sav je život iskrzana i prljava ploča. Ponavljanje za ponavljanjem pokvarene ploče vremena i prljavštine.”
Canek Sanchez Guevara: 33 okretaja
Već nekoliko prvih stranica romana Caneka Sancheza Guevare (1974.-2015.), “33 okretaja” dovoljno je da bismo dobili jasan dojam o čemu se radi. Naime, Guevara, inače najstariji unuk ikone kubanske revolucije, Ernesta Che Guevare, u ovome kratkom romanu dao je zapravo prilično oštru kritiku današnje Kube. Iako je nama, uglavnom turistima, sklonima idealiziranju, koji nosimo majice s likom Chea, Kuba mitsko, autentično mjesto gdje su svi dobre volje, plešu na ulici i voze šarmantne oldtajmere, Guevara je pokazao da to baš i nije tako. Iako Cheov unuk, Guevara je na vrijeme uvidio propuste sistema i propast ideala revolucije (ili, kako je revolucija pojela svoju djecu), te je čvrsto i beskompropisno oponirao kubanskom režimu, što ga je primoralo da 1996. Kubu i napusti, te preseli u Mexico. Djelo “33 okretaja” nastajalo je gotovo pa u tajnosti, a u fokus javnosti došlo je tek nakon prerane Canekove smrti, 2015. godine.
Kroz 33 crtice ( vrlo kratka, dinamična forma) pratimo život bezimenog birokrate, razvedenog samca, crnca, naizgled poslušnog, ali čovjeka koji unutar sebe ključa. Njegov besmisleni posao čini “osam sati predanosti ničemu”, a bome ni ostatak života mu nije nešto na čemu bismo mu zavidjeli. Njegovi prijatelji i poznanici odlaze s otoka (poznato?). Naš junak tone u ludost, očaj, bezizlaznost. Ipak, u jednom ga trenutku upravo takav njegov život gurne prema neposluhu, i on okreće leđa ustaljenoj, dosadnoj i predvidivoj svakodnevici. Sve se češće pita “u kojem je to trenutku san o budućnosti ostao usidren u prošlosti.” Bezimeni protagonist vidi sve jasnije, ne može više slijepo vjerovati glupostima, vidi pukotine u državi i društvu, pukotine toliko velike da gotovo propada kroz njih…
Zašto baš 33 okretaja? Guevara se gotovo u svakoj crtici referira na gramofonsku ploču, na zapinjanje igle. Zapravo, sve je jednostavno pokvarena ploča, i zemlja, i državni aparat, i ljudi, i poslovi. Ploča preskakuje, zapinje, ali nitko ne diže gramofonsku iglu, i ta bi čitava stvar tako mogla do sudnjeg dana… “…univerzum je pokvarena ploča bez ikakve relativnosti i kvanta, puna brazda gdje se odvija ovaj život kozmičkog praha, industrijske masti i svakodnevnog katrana…”
Iako možda ne želimo razbiti (turističku) viziju Kube, nakon ovoga romana ćemo ipak progledati, uvidjeti da je prekrasan otok zapravo “šuma oronulih zdanja i stoljetne ljepote”, ali to je njegova istina. Tragična, da. Teška, da. Ali istina.
“33 okretaja” roman je koji se čita u možda malo više vremena od pukog satička. Međutim, svojim dosegom je izniman. Guevara je (bio) fantastičan pripovjedač, koncentriran, gust, sažet, oštar. On ne pretjeruje, ne dulji, ne dosađuje, on svoje misli izbacuje brzo, oštro, “u glavu”, tjerajući svog čitatelja da čita dalje, i dalje, i da se, a što čini i potpisnica ovih redova, ponovno i ponovno vraća onome što je pročitao. Kako je smatrao njegov unuk, Che nikada ne bi odobrio ono što je nastalo od kubanske revolucije. I upravo je Canek učinio ono što njegov djed nije stigao: raskrinkao je jedan sistem i nazvao ga pravim imenom – jednostavno lošom, pokvarenom pločom.
Roman možete naći u svim bolje opremljenim knjižarama u izdanju Frakture.
Foto: Fraktura, Unsplash
