Nakon što je svoj romaneskni prvijenac Gajandra uspješno predstavio u Splitu, Srećko Jurišić gostavat će i u Osijeku. Predstavljanje romana zakazano je za 23. svibnja u 14 sati, u sklopu Panonskog festivala.
Ovaj neodoljivo zabavan primjer povijesnog surealizma napisan je u obliku dugog pisma koje Julije Bajamonti šalje svojoj supruzi Elizabeti. Radnja romana smještena je u kasno ljeto 1790. godine, kada Bajamonti, splitski glazbenik i književnik, dolazi u ljetnikovac obitelji Sorkočević. Umjesto očekivanog odmora, upada u spletke i urote revolucionarnih stremljenja, usporedivih s francuskim.
Poznati lik u novoj inačici
Autor je inspiraciju pronašao u figuri Julija Bajamontija, ili kako ga Srećko Jurišić sam opisuje, jednom od simbola poraza kulture u Dalmaciji. Kroz njegovu ličnost, prožetu poviješću koja životari, ali ostaje zanimljiva i jogunasta, Jurišić se upustio u istraživanje povijesnog razdoblja kroz prizmu kreativne mašte. Prekopao sam kostur prošlosti i na njega nanio tkivo klonirano maštom, komentira Jurišić opisujući proces istraživanja i pisanja. Razvoj likova u Gajandri bio je jednako zahtjevan. Bajamonti se kroz roman susreće s labirintom zavjera i ekscentričnih likova. Važno je bilo mnogo čitati, a još važnije zaboraviti pročitano kako bih tekst oslobodio od povijesnih tereta i omogućio mu da diše kroz izmaštane detalje, dodaje Jurišić.
U kontekstu povijesne satire, Jurišić nije želio kritizirati pojedine gradove, već je kritički osvijetlio cijelo podneblje s njegovim primitivnim povijesnim načinima koje i danas opstaje. Roman je smješten u prostor gdje Split i Dubrovnik figuriraju kao krave muzare loših vlasti koje su slijepe pred masovnim turizmom, ističe Jurišić, pokazujući kako povijesni problemi nalaze odjeka u suvremenosti.
Odabir epistolarnog formata za Gajandru nije bio slučajan. Htio sam vidjeti može li se napisati pismo dugo dvjesto i nešto stranica bez da se izgubi ritam naracije, ističe Jurišić.
Rekonstrukcija izgubljenog rukopisa
Fantastični elementi poput osvetoljubivih patuljaka i duha Luke Sorkočevića obogaćuju priču, a autorova namjera bila je lišiti čitatelja uvjerenja da je nešto stvarnije od nečeg drugog. Proces je, kako kaže autor, sličan laganju: Hinite da je nešto uistinu tako i netko će vam, barem na časak, pokušati povjerovati.
U svom romanu Jurišić rekonstruira i izgubljen rukopis Marka Marulića. Budući da od tog Marulićevog djela znamo samo naslov i činjenicu da je tu po prvi put spomenuta riječ „psihologija“ meni je to izgledalo kao pješčanik u kojeg je netko posjeo moje četverogodišnje ja i ostavio me bez nadzora. Nesvjesno sam gradio arhitektonski nemoguće, otkriva.
Sve ove slojeve Gajandre Srećko Jurišić majstorski prepleće, stvarajući roman koji nije samo literarno djelo, već i provokativan komentar na povijesne i suvremene društvene pojave, čineći ga nezaobilaznim tekstom za sve koji cijene književnost koja se ne boji istraživati granice.
Foto: Dupe, Stilus
