Znate li da je Ethan Hawke uspješan pisac? Ilina Cenov donosi nam recenziju njegove posljednje knjige
Vrtlog života
Harding useljava u Mercury Hotel u New Yorku, dok se „ne snađe“, te istovremeno s kaosom privatnog života započinje još jedan kaos, onaj umjetnički – naime, dobiva rolu Hotspura u Shakespearovoj drami Henrik IV na Broadwayu, uz briljantnog i osebujnog redatelja i vrhunske kazališne glumce.
I tu kreće Williamov vrtlog, kroz šest mjeseci pripremanja i igranja predstave, u kojem pokušava pohvatati konce svih svojih uloga: suprug, otac, sin, glumac, celebrity – uloge, kojima je trenutno jedino zajedničko njegova potpuna i posvemašnja pogubljenost…
On je u nedoumici voli li još uvijek Mary, je li ju uopće volio, ili je zapravo volio percepciju supruge kao jednostavno „prikladne“ u svijetu u kojem on živi i jest – pomalo ispraznom, prilično površnom univerzumu „bogatih i slavnih“. Pita se treba li taj brak spašavati, ili je zapravo ovako bolje.
Izražena ljubav prema djeci
Projekt na Broadwayu ga u potpunosti zaokuplja, shvaća ga iznimno ozbiljno i odgovorno, ali je prepun nedoumica, pitanja i u vječitom, paralizirajućem strahu hoće li ga kritika, kao holivudsku uzdanicu, sasjeći, kao što to kritika počesto zna.
Još uvijek ne može sravniti izuzetno problematičan i turbulentan odnos sa svojim roditeljima, koji je na njega ostavio neizbrisive posljedice, ali ujedno i čvrstu volju i želju da sam bude drugačiji, prisutniji i predaniji otac. I upravo je to jedino polje u kojem je trenutno uspješan – on obožava svoju djecu, i maksimalno se trudi.
Inspirativno promišljanje
Kroz interesantnu strukturu, u kojoj se u Ich formi isprepliće Williamov sadašnji život, i flashbackovi njegove prošlosti, odnosa s roditeljima, suprugom, djecom Hawke iskreno, otvoreno i nemilosrdno secira svog protagonista, ne opravdavajući ga, ali, nudeći mu tračak nade. Ovo je inspirativno promišljanje o ljubavi, razvodu, međuljudskim odnosima općenito, o životu s teretom slave, koji se izvana čini idealnim, ali iz vizure nekoga tko iz tog svijeta ne može izaći, baš i ne.
Ali, najviše, ovo je čudesan hommage životu ispunjenom umjetnošću. Pisac, nesumnjivo iz vlastitog iskustva, otkriva ezoterične tajne glumačkog (ponajprije kazališnog) poziva, svu njegovu strahotu i ljepotu, kako izgleda i što znači kad dišeš, grizeš, živiš umjetnost. Kroz Shakespeareove citate i iznimno zanimljive i zahtjevne probe predstave, odnose s redateljem i glumcima, William otkriva svoj životni smisao, sama predstava na njega ima katarzičan, iscjeljujući učinak.
I tu leži i misterij naslova – ovaj svijetli tračak tame ipak je – svijetli, a uz puno truda bi se čak mogao pretvoriti i u tračak svjetla.
Divan tekst zaokružene cjeline
Kako je Hawke rekao u jednom intervjuu: „Jedan od problema s kojim se susreće poznati glumac koji pokušava pisati jest da ne može ostaviti prvi dojam“. I to, u određenom smislu, i jest istina, jer o Ethanu kao glumcu već sve znamo. Ali, o Ethanu kao piscu ne znamo puno, i kad uronimo u sjajni A Bright Ray of Darkness bez predrasuda ili očekivanja, primijetit ćemo koliko je ovo divan tekst, zaokružene cjeline, zanimljiv, gorkohumoran, topao, i nadasve, beskrajno uvjerljiv.
Dakle, ako želite zaviriti u tajanstven umjetnički svijet jednog prilično zbrkanog lika, koji uslijed piščeve vještine postaje gotovo pa živ i opipljiv, ovo je idealan izbor. I bilo bi zaista lijepo kad bi se netko od domaćih izdavača odlučio na prijevod i izdavanje ovog romana, jer, kako čujem „iz bliskih izvora“, kod naših susjeda je prijevod fantastično prošao.
