Tko je uopće Elena Ferrante? Ime koje znamo kao jedno od najvažnijih uopće u suvremenoj književnosti pripada osobi koju svijet nikada nije vidio. ‘Elena Ferrante’ samo je pseudonim koji potpisuje književna djela gotovo već kultne ‘Napuljske tetralogije’ u koje pripada, između ostalih, i knjiga ‘Moja genijalna prijateljica’ po kojoj je snimljena HBO-jeva serija.
I dok su drugi autori i spisateljice izgradili imidž i brend ne samo svojim tekstovima, već svojim imenom, Ferrante ostaje samo upitnik iza brojnih književnih uspješnica. Kako se onda anonimna autorica uopće našla na popisu 100 najutjecajnijih osoba na svijetu?
Tko je Elena Ferrante – muškarac, bračni par ili samozatajna prevoditeljica?
Anonimnost kojom se ovinula potaknula je i mali milijun teorija o tome tko je ona zapravo.
Istraživački novinar Claudio Gatti među onima je koji tvrdi da je Ferrante zapravo prevoditeljica Anita Raja iz Rima. Prateći trag novca odnosno isplate talijanske izdavačke kuće na njezin račun, Gatti je došao do zaključka da se radi o prevoditeljici. Unatoč brojnim kritikama koje je dobio zbog svog istraživanja ( od kojih su pretežito bile one da je drastično skrenuo u narušavanje privatnosti), Gatti je tvrdio da Ferranteini čitatelji imaju pravo znati tko stoji iza best-sellera. Nakon toga izašli su i intervjui u kojima je Raja navodno i sama potvrdila da je upravo ona autorica knjiga, ali ubrzo se ispostavilo da su isti lažni.
Godinu dana nakon Gattijeve istrage, filolozi i lingvisti sa Sveučilišta u Padovi isto su tako pokušali odgonetnuti tko stoji iza briljantnih romana. Analizirali su 150 romana četrdeset autora i sedam Ferranteinih knjiga. Iako nisu analizirali Rajine knjige, zaključili su da je najvjerojatniji autor svih romana Domenice Starnone, Rajin suprug. To su poduprijeti i činjenicom da su Raja i Starnone radili zajedno na njegovim knjigama godinama u jednoj izdavačkoj kući.
Brojna se publika i tom ‘otkriću’ usprotivila posebno se oslanjajući na činjenicu da je u srži Ferranteinih djela upravo pitanje ženskog identiteta, položaja i odnosa.
The New Yorker navodi da je Ferrante u jednom od rijetkih intervjua objasnila da će prihvaćati samo pisane intervjue, ali i oni će biti uvijek minimalni.
“Vjerujem da, jednom kad su knjige napisane, više nemaju potrebe za svojim autorom. Jednom kad sam shvatila da će gotova knjiga otići u svijet bez mene, kad sam shvatila da se ništa od mene konkretno, u fizičkom obliku, nikad neće vidjeti osim izdanja – kao da je knjiga mali pas, a ja sam joj vlasnik – to mi je otvorilo novi pogled na pisanje. Bilo je kao da sam otpustila riječi iz sebe.”, nadodala je.
Potrebu za anonimnošću vidi i u činjenici da dio autora zauvijek odlazi s knjigom: ” (…) barem u teoriji, cijela osoba zajedno sa iskustvima i osjećajima, odlazi u prodaju s knjigom.”
Što znamo o ‘ženi bez lica’ ?
Anonimnost joj je prišila i nadimak ‘žena bez lica.’ Iako o Ferrante znamo vrlo malo, neke stvari su ipak jasne. Jedine osobe koje znaju tko se skriva iza pseudonima i koje su je upoznale su Sandro i Sandra Ozzola Ferri, nakladnički par i njezina agentica Clementina Liuzzi. Međutim, nitko od njih nikad nije progovorio o Ferrante.
Znamo da je autorica rođena oko 1943. godine. Elena Ferrante, ime kao ime, stvoreno je kao hommage kultnoj talijanskoj spisateljici Elsi Morante. U jednom od rijetkih intervjua u francuskom L’ Obsu otkrila je da ju kao djevojku nije zanimalo je li autor neke knjige muškarac ili žena, a na nju su utjecaj imali likovi poput Elizabeth Bennet, Jane Eyre i Anne Karenine. Kao trenutno jedan od najprominentnijih ženskih glasova (ako doista i je žena), mnogi posežu za njezinim djelima kao za feminističkim pismom. U istom je intervjuu komentirala i svoje stajalište oko #MeToo pokreta.
“Vjerujem da su u fokus stavili ono što su žene oduvijek znale i o čemu su više ili manje šutjele. Patrijarhalna dominacija, čak i na Zapadu, još uvijek je normalna (…). Paradoksalno, mislim da nema velikih razlika između žena u napuljskim naseljima čije sam priče ispričala i onih hollywoodskih glumica ili pak uglednih, obrazovanih žena koje rade na najvišim pozicijama u našem sustavu.”
Iz pisama i sličnih intervjua znamo i da je Ferrante odrasla u Napulju – iskustvo koje je, kako i znamo, protkalo njezine najslavnije knjige. Poznato je da je neke periode života živjela izvan Italije, kako sama kaže „ne svojom voljom, već iz potrebe.“ Jedino Ferranteino djelo koje može otkriti barem djelić njezinog identiteta je njezina non-fiction knjiga iz 2003. godine ‘La frantumaglia’ odnosno ‘The Act of Falling Apart.’ Radi se o kolekciji njezinih pisama u periodu nakon što je objavila prvi roman ‘Troubling Love.’
Umjesto identiteta – knjige
U naumu da ostane bez identiteta u vremenima kad ih imamo i po nekoliko Ferrante je uspjela i to se, kako za sad izgleda, nikad neće promijeniti. Umjesto lica, dala nam je knjige i to best-sellere.
‘Napuljski romani’ serija je četiri romana o životima djevojaka koje su 1944. godine rođene u Napulju i navigiraju te pronalaze sebe u nasilnoj kulturi koja za to ostavlja malo prostora. Tetralogiju čine romani ‘Genijalna prijateljica’ koji je ujedno i najslavniji roman objavljen 2012. godine, ‘Priča o novom prezimenu’, ‘Priča o onima koji bježe i ostaju’ te ‘Priča o izgubljenoj djevojčici.’
Danas su dostupne i dvije filmske adaptacije prema romanima ‘Uznemirujuća ljubav’ i ‘Dani zaborava.’ Uskoro na naše police stiže i prijevod njezine najnovije knjige ‘Lažljivi život odraslih’ koja će postati i serija na Netflixu.
Iako Ferrante ne postoji – na fotografijama, na papiru ili bilo kakvom drugom obliku koji nam može objasniti odakle su izronile napuljske priče, njezin utjecaj skriva se u djelima koja ne prestaju prelaziti iz ruku u ruke, a sada – i s ekrana na ekran.
Foto: Instagram, Amazon, IMDb
