Postsnacionalna književnica hrabre riječi, Dubravka Ugrešić, preminula je u petak u Amsterdamu, u 73. godini života. Tako je s njenim potpisom ostalo desetine objavljenih knjiga, brojni eseji, nekoliko prijevoda, pokoja konceptualna izložba i – jedna borba. Zapravo, sve što je pisala i radila na neki način potpada pod tu borbu, koju je vodila radi slobodnije, smjelije i sigurnije budućnosti. Kako granice – koje god da su vrste – nije pretjerano voljela, svojim radom pomicala je mnoge, a ponajviše one književne. Iako bi jedino pravedno bilo da vam preporučimo njen cjelokupan opus, to bi značilo da ovaj tekst završava upravo ovdje.
Stoga, predložit ćemo vam tri njena djela koja su nama bila uvod u njenu hrabru misao i beskompromisnu književnost. Nadamo se da će to biti pozivnica za daljnje upoznavanje Dubravkinog opusa, ali i za nastavak one borbe koju je ona tako odvažno i neustrašivo vodila.
Štefica Cvek u raljama života (1981)
Susret sa Šteficom Cvek bio je ujedno i naš čitalački uvod u postmodernistički svemir Dubravke Ugrešić. Kratak roman jedinstvene forme, duboko politiziran i ironičan, ali zato ništa manje duhovit, primjer je autoričine sposobnosti da formu potčini ideji, a da svoju ideju pretvori u slojevitu književnu (i u ovom slučaju čak ljubavnu!) priču. Sve smo mi pomalo Štefica, i Štefica je pomalo svaka od nas.
Muzej bezuvjetne predaje (1998)
Doživljaj pri čitanju Muzeja bezuvjetne predaje dosta nalikuje onom pri šetanju kroz “stvarni” muzej. Jedina je razlika što je ovaj literarni, slovni – na papiru, prije nego objekt u fizičkom prostoru. Osobna i tuđa sjećanja, dnevnički i književni isječci, te biografije ljudi i prostora neki su od eksponata kojima Dubravka gradi priču o egzilu, o onome što on podrazumijeva na političkom, društvenom, ali i sasvim intimnom planu.
Forsiranje romana-reke (1988)
Uprkos eksperimentalnoj formi i naslovu koji bi sugerirao suprotno, kod Dubravke nema forsiranja. Njena je misao uvijek jasna i precizna, a alati kojima se služi – iako često neodređene prirode – uvijek su u svrhu konkretnog oslikavanja njene vizije. Međunarodna književna konferencija u Zagrebu iskorištena je kao pozornica na kojoj autorica gradi metaforičku sliku specifične ideološke stvarnosti i njenih aktera. Za Forisanje romana-reke Dubravka Ugrešić je 1988. nagrađena NIN-ovom nagradom, čime je postala prva žena dobitnica ovog priznanja.
Foto: Profimedia / IK Booka / Amazon
*Članak je preuzet s portala journal.rs
