Veljaču, kolokvijalno poznatu kao mjesec ljubavi, upotpunili smo odlaskom na predstavu koja tematizira upravo ljubavne odnose. Ona nosi naziv Ljubav u afteru, a nastala je prema tekstu mladog dramaturga Mihovila Rismonda. Okarakterizirana je kao “eksperimentalni glumački laboratorij u trajanju od nekoliko mjeseci”, a jedna od naslovnih uloga povjerena je i glumici Kim Končar.
Upravo je ona postala novi sugovornik naše rubrike Oni dolaze, usmjerene na otkrivanje i promociju novih talenata. Sasvim iskreno razgovarali smo o položaju mladih glumaca danas, izazovima i problemima s kojima se susreću. No za početak, dotaknimo se Ljubavi u afteru.
Ljubav u afteru
Predstava Ljubav u afteru okarakterizirana je kao eksperimentalni glumački laboratorij u trajanju od nekoliko mjeseci. Kim nam priznaje kako ju je razveselio poziv u ovaj projekt. “Bio mi je blizak u dijelovima i kao netko tko je prošao Akademiju bilo mi je jasno odakle mu polazište za dramu, koja se jednim dijelom temelji i na njegovom iskustvu što je sasvim normalno i prirodno jer ljudi pišu najbolje o onom što poznaju ili su i sami prošli. Naziva se eksperimentalni glumački laboratorij iz razloga jer nismo imali “pravog” redatelja pa se dosta vuklo iz nas glumaca i naše improvizacije i proba koje je on dosta dobro vodio”, otkriva Kim.
Konačno rješenje produkt je zajedničkog dolaska do rješenja. “Kroz same probe među svima nama stvorila se jedna sinergija koja se, mislim, i danas vidi na sceni u izvedbama”, dodaje.
O izgubljenosti jedne generacije
Predstava kao takva problematizira autodestruktivni stil života skupine glumaca. No, vrlo lako ju je preslikati i na ostale sfere društva. “U središtu drame se nalazi petero mladih ljudi koji su društvo, a nikom u početku nije jasno kako i zašto, niti što ih spaja, ali kako vrijeme prolazi odmotava se ta njihova zapletenost u odnosima i kako se bliži kraj vidimo da su destruktivni i za sebe, a i okolinu“, napominje.
Otkriva nam kako predstava tematizira konzumaciju opojnih sredstava, ali i izgubljenost jedne generacije koja zbog svoje besciljnosti zapravo zapada u te zamke. “Govori i o međuljudskim odnosima koji se promiješaju na takvim afterima i koji u tom dimu i trajanju do jutra gube svaki smisao. Na kraju se dogodi tragedija, a mi smo se trudili doprijeti do ljudi i pokazati im da tragedije ne moraju biti okidači da se stvari promijene i da se iste mogu spriječiti ako se komunicira i stvarno doživljava ljude oko sebe”, ističe Kim.
Kreiranje vlastite prilike
Iako smo predstave navikli gledati u kazalištu, ova je svoju premijeru doživjela u kafiću. Kako je došlo do ovog naizgled neobičnog angažmana? “Sve smo radili s i za nula, tada, kuna jer smo vjerovali da sve to skupa ima smisla, neku težinu i da se premalo govori o toj temi eksperimentiranja s drogom, a i željeli smo svi kao ekipa sudjelovati u projektu u kojem svi imamo neko zadovoljstvo i da nam bude gušt raditi”, otkriva Kim.
Budući da su u ovaj projekt krenuli iz ljubavi prema glumi te bez financijskih sredstava, predstavu su odlučili igrati u kafiću Mala Opera. “Cilj nam je bio pozvati što više ljudi iz struke da nas pogledaju, ali i da prepoznaju potencijal same predstave te nam kao skupini mladih umjetnika pomognu i omoguće prostor (platformu) za igranje iste. Puno je mladih glumaca, a malo mjesta za sve nas nažalost. Vrijeme će pokazati koliko nam je to pošlo za rukom, ali zasad nam jako dobro ide jer se predstava svidjela publici koja opet iznova pokazuje interes za nju, a to je zapravo i najvažnije”, nadodaje.
Borba s frustracijama
Shodno iznesenom, oduševljava nas hrabrost mladih umjetnika da samostalno krenu u ostvarivanje ovog projekta. Baš kao i brojni mladi na startu svoje karijere, mladi glumci se također susreću s brojnim izazovima.
“Najveći je izazov taj što nema audicija ili se baš rijetko događaju pa se mladi glumci nemaju zapravo gdje pokazati. Akademija nije mjesto za svakoga i svatko ju prolazi na svoj način i mislim da ne može biti mjerodavna u smislu vrijedi li netko ili ne, ali ako se samo tamo na ispitnim produkcijama mladi ljudi mogu pogledati, a ne i nakon završetka Akademije kad s odmakom sazre onda dolazi do frustracija, ali evo mi se uspješno s njima borimo”, iskreno nam priznaje Kim.
Uvijek je najteže pronaći svoje mjesto pod suncem.
Mogućnost da postanemo netko drugi
Mnogi kao djeca sanjaju kako će se okušati u glumi, no tek za nekolicinu to doista postane životni poziv. U Kiminom slučaju dječja znatiželja je prerasla u životnu profesiju. “Privlačila me najviše zbog bezbroj mogućnosti koje nudi da postanemo netko drugi, da istražujemo svoju nutrinu i izgrađujemo neku novu. Dugo sam razmišljala što želim biti kad odrastem i imala sam faze u kojima sam htjela biti doktorica, znanstvenica, pravnica, a onda sam zaključila da je super kad s vremena na vrijeme možeš biti sve to i još i više pa sam se odlučila za studiranje na Akademiji”, otkriva svoje početke.
Zanimljivo, gluma nije jedina struka u kojoj se Kim okušala. Prethodno je studirala i novinarstvo, a o tom iskustvu nam je sa smiješkom kazala sljedeće: “Oduvijek sam voljela pisati i televiziju kao medij pa sam se trudila to nekako spojiti. Uvijek se šalim da mi je san napisati neku vijest o samoj sebi i da sam jedna od rijetkih glumica koja bi znala sama sebe montirati na filmu“.
Gluma me privlačila od malena, to zaista jest poziv i stvarno je najljepši posao na svijetu.
Gluma se fokusira na emocije, situacije i stanja
U ulozi novinarke trenutno je gledamo i na malim ekranima u seriji Kumovi, a u predstavi Ljubav u afteru glumi glumicu. Nastavno na ove podudarnosti, zanimalo nas je kolika je razlika “glumiti” ono što joj je poznato u odnosu na ostale uloge?
“I kod glume i novinarstva sviđa mi se radna dinamika, niti jedan dan nije isti i imaš priliku upoznavati nove ljude. Nema zapravo velike razlike u tome kad se glumi nešto što ti je poznato i nešto što ti je potpuno strano osim možda u samoj pripremi baze lika koja se sastoji od istraživanja. Kad je riječ o nepoznatom teritoriju malo duže možda traje, ali na kraju krajeva gluma se fokusira na emocije, situacije i stanja, a ne toliko na neku profesiju lika. Uvijek je iznova izazov kopati po sebi i nuditi vanjskom svijetu dio sebe i ako se ponavljaju iste uloge ili one koje su ti bliske privatno nadograditi ih i učiniti ih drugačijima”, napominje.
Što donosi budućnost?
Vjerujemo kako je pred Kim niz uspješnih projekata, a ovom prilikom smo je zamolili i da nam otkrije što priželjkuje u nastavku karijere. “Priželjkujem si stalni rast i razvoj te bih jako voljela, kao i svaki mladi glumac ili glumica, da imam mogućnosti za konstantni rad. Što se tiče uloga koje bih voljela odigrati imam podulji popis. Primjerice, rado bih snimila akcijski film u kojem mogu izvoditi vratolomije, nešto kao modernu Xenu, princezu ratnicu”, otkriva nam kroz smijeh.
Za kraj, nismo odoljeli ne upitati je, je li ljubav stvarno bolja u afteru? “Morate doći pogledati 11.3. u KSET i uvjeriti se sami“, sa smiješkom nam je kazala Kim. Ulaznice za predstavu moguće je nabaviti ovdje.
Foto: Marija Gaura, David Bakarić
