Omiljeno mjesto u Zagrebu i zašto?
Britanac? Da, Britanac. Jer je taj mali trg mjesto susreta dviju paralelnih stvarnosti; Zagreba kakav bi volio biti i kakav uistinu jest; centra, u kojemu je sve donekle uređeno i u kojemu postoji neko komešanje i Britanca… te gotovo nevidljive granice od koje kreću zatvorene male radnje, oljuštene fasade… stvarnost.
Omiljeni umjetnici čiji rad pratiš?
Teško je izdvojiti nekoliko imena jer imam toliko omiljenih, ali u ovom trenutku bih izdvojila Petru Zlonogu autoricu koja se ne libi biti osobna, a uspješno vlada i likovnošću i filmom, Deva Hynesa sjajnog glazbenog pop producenta, Jasminu Cibic majstoricu instalacija, Chris Kraus, spisateljicu koju sam prekasno otkrila…
3 hrvatska produkt dizajna koje želiš imati?
Nostalgičar sam i patim na ligeštul; do danas mi je to najbolji izum kad je namještaj u pitanju tako da ne čudi što sam bacila oko na Numenovu X-Z ležaljku, ali mi je i njihova FKY polica sjajna. Uff, samo 3? Onda i stol, Centerpiece Ane Tevšić.
Gdje želiš otputovati?
U Šangaj.
Plan za blisku budućnost?
Razvijati svoju malu multimedijalnu produkcijsku kuću Aurel i surađivati s kvalitetnim, inovativnim ljudima koji žele izgrađivati scenu poput kustosice Vanje Žanko i udruge NOMAD koju trenutno vodi.
Najbolji savjet koji si dobila u posljednje vrijeme?
U Hrvatskoj postoji ta ideja o tome da možeš biti preambiciozan. Što je suludo, tako da mi je savjet da razmišljam izvan konteksta naše stvarnosti bio potpuno oslobođenje. Olakša ti da sagledaš što je bitno i uočiš prolaznost određenog poretka, njegova utjecaja; dopusti ti da se fokusiraš na ono što ti želiš. Iako, zvuči lakše nego što jest. I možda, kad razmislim, je to bio grozan savjet. Vidjet ćemo.
Foto: Andrija Zelmanović
