Roman Simić Bodrožić
Godine 2002. počela je jedna jako lijepa književna priča u organizaciji Hrvatskog društva pisaca, a pod vodstvom i kreativnom direkcijom Roman Simića – Festival europske kratke priče. U ovih petnaest izdanja festivala gostovalo je preko 150 pisaca iz 15 europskih zemalja. Festival je ugostilo šest hrvatskih gradova. U sklopu festivala objavljeno je i predstavljeno 15 antologija europske kratke priče, uz bar još toliko knjiga festivalskih gostiju.
Na FEKP-u su predstavljeni ugledni europski književni festivali, a po ugledu na njega književnica Olga Tokarczuk u Wroclawu čak je pokrenula sestrinski Međunarodni festival priče. Osim gostovanja stranih autora u Hrvatskoj, Festival je donio i više europskih gostovanja hrvatskih pisaca. Ove godine festival će se odvijati u Zagrebu i Osijeku, a u planu je i još mnogo zanimljivih stvari koje nam je u razgovoru otkrio kreativni direktor festivala, pisac Roman Simić.
1. Možete li nam objasniti ovu dugovječnost ovog književnog fetsivala, evo ove godine slavite petnaest godina postojanja?
Festival smo pokrenuli iz čiste želje za predstavljanjem suvremenih hrvatskih pisaca te povezivanjem s nakladnicima, prevoditeljimai svima onima koji čine književnu scenu. Festival je svake godine pomalo rastao i mislim da je to i recept uspješnosti. Nikada nismo jako i (pre)veliko zagrizli. Trudimo se zadržati kvalitetu na visokoj razini te ne srljamo u neke možda, veće i ambicioznije projekte. No, vremenom rastemo, svake godine malo po malo, uključujemo druge gradove, gostujemo, ugošćujemo druge festivale i izuzetno mi je drago napomenuti da nam je ove godine drugi grad domaćin Osijek, i to baš tamo gdje je sve i krenulo. Naime, festival jest i krenuo iz Osijeka. Ove godine se to književno putovanje zaokružuje.
2. Program je izuzetno bogat, što biste posjetiteljima izdvojili?
Ne mogu izdvojiti poseban dio programa, no svatko će naći ono što mu najviše odgovara – bilo to neki od razgovora s piscima, čitanja ili radionica. Svakako bih naglasio da se festival u srijedu i četvrtak, 1. i 2. lipnja, seli u Osijek na dvije adrese, a večer prije je dodjela festivalskih nagrada za kratku priču u Studentskom centru Zagreb.
Trg Marka Marulića
3. Festival ima i edukativan karakter, donosi prevoditeljske radionice te radionice kratke priče.Jeste li razmišljali o uvođenju redonica za djecu, s pretpostavkom da je forma kratke priče pogodnija za njih od neke druge i drugačije, duže forme?
Ideja je zanimljiva, no do sada se nismo s njome bavili. Dječje radionice svakako su dobar iskorak u programima bilo kakvih događanja, edukacija najmlađij je ipak jedna od najvažnijih stvari stvari. Nismo ih imali u planu, no vidjet ćemo…
4. Imate veliku potporu, što lokalnih zajednica, gradova, ureda za kulturu i slično.. Kakvi su Vam planovi za budućnost, hoće li festival izaći iz hrvatskih granica, postoji li mogućnost da postane međunarodni, no van granica Hrvatske?
Ovom prilikom bih htio najaviti suradnju s gradom Rijekom s kojim ćemo realizirati cjelogodišnje programe u sklopu Grada Rijeka Europska prijestolnica kulture 2020. te je to taj naš ambiciozan korak dalje. Program će trajati mimo trajanja samog fetsivala i mislim da ćemo donijeti mnogo zanimljivih i novih stvari. No, bez obzira na sve suradnje, gostovanja i slično, ono što je nama najbitnije jest da je to festival gdje se ljudi osjećaju dobro, ali svi – i gosti, posjetitelji, volonteri, mi, organizacijski tim, apsolutno svi. Bitno je da festival čine ljudi koji i dok rade i stvaraju donose dobru atmosferu i pozitivu koja nam je često toliko potrebna. I da se piše i čita.
Osijek
Foto: Marina Paulenka, FEKP
