Popularni glazbeni magazin DJ Mag, koji od 1991. godine donosi pregled najboljih glazbenih izdanja, DJ-a i klupske kulture, ovog je mjeseca potvrdio kvalitetu hrvatskog producenta Marka Pelaića, poznatijeg pod umjetničkim imenom Homeboy (soundcloud.com). Članak bilježi pohvalne atribute među kojima se ističe izuzetnost i navodi kako je riječ o onom jedinstvenom glazbenom uratku koji autora lansira u novu orbitu; stoga je za očekivati da će skladba ‘Kaprije’, po kojoj je nazvan EP, biti hit na ovogodišnjim festivalima. Kako je nastala i što prepoznavanje njene kvalitete od strane struke autoru znači, Marko je objasnio u svojem glazbenom studiju na zagrebačkom Črnomercu.
‘Trenutno imam male tehničke probleme jer mi je laptop otkazao poslušnost, ali iskorištavam to vrijeme drugačije; pokušavam se posvetiti drugim načinima rada; sviram klavir, radim na novim idejama bez da ih produciram. Trenutno u glavi imam nekoliko dobrih rifova i već sada za njih pišem ostatak muzike, ali čekam da riješim sve s kompjuterom i preselim stvari. ‘
Pitam ga kako nastaje njegova glazba; koliko je uistinu kompleksan proces rada, jer često nismo svjesni te autorske komponente. ‘Elektronska glazba je bazirana na elektronskim instrumentima. Umjesto bubnjara tu je ritam mašina, umjesto gitariste ili duhača se koristi cijela paleta sintesajzera, a sama kompozicija možda nije klasična kao u recimo r’n’r ili r’n’b-u… Naravno, neke stvari se rade na klasičan način; postoji melodija pa se za nju sviraju akordi, ali u elektronskoj se glazbi kompozicija zna samo bazirati na sintezi; da se generira elektronski zvuk koji postaje glavni glas unutar kompozicije, ali se ne komponira na način da mu se zadaje da svira note. Što se tiče ozbiljnosti produkcije, snimanje je isto kao i za ostale žanrove. Snima se na istim uređajima i velike razlike po ozbiljnosti nema. I neke rock ploče se snime u deset dana. Čuo sam da je prvi album Prljavog kazališta snimljen i smiksan u dva tjedna.’
Ali za razliku od rocka, u Hrvatskoj nema izdavača kojeg interesira plasman kvalitetne klupske glazbe. Danas najpopularnija i sve prisutna kategorija u svijetu, u Hrvatskoj kao da ne postoji. Pitam ga stoga kako njegova glazba uopće dolazi do publike? ‘Početak je uvijek najteži dio posla. Izdanje na Hypercolouru (residentadvisor.net) je bilo posljedica surfanja: otvorio sam stranicu jedne poznate distribucije, uočio njihov label i javio im se. Tako je došlo do izdanja, a kroz njih sam upoznao i ostale. Ono što nije nužno njima stilski odgovaralo u nekom momentu proslijedili bi drugim etiketama za koje su mislili da bi moj zvuk bio zanimljiv. Dobar dio kontakta dolazi i kroz House is OK label (soundcloud.com) koji sam otvorio s prijateljima iz Frankfurta .’
Poznat si po nastupima uživo, ali odnedavno si počeo i DJ-ati… ‘DJ-ing je počeo spontano. Već sam dugo u tom điru, skupljam glazbu, poznajem ju; imam glazbeno obrazovanje. Ali trebao sam usvojiti neke tehničke vještine i dosta sam radio na tome pa stvarno uživam u tom tipu nastupa. Nažalost, u današnje vrijeme je standardna kombinacija da moraš raditi i jedno i drugo jer nismo više u devedesetima kad si mogao biti samo producent. Kako posljednjih deset godina sviram samo live, htio sam uključiti i DJ-ing. Iako kod mene jedno ne isključuje drugo, live mislim čuvati za posebnije stvari. Postalo mi je i naporno za svaku klupsku gažu nositi po 30 kila opreme. Već sam postao sumnjiv na aerodromima (smijeh). Puno je ugodnije s jednom torbom ili samo stickom.
‘Kaprije’ su donekle i produkt mjesta iz kojih dolaziš. Mrziš odgovarati na pitanje odakle si, ali zašto? ‘Taj odgovor zahtjeva jako puno objašnjavanja i to mi zna biti naporno. Volio bih reći da sam iz Zagreba, ali odaje me naglasak pa moram reći da sam se rodio u Njemačkoj, a da sam rodom iz Dalmacije, da sam dio života proveo u Frankfurtu, drugi u Hrvatskoj; što u Dalmaciji, što u Zagrebu. Naravno ista je država, ali to su različiti sklopovi i svjetovi. Dalmacija je baš mediteranski život; sunce, spiza i ljeta su drugačija kad tamo živiš. Dok sam živio tamo cijelo ljeto sam hodao bos. To je takav state of mind. Da sam klinac koji je na Črnomercu odrastao sigurno to ne bih mogao, to je modus koju pripada dalmatinskom selu. A Njemačka je opet drugačiji mentalitet. Kao dijete 90-ih gore sam bio okružen houseom i technom što je bilo tada zaista popularno: i na TV-u je ta glazba bila dostupna. Mate Galić je tada predstavljao novitete s te scene na Viva-i. Tada sam otkrio Romana Flugela (Acid Jesus), Sven Vätha i kao klinci smo, u osnovnoj to slušali jer je bilo posvuda. Tako su se pomiješali svi ti utjecaji i kad me netko pita odakle sam jednostavno mi je prekomplicirano. Najradije kažem da sam iz Zagreba jer tu živim posljednjih deset godina. Ali recimo ‘Kaprije’ su idealan opis mene; jer spaja sve utjecaje i iz glazbe i iz okruženja. Dalmatinski, mediteranski, sunčani stil spojen je s urbanim, gradskim zvukom.’
A umalo nisi izdao tu stvar. ‘Da. U momentu kad sam ju završio nije mi se zapravo sviđala. Možda neki stručnjak može objasniti što se dogodi da neki rad jednostavno sam autor odbaci i ne prepoznaje u njemu ono nešto. Ali kad sam slagao materijal za ploču, s jednom sam pjesmom bio nezadovoljan i onda sam preslušao neke starije radove. Kaprije je ispala bolja stvar od te koja na kraju vjerojatno neće nikad ni izaći.’
Danas je Kaprije ‘killer of the month’ u DJ Magu! Kakav je to osjećaj? ‘Ovaj mali uspjeh je dodatna motivacija za daljnji rad. Uz DJ Mag stvar je svirana i na BBC i Absolute radio stanicama, što je sjajno. Primjetio sam da je porasla popularnost i interes za moj rad. Gotovo instantno. Naravno, možda će sve biti samo trenutni efekt. Isti dan kad sam stavio to na Facebook sam bio bukiran na jedan veliki festival, ali sve je još friško. Vidjet ćemo.’
I samo tako iscurilo je 10 minuta. Ubojite Kaprije izlaze u vinil i digitalnom izdanju 26. travnja, no nemojte se čuditi ako već ovog vikenda u nekom od klubova zaplešete baš na Homeboyjev zvuk.
Foto: Damian Nenadić
