Mlada zagrebačka slikarica i ilustratorica Jelena Bando osnivačica je festivala ilustracija 36 Mountaints koji se već nakon prošlogodišnjeg, prvog izdanja, nametnuo kao kultna manifestacija brojnim zaljubljenicima u modernu umjetnost. Jelena je obrazovanje stekla na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu te na Sveučilištu u Würzburgu, a umjetničku nauku gradila je prelazeći granice Hrvatske, Njemačke i Francuske. S Jelenom smo porazgovarali o festivalu 36 Mountains, njezinim putovanjima, izazovima, inspiraciji i budućim planovima, a sve o tome čitajte u nastavku.
1. Kako ste došli na ideju festivala 36 Mountains?
36 Mountains se kao projekt dogodio još u studentskim danima. Ideja je bila da što više umjetnika iz različitih zemalja izlaže na istom projektu po različitim galerijama. Projekt je tada bio isključivo pozivnog karaktera, jer sam smatrala da je tek u nastanku te nisam vidjela potrebe za natječajem. Prošle godine, kada sam projekt pretvorila u festival, shvatila sam da u biti ima veliku publiku i zainteresiranost kod mlađe generacije.
2. Kako komentirate ovogodišnje pristigle radove?
Ovogodišnje prijave su me ugodno iznenadile. Otkrila sam zbilja puno novih imena što mi je izuzetno drago. Žiri je bio u drugačijem sastavu što je uvijek zanimljivo, jer svako ima vlastite afinitete pri biranju umjetnika, pa smo tako i dobili šarolike sudionike. Uz žirirane radove, tu je i 10-ak pozvanih umjetnika čije ćete blokove također moći vidjeti na ovogodišnjem festivalu.
3. Većina umjetničkih festivala je koncentrirano u Zagrebu. Vidite li potencijal u širenju festivala 36 Mountains na neke druge gradove?
Idealno bi bilo kada bi se Zagreb spojio s još jednim gradom u Europi. Smatram da se već u samo zadnjih godinu dana dogodio izniman pomak, pa ćemo vidjeti što nam iduća godina nosi.
4. Koje biste smjernice dali za rješavanje problema hrvatske umjetničke scene?
Više prodajnih galerija, više ‘collectiva’ i više međusobne podrške.
5. Mnogo ste puta promijenili mjesto prebivanja. Selite li se iz navike ili tek kada iscrpite inspiraciju tog mjesta?
Pri samom završetku studija u Zagrebu imala sam veliku potrebu otići van Zagreba i vidjeti ‘kako se to vani radi’. Moj boravak vani trajao je 3 ili 4 godine što i nije nešto puno, međutim to je iskustvo definitivno bilo inspirativno za mene, odnosno još uvijek je. Trenutno nemam potrebu ići van Zagreba kao ranije, ali mi odgovara odraditi kraću izložbu ili rezidenciju u nekom drugom gradu te se nakon toga vratiti doma.
6. Kako komentirate umjetničku scenu i vibru Pariza, a kako Berlina? Jeste li tijekom boravka upoznali neke nove umjetnike koji su Vas zaintrigirali?
Scena u Parizu i Berlinu je izuzetno jaka, u Parizu čak i više. Tamo postoji mnogo više galerija koje ne samo da su prodajne već su i luksuznije, pa pri popodnevnoj šetnji ulicama imate prilike vidjeti etablirana svjetska imena umjetničke scene. Dok sam boravila vani, najveći gušt mi je bilo otkrivati nova imena i gledati što sve ljudi rade. Znam kako sam tada bila fascinirana s radovima Cypriena Gaillarda, Rinko Kawauchi i Marcela Dzame. U Berlinu me posebno dojmio festival Pictoplasma.
7. Već kao mladoj umjetnici, Vaši radovi polučili su veliki uspjeh. Je li postojao trenutak kada ste se bojali neuspjeha i konkurencije i zašto?
Naravno, pogotovo pri završetku studija. Mislim da svatko od nas kada završi Akademiju likovnih umjetnosti ima osjećaj da je ponovno na nuli, odnosno da treba nanovo startati. Jedino što vas može spasiti je rad, rad i opet rad.
8. Imate li planove i projekte što se tiče Vašeg osobno rada u budućnosti?
Trenutno radim na novoj seriji, koju ćete imati prilike vidjeti 5.10. u Galeriji Prsten (HDLU) u Zagrebu. Uz to, za iduću godinu spremam dvije samostalne izložbe, te naravno novi 36 Mountains festival.
